Imam cerkicu od 25 godina.Kao dete imala je poremecaj metabolizma .Dijagnoza HYPERLACTATEMIA TRANSITORIA.Lecena je B 1 vitaminom do 8 godine zivota.Isla je u redovnu skolu,B1 vitamin vise nije postojao i lecenje je zavrseno.Pohadjala je osnovnu i srednju skolu , i uspesno zavrsila uz izuzetno blagu pomoc pojedinih profesora.Sto znaci logicne predmete je slabije rezonovala.Zadnjih 18 meseci pocela je naglo da se zatvara u sebe i sve sto je do tada znala zaboravila je,s tim sto se ponekad seti nekih stvari.Posetili smo Insitut za majku i dete-odeljenje metabolizma gde su rekli da metabolisticki poremecaj nije uzrok takvog njenog ponasanja.Psiholog i psihijatar su dali dijagnozu F 70 i terapija PRAZINE 25 mg,LORAZEPAM 2.5 mg I EFTIL,da bi posle krace upotrebe doslo do drhtanja ruku,lek su joj smanjili i sada pije samo Prazine i Lorazepam,a rezultatai su razocaravajuci.Ona i dalje tiho prica sama sa sobom i nista ne ume sama da uradi oko svoje licne higijene.Molim za vase misljenje .
Predlažem da potražite i drugo mišljenje na Klinici za neurologiju i psihijatriju za decu i omladinu u dr Subotića 6 ili u Institutu za mentalno zdravlje u Palmotićevoj. Srdačno
Poštovani...
pišem vam po drugi put u nadi da ću dobiti odgovor. Reč je o mojoj mami. Boluje od artritisa,ima jake bolove u predelu vrata,lopatica,kukova i zglobova. Veoma često zbog toga noćima ne spava,pri čemu se javljaju dodatni problemi. Preko dana bude umorna,neispavana i nije joj ni dočega. U poslednje vreme je počela veoma često da uzima sedative,kao što su bromazepan,bensedin i druge koje jako negativno utiču na nju. Valjda joj takvi lekovi koliko toliko pomažu,ali njeno ponašanje postane nepodnošljivo. Ne zna šta govori,razdražljiva je, radi neke stvari koje da je u normalnom stanju nikad ne bih, jedsnostavno to ponašenje nije kao njeno normalno. Svakim danom strahujem da kada dođe sa posla nije opet pod tim lekovima. Ne uzima ih što voli,već što joj valjda malo pomognu,ali da li postoji drugo rešenje??? Pošavala sam da je nateram da ode kod lekara da se pregleda,ali kako ona kaže " sita je toga ". Imala je pre koju godinu konsaki virus i dosta je provodila u bolnici zbog toga,tako da sad ne želi ni da ode na najobičniji pregled. Da li postoje neki drugi lekovi ili neko drugo rešenje,da njoj ublaži bolove,a da ne mora da konzumira te tablete. Kako najbolje da se smosi sa tom bolešću,kako da joj pomognem. Unapred zahvalna!
Poštovana, opisali ste najmanje 4 problema od kojih ni jedan nije pod kontrolom. Prvi, artritis i bolni sindrom (potreban pregled reumatologa), drugi nesanica, neraspoloženje i nekritično ponašanje (potreban pregled gerantopsihijatra), treći samoinicijativno uzimanje lekova (potreban nadzor) i na kraju vaše tolerisanje sveg toga. Da bi se stanje popravilo potrebno je reagovati adekvatno. To bi moglo biti jedno od rešenja. Srdačno
Postovani dr.
imam devojcicu od 4.5god i ima cest obicaj da dira usi kako svoje tako i moje,tatine ili od brata.To radi ne znam bas tacno od kada ali znam da je pocelo malte ne kao beba.Ona je zdravo dete i nemamo zbog toga problema ali mene vise zanima zasto to radi.Primetila sam da usi najvise dira kada joj se spava.Moze li to da ima neke negativne posledice.Bila bih vam jako zahvalna na odgovoru.
HVALA UNAPRED I PRIMITE POZDRAV.
Poštovana, svako od nas može imati neke spoljašnje ili unutrašnje mehanizme (signale) za smirivanje, opuštanje, koji se ritualno izvode. Neko zamišlja palme na pustoj peščanoj plaži, neko čaka nos čekajući zeleno svetlo na semaforu, neko dira uši. To postaju ružne ili korisne navike. U slučaju vaše ćerke ne vidim kakve bi štetne posledice mogle nastati, a kada vam smeta možete joj reći da može dirati svoje a ne vaše uši. Srdačno
Poštovana, i vaš muž i njegova sestra rođeni su iz heteroseksualnog odnosa. DA se homoseksualnost genetski nasleđuje, trebalo bi razmotriti ko je još gej u famili, baba ili deda. Za sada NIJE UTVRĐENO DA SE HOMOSEKSUALNA ORIJENTACIJA GENETSKI NASLEĐUJE, a pogotovo ne da se prenosi preko oca koji ne ispoljavaju homoseksualno ponašanje, na dete čija tetka je gej. Srdačno
Poštovana,
Tako sam srećna što sam otkrila ovaj web site i nadam se iskreno Vašoj pomocći. Znam da Vam je potrebno što više informacija da bi ste mogli da shvatite bolje situaciju, te ću pokušati da objasnim koliko je moguće. Imam blizance, dečake od nepunih 10 godina. U periodu od 13 meseci pa do svojih 5 godina obojica su imali po nekoliko febrilnih konvulzija (prve u BGD, a ostale u Torontu, gde sada živimo). Kanadski lekari su mi predlagali uzimanje lekova za decu, male doze sedativa u trajanju od 3 godine, ali smo muž i ja to odbili (uz konsultacije sa lekarima iz Tiršove). Izgledalo je da nikakvih posledica nema. Jedan od dečaka je u svom razvoju imao neke sitne probleme za koje su mi lekari govorili da ne paničim (jer sam se za svaku stvar koju sam primetila obraćala lekarima): dugo nije mogao da imenuje boje (do skoro 6-e godine), nije bilo šanse da složi puzzlice, teško je učio da vozi bicikl... ali sve je to delovalo u granicama normale. A onda je u drugom razredu učiteljica insistirala da krenemo na neka ispitivanja, jer je dečak bio veoma dobar u čitanju, pričanju, razumevanju nekih stvari, a izuzetno loš u matematici, shvatanju pojma vremena, godišnjeg doba, dana u nedelji... i delovao potpuno konfuzno čak kada su u pitanju i pojmovi kao "sada", "posle", "sutra", "juče".... te čak do te mere da sada kada je napolju sneg, (sada mu je već 10 godina), on kaže da je "leto", i misli da godina ima samo tri nedelje, ili da ćemo "juče ići negde". Tablicu množenja zna napamet, ali ne razume i nekada se jako zbuni šta je npr. 5+1... Dakle, on to ništa ne shvata. O gledanju na sat, ili o novcu i da ne govorim. Da ne dužim, dijagnostifikovan je sa dijagnozom "nonverbal learning disability". Ima poseban program iz matematike i stručnu pomoć u školi. Na izgled se ništa ne vidi kada se razgovara sa njim, i izgleda izuzetno inteligentno dete, te se moj suprug jako ljuti na mene što sam uopšte i išla na ispitivanja jer on u to ne veruje.... kaže, još je mali.. naučiće.
Moj najveći problem su sada tikovi koje učestalo ima. Sve drugo sam samo pisala da bi ste imali potpunu sliku i videli eventualne relacije, ako postoje. Tikovi su se javili prvi put još pre 3 ili 4 godine: jedno vreme je puno treptao, pa je onda čim neko priča blizu njega imao utisak da ga je tuđi dah isprljao, i trčao u kupatilo da rukom kvasi i pere kosu, ili tražio da presvuče majicu. Kožu na prstima kida toliko da su mu šake i prsti često u ranama. I sada se opet javljaju pojačani tikovi: pipka nešto rukama, vraća se koracima unazad, vraća se po dva stepenika... i slično.... Brine me jer se stanje te njegove kompulcivne opsesivne neuroze pogoršava. Prema nama je dobro i milo, zahvalno dete, osim kada smatra da ga je neko jako povredio, i onda dobija napade besa, gneva i histerije, kada jedino ja mogu da ga smirim svojim zagrljajem i blagim glasom. Kod muža nemam podršku, jer mu psihologija i pedagogija nisu jače strane i tvrdi da je to razmaženost. Još samo da dodam da sam i ja imala slične tikove kada sam bila mala, ali u blažem obliku i da su brže prošli. Ja bolujem od depresije od koje se kontinuirano lečim (Celexa) zadnjih 8 godina. Oprostite na dužem pismu, ali potrudila sam se da Vam pružim što visš informacija. Moja konkretna zabrinutost je za njegove tikove. Treba li se obratiti psihijatru (jer mi psiholozi kod kojih sam ga vodila stalno govore da će to da prođe i da je "uobičajeno u tom uzrastu". Ne želim da propustim "trenutak" i da posle bude teže za neku stručnu pomoć.
Poštovana, ono što ste mi napisali ne spada ni u NLD niti u tikove. Neverbalne smetnje učenja kao što i ime kaže odnose se na poremećaj u neverbalnoj komunikaciji i podrazumevaju izrazitu nespretnost dece koja slabo uočavaju prostorne i socijalne relacije, ali ne moraju nužno imati problem u razumevanju semantike i sintakse govora kao što ste opisali da postoje, tako da bih pre rekao da se radi o semantičko-pragnatičnom problemu (Semantic-Pragmatic Disorder) nego o NLD. Takođe, nisu tikovi već kompulzije, koje zbog moguće nespretnosti mogu biti kombinovane zaista i sa tikovima. Sve zbirno ukazuje na kompleksnu kliničku sliku koja nimalo nije za zanemarivanje već za ozbiljno bavljenje deteom (što ne podrazumeva insistiranje i prisiljavanje već adekvatan stručan defektološki tretman uz nadzor dečjeg psihijatara). To što nemate podršku supruga, još je jedan detalj koji ukazuje da će se problemi (vaša depresija i dečakovo ponašanje) u najmanju ruku održavati, ukoliko ne učinite konkretne promene, bez pomoći paničnih napada i depresije koje izgleda plaše vašeg muža. Dakle, predlažem da dečaka pregleda dečji psihujatar, a zatim psiholog uradi psihotest, defektolog defektološku procenu, uz kontrolni EEG. To bi bio nekako logičan redosled postupaka koji bi pomogli jasnijem sagledavanju stanja deteta, a zatim i preporuci adekvatne terapije. Srdačno
Imam cerkicu od 25 godina.Kao dete imala je poremecaj metabolizma .Dijagnoza HYPERLACTATEMIA TRANSITORIA.Lecena je B 1 vitaminom do 8 godine zivota.Isla je u redovnu skolu,B1 vitamin vise nije postojao i lecenje je zavrseno.Pohadjala je osnovnu i srednju skolu , i uspesno zavrsila uz izuzetno blagu pomoc pojedinih profesora.Sto znaci logicne predmete je slabije rezonovala.Zadnjih 18 meseci pocela je naglo da se zatvara u sebe i sve sto je do tada znala zaboravila je,s tim sto se ponekad seti nekih stvari.Posetili smo Insitut za majku i dete-odeljenje metabolizma gde su rekli da metabolisticki poremecaj nije uzrok takvog njenog ponasanja.Psiholog i psihijatar su dali dijagnozu F 70 i terapija PRAZINE 25 mg,LORAZEPAM 2.5 mg I EFTIL,da bi posle krace upotrebe doslo do drhtanja ruku,lek su joj smanjili i sada pije samo Prazine i Lorazepam,a rezultatai su razocaravajuci.Ona i dalje tiho prica sama sa sobom i nista ne ume sama da uradi oko svoje licne higijene.Molim za vase misljenje .
Odgovoreno: 18. 02. 2009.Predlažem da potražite i drugo mišljenje na Klinici za neurologiju i psihijatriju za decu i omladinu u dr Subotića 6 ili u Institutu za mentalno zdravlje u Palmotićevoj. Srdačno
Poštovani...
Odgovoreno: 18. 02. 2009.pišem vam po drugi put u nadi da ću dobiti odgovor. Reč je o mojoj mami. Boluje od artritisa,ima jake bolove u predelu vrata,lopatica,kukova i zglobova. Veoma često zbog toga noćima ne spava,pri čemu se javljaju dodatni problemi. Preko dana bude umorna,neispavana i nije joj ni dočega. U poslednje vreme je počela veoma često da uzima sedative,kao što su bromazepan,bensedin i druge koje jako negativno utiču na nju. Valjda joj takvi lekovi koliko toliko pomažu,ali njeno ponašanje postane nepodnošljivo. Ne zna šta govori,razdražljiva je, radi neke stvari koje da je u normalnom stanju nikad ne bih, jedsnostavno to ponašenje nije kao njeno normalno. Svakim danom strahujem da kada dođe sa posla nije opet pod tim lekovima. Ne uzima ih što voli,već što joj valjda malo pomognu,ali da li postoji drugo rešenje??? Pošavala sam da je nateram da ode kod lekara da se pregleda,ali kako ona kaže " sita je toga ". Imala je pre koju godinu konsaki virus i dosta je provodila u bolnici zbog toga,tako da sad ne želi ni da ode na najobičniji pregled. Da li postoje neki drugi lekovi ili neko drugo rešenje,da njoj ublaži bolove,a da ne mora da konzumira te tablete. Kako najbolje da se smosi sa tom bolešću,kako da joj pomognem. Unapred zahvalna!
Poštovana, opisali ste najmanje 4 problema od kojih ni jedan nije pod kontrolom. Prvi, artritis i bolni sindrom (potreban pregled reumatologa), drugi nesanica, neraspoloženje i nekritično ponašanje (potreban pregled gerantopsihijatra), treći samoinicijativno uzimanje lekova (potreban nadzor) i na kraju vaše tolerisanje sveg toga. Da bi se stanje popravilo potrebno je reagovati adekvatno. To bi moglo biti jedno od rešenja. Srdačno
Postovani dr.
Odgovoreno: 18. 02. 2009.imam devojcicu od 4.5god i ima cest obicaj da dira usi kako svoje tako i moje,tatine ili od brata.To radi ne znam bas tacno od kada ali znam da je pocelo malte ne kao beba.Ona je zdravo dete i nemamo zbog toga problema ali mene vise zanima zasto to radi.Primetila sam da usi najvise dira kada joj se spava.Moze li to da ima neke negativne posledice.Bila bih vam jako zahvalna na odgovoru.
HVALA UNAPRED I PRIMITE POZDRAV.
Poštovana, svako od nas može imati neke spoljašnje ili unutrašnje mehanizme (signale) za smirivanje, opuštanje, koji se ritualno izvode. Neko zamišlja palme na pustoj peščanoj plaži, neko čaka nos čekajući zeleno svetlo na semaforu, neko dira uši. To postaju ružne ili korisne navike. U slučaju vaše ćerke ne vidim kakve bi štetne posledice mogle nastati, a kada vam smeta možete joj reći da može dirati svoje a ne vaše uši. Srdačno
Poštovana, i vaš muž i njegova sestra rođeni su iz heteroseksualnog odnosa. DA se homoseksualnost genetski nasleđuje, trebalo bi razmotriti ko je još gej u famili, baba ili deda. Za sada NIJE UTVRĐENO DA SE HOMOSEKSUALNA ORIJENTACIJA GENETSKI NASLEĐUJE, a pogotovo ne da se prenosi preko oca koji ne ispoljavaju homoseksualno ponašanje, na dete čija tetka je gej. Srdačno
Tako sam srećna što sam otkrila ovaj web site i nadam se iskreno Vašoj pomocći. Znam da Vam je potrebno što više informacija da bi ste mogli da shvatite bolje situaciju, te ću pokušati da objasnim koliko je moguće. Imam blizance, dečake od nepunih 10 godina. U periodu od 13 meseci pa do svojih 5 godina obojica su imali po nekoliko febrilnih konvulzija (prve u BGD, a ostale u Torontu, gde sada živimo). Kanadski lekari su mi predlagali uzimanje lekova za decu, male doze sedativa u trajanju od 3 godine, ali smo muž i ja to odbili (uz konsultacije sa lekarima iz Tiršove). Izgledalo je da nikakvih posledica nema. Jedan od dečaka je u svom razvoju imao neke sitne probleme za koje su mi lekari govorili da ne paničim (jer sam se za svaku stvar koju sam primetila obraćala lekarima): dugo nije mogao da imenuje boje (do skoro 6-e godine), nije bilo šanse da složi puzzlice, teško je učio da vozi bicikl... ali sve je to delovalo u granicama normale. A onda je u drugom razredu učiteljica insistirala da krenemo na neka ispitivanja, jer je dečak bio veoma dobar u čitanju, pričanju, razumevanju nekih stvari, a izuzetno loš u matematici, shvatanju pojma vremena, godišnjeg doba, dana u nedelji... i delovao potpuno konfuzno čak kada su u pitanju i pojmovi kao "sada", "posle", "sutra", "juče".... te čak do te mere da sada kada je napolju sneg, (sada mu je već 10 godina), on kaže da je "leto", i misli da godina ima samo tri nedelje, ili da ćemo "juče ići negde". Tablicu množenja zna napamet, ali ne razume i nekada se jako zbuni šta je npr. 5+1... Dakle, on to ništa ne shvata. O gledanju na sat, ili o novcu i da ne govorim. Da ne dužim, dijagnostifikovan je sa dijagnozom "nonverbal learning disability". Ima poseban program iz matematike i stručnu pomoć u školi. Na izgled se ništa ne vidi kada se razgovara sa njim, i izgleda izuzetno inteligentno dete, te se moj suprug jako ljuti na mene što sam uopšte i išla na ispitivanja jer on u to ne veruje.... kaže, još je mali.. naučiće.
Poštovana, ono što ste mi napisali ne spada ni u NLD niti u tikove. Neverbalne smetnje učenja kao što i ime kaže odnose se na poremećaj u neverbalnoj komunikaciji i podrazumevaju izrazitu nespretnost dece koja slabo uočavaju prostorne i socijalne relacije, ali ne moraju nužno imati problem u razumevanju semantike i sintakse govora kao što ste opisali da postoje, tako da bih pre rekao da se radi o semantičko-pragnatičnom problemu (Semantic-Pragmatic Disorder) nego o NLD. Takođe, nisu tikovi već kompulzije, koje zbog moguće nespretnosti mogu biti kombinovane zaista i sa tikovima. Sve zbirno ukazuje na kompleksnu kliničku sliku koja nimalo nije za zanemarivanje već za ozbiljno bavljenje deteom (što ne podrazumeva insistiranje i prisiljavanje već adekvatan stručan defektološki tretman uz nadzor dečjeg psihijatara). To što nemate podršku supruga, još je jedan detalj koji ukazuje da će se problemi (vaša depresija i dečakovo ponašanje) u najmanju ruku održavati, ukoliko ne učinite konkretne promene, bez pomoći paničnih napada i depresije koje izgleda plaše vašeg muža. Dakle, predlažem da dečaka pregleda dečji psihujatar, a zatim psiholog uradi psihotest, defektolog defektološku procenu, uz kontrolni EEG. To bi bio nekako logičan redosled postupaka koji bi pomogli jasnijem sagledavanju stanja deteta, a zatim i preporuci adekvatne terapije. Srdačno
Prikazano 76541-76545 od ukupno 94497 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke