Poštovani,
Moj problem je što ne mogu da prihvatim svoje telo. Mrzim ga, zbog čega mrzim sebe i ne mogu nikako da uzmem u obzir da bi me neko smatrao privlačnom. Jako sam
dugo bila debela, i sada sam napokon
smršala. Svi su oduševljeni, momci me stalno muvaju, postala sam sexualna fantazija mnogih muškaraca, ali sve ovo me još više pogađa jer oni ne znaju kako ja zaista izgledam. Imam
opuštene male grudi, višak kože na stomaku sa strijama, višak kože na nadlakticama: (kad sve to lepo upakujem, izgledam fenomenalno, ali ja znam istinu i zbog toga sam pala u tešku depresiju. Ne izlazim više, mrzim sve savršene lepotice oko mene, naročito one na fitnessu koje dođu tamo da tračare i odlaze sa savršenim telom, a ja ulažem nadljudske napore da postignem samo privid onoga što one imaju. Ne mogu da se izborim sa ovim, pokušavam pozitivnim mislima... Ali iskreno, i ja bih volela zgodnog i privlačnog muškarca kraj sebe, pogotovu što sam mlada i ne razmišljam o ozbiljnim vezama (imam 24 godine). Bila sam i religiozna, a sad se osećam kako i taj deo mene umire. Kod psihijatra na kliniku neću da idem, kod privatnika bih išla, ali u malom sam mestu i ne znam da li uopšte takva i postoji.
Hvala unapred.
Poštovana,
Da li jednako mrzite svoje telo i sebe i tada kada ste bili sa viškom kg i sada? Da li ste držali
dijetu da biste smanjili kg? Koliko vidim u tome ste uspeli? Šta sada radite na sebi osim što se "montirate" za scenu? Ponašate li se u životu kao neko ko uvek priželjkuje neku ulogu pa ne zna šta će sa njom kad je dobije? Vidim da uspešno dolazite do cilja koji zacrtate, ali niste istrajni, kao da se uplašite i pobegnete, jer Vam je lakše da živite sa problemom. Rešite šta hoćete dalje.
Postavite cilj i idite ka njemu, jer to možete (
fitnes, pa dalje rad i na suštini: duhu na primer, zbog koga se možda dopadate drugima a koji je najvažniji!).
Srdačno
dr. Dragana Krasić
Poštovanje,
Moj sin koji ima 6 god je nedavno izgubio svijest, svi nalazi koje smo mu nakon toga radili po uputima neurologa su uredni osim što je dr. za eeg nalaz u budnom stanju rekla da pokazuje slabe
naznake epilepsije kod djece ali je rekla da nema potrebe za uvođenjem terapije ni zadržavanjem djeteta u bolnici. Međutim nakon otprilike jednog mjeseca javlja se sljedeća situacija, dijete, vrlo učestalo (mislim na noći), noću sat do dva nakon što zaspe pređe iz svog kreveta u naš (kod roditelja)
tresući se kao da ima veliku groznicu, pri čemu bude
oznojen i hladan posebno nogice, mislili smo da mu zaista bude hladno dok nakon tri noći ja nisam čekala da vidim šta se dešava a to je da se dijete probudi, u stvari on otvori oči i leži ili ustane u sjedeći položaj, ako ga upitam nešto nerazgovijetno mi odgovori čak i rečenicama od desetak riječi ali ima izraz lica kao da ga nešto boli ili je prepadnut, na pitanje da li ga nešto boli nekada odgovori da ga boli ali ne i šta a nekad kaže da ga ne boli ništa a na pitanje da li je nešto sanjao odgovori da nije i to sve u početku samo klimanjem glave a onda navedenim rečenicama, nakon par sekundi počne da drhti kao da mu je hladno i preznoji se. Nakon svega toga kada dođe u naš krevet ili kada ga zagrlim i "probudim" (nakon nekoliko sekundi) normalno komunicira ako je rekao da ga je nešto bolilo sada kaže da ne zna da je to rekao ili ako uspijem razumiti o čemu je govorio on se ne sjeća da je pominjao tako nešto i vrlo brzo ponovo zaspe i mirno spava do jutra
sve ovo me plaši i zabrinjava pa ako mi možete reći vaše mišljenje i dati kakav savjet ili uputstva.
Unaprijed zahvalna
Poštovana,
Smatram da je neophodno uraditi dijagnostiku kod Vašeg deteta (
eeg u budnom stanju i spavanju), nmr mozga i naravno
kompletnu laboratoriju. Terapija nije obavezna kod prvog gubitka svesti, ali dijagnostika da!
Srdačno
dr. Dragana Krasić
Poštovana,
Izvesno vreme osećam
bol u predelu grudi. Bol je jači sa leve strane ispod srca. Takođe poekad osetim bol niz grlo kao
peckanje i glavobolju koju bih opisala kao da mi
trne glava, sve praćeno velikom panikom. Pretpostavljam da je uzrok tome stres jer sam nedavno doživela porodičnu tragediju. Ekg sam uradila, u redu je, kao i pritisak. Imam 26 godina.
Unapred hvala na odgovoru.
Poštovana,
Dobro je što ste krenuli sa ispitivanjima, i na neki način se rasteretili delimično brige. Naveli ste stres, a on sigurno može biti uzrok ovakvih tegoba koje su deo
depresivne simptomatologije, stoga bi trebalo da se obratite psihijatru s kojim biste podrobnije popričali i koji bi vas saslušao.
Srdačno
dr. Dragana Krasić
Poštovani,
Interesuje me šta znače sledeći brojevi i šifre a tiču se povreda: w19 s72.0 250015 252041 3201818 s 72.3 252254 250004 ovi brojevi su upisani na otpusnoj listi zanimaju me šta znače molio bih odgovor.
Hvala unapred.
u braku sam 2 godine. Imamo ćerku 6 meseci. Venčali smo se posle 2 godine zabavljanja iz velike ljubavi. Od prvog dana braka do sada se stalno svađamo, on kaže da ga sve nervira kod mene, pun je nekog besa, gneva, isto to osećam i ja. Ipak mislim da se puno volimo, često se i pomirimo, ali na kratko. Često se i posvađamo zbog drugih! Jako sam tužna i uznemirena zbog svega. Probala sam da razgovaramo o problemu, ali on uvek kaže isto kako ja preterujem, da treba da se opustim, da ne slušam šta drugi kažu, da ako hoću možemo da se razvedemo, na meni je da odlučim. Molim Vas za savet! Da li ja zaista preterujem? Da ne zaboravim da smo se zbog tih svađa jako udaljili, 11 meseci nismo imali seksualne odnose!
Unapred zahvalna!
iza naizgled naivnog pisma po tipu "tako to biva kada se previše snova" i braka dva nedozrela klinca (a to ne znam jer niste napisali godine starosti), koji su napravili dete, a još uvek su zavisni od drugih (emocionaln, finansijski, intelektualno itd.), mislim da se krije mnogo više i nekako mi se čini da vi niste u povoljnoj poziciji. Prosta matematika kaže da ste u petogodišnjoj vezi, seksualno apstinirali najmanje jednu godinu (eventualno deo trudnoće + postporođajni period + usled emocionalnog udaljavanja)! A vaš partner kaže da preterujete kada mu kažete da ste zabrinuti za vašu vezu, zbog koje bi i on trebao biti zabrinut. Vaše pismo je samo još jedno u nizu pisama koje u meni izazva divljenje prema ženskom polu. Prvo, broj pitanja koji stiže od žena je mnogo veći od muškaraca (dakle zainteresovanost za opstanakpartnerske veze, braka, sopstvenog emocionalnog života) iako statistika kaže da su muškarci vičniji kompjuterima (ali ih izgleda koriste za druge potrebe) . Drugo, pitam se koliki je to procenat muškaraca spreman da kao žena vodi brigu o detetu 6 meseci, da nema seks 11 meseci i da smatra da partner treba da se opusti, jer nemaju nikakvih problema osim tuđe zlobe? Ako vaš suprug spada u tu kategoriju muškaraca, onda je preterivanje odlika vašeg karaktera i vi trebate nešto da menjate. Ukoliko nije tako, možda vaše preterivanje nije bez razloga. Sa druge strane, nikako ne treba ispuštati iz vida i period kroz koji zajedno prolazite koji je krizan po svaku vezu jer zahteva mnogo prilagođavanja i kompromisa na nove oklnosti koje zrele osobe lakše prebrode menjajući svoje stare navike koje su funkcionisale kada je osoba živela sama ili u partnerskoj vezi bez dece.
Moj problem je što ne mogu da prihvatim svoje telo. Mrzim ga, zbog čega mrzim sebe i ne mogu nikako da uzmem u obzir da bi me neko smatrao privlačnom. Jako sam dugo bila debela, i sada sam napokon smršala. Svi su oduševljeni, momci me stalno muvaju, postala sam sexualna fantazija mnogih muškaraca, ali sve ovo me još više pogađa jer oni ne znaju kako ja zaista izgledam. Imam opuštene male grudi, višak kože na stomaku sa strijama, višak kože na nadlakticama: (kad sve to lepo upakujem, izgledam fenomenalno, ali ja znam istinu i zbog toga sam pala u tešku depresiju. Ne izlazim više, mrzim sve savršene lepotice oko mene, naročito one na fitnessu koje dođu tamo da tračare i odlaze sa savršenim telom, a ja ulažem nadljudske napore da postignem samo privid onoga što one imaju. Ne mogu da se izborim sa ovim, pokušavam pozitivnim mislima... Ali iskreno, i ja bih volela zgodnog i privlačnog muškarca kraj sebe, pogotovu što sam mlada i ne razmišljam o ozbiljnim vezama (imam 24 godine). Bila sam i religiozna, a sad se osećam kako i taj deo mene umire. Kod psihijatra na kliniku neću da idem, kod privatnika bih išla, ali u malom sam mestu i ne znam da li uopšte takva i postoji.
Hvala unapred.
Da li jednako mrzite svoje telo i sebe i tada kada ste bili sa viškom kg i sada? Da li ste držali dijetu da biste smanjili kg? Koliko vidim u tome ste uspeli? Šta sada radite na sebi osim što se "montirate" za scenu? Ponašate li se u životu kao neko ko uvek priželjkuje neku ulogu pa ne zna šta će sa njom kad je dobije? Vidim da uspešno dolazite do cilja koji zacrtate, ali niste istrajni, kao da se uplašite i pobegnete, jer Vam je lakše da živite sa problemom. Rešite šta hoćete dalje. Postavite cilj i idite ka njemu, jer to možete ( fitnes, pa dalje rad i na suštini: duhu na primer, zbog koga se možda dopadate drugima a koji je najvažniji!).
Srdačno dr. Dragana Krasić
Moj sin koji ima 6 god je nedavno izgubio svijest, svi nalazi koje smo mu nakon toga radili po uputima neurologa su uredni osim što je dr. za eeg nalaz u budnom stanju rekla da pokazuje slabe naznake epilepsije kod djece ali je rekla da nema potrebe za uvođenjem terapije ni zadržavanjem djeteta u bolnici. Međutim nakon otprilike jednog mjeseca javlja se sljedeća situacija, dijete, vrlo učestalo (mislim na noći), noću sat do dva nakon što zaspe pređe iz svog kreveta u naš (kod roditelja) tresući se kao da ima veliku groznicu, pri čemu bude oznojen i hladan posebno nogice, mislili smo da mu zaista bude hladno dok nakon tri noći ja nisam čekala da vidim šta se dešava a to je da se dijete probudi, u stvari on otvori oči i leži ili ustane u sjedeći položaj, ako ga upitam nešto nerazgovijetno mi odgovori čak i rečenicama od desetak riječi ali ima izraz lica kao da ga nešto boli ili je prepadnut, na pitanje da li ga nešto boli nekada odgovori da ga boli ali ne i šta a nekad kaže da ga ne boli ništa a na pitanje da li je nešto sanjao odgovori da nije i to sve u početku samo klimanjem glave a onda navedenim rečenicama, nakon par sekundi počne da drhti kao da mu je hladno i preznoji se. Nakon svega toga kada dođe u naš krevet ili kada ga zagrlim i "probudim" (nakon nekoliko sekundi) normalno komunicira ako je rekao da ga je nešto bolilo sada kaže da ne zna da je to rekao ili ako uspijem razumiti o čemu je govorio on se ne sjeća da je pominjao tako nešto i vrlo brzo ponovo zaspe i mirno spava do jutra sve ovo me plaši i zabrinjava pa ako mi možete reći vaše mišljenje i dati kakav savjet ili uputstva.
Unaprijed zahvalna
Smatram da je neophodno uraditi dijagnostiku kod Vašeg deteta ( eeg u budnom stanju i spavanju), nmr mozga i naravno kompletnu laboratoriju. Terapija nije obavezna kod prvog gubitka svesti, ali dijagnostika da!
Srdačno dr. Dragana Krasić
Izvesno vreme osećam bol u predelu grudi. Bol je jači sa leve strane ispod srca. Takođe poekad osetim bol niz grlo kao peckanje i glavobolju koju bih opisala kao da mi trne glava, sve praćeno velikom panikom. Pretpostavljam da je uzrok tome stres jer sam nedavno doživela porodičnu tragediju. Ekg sam uradila, u redu je, kao i pritisak. Imam 26 godina.
Unapred hvala na odgovoru.
Dobro je što ste krenuli sa ispitivanjima, i na neki način se rasteretili delimično brige. Naveli ste stres, a on sigurno može biti uzrok ovakvih tegoba koje su deo depresivne simptomatologije, stoga bi trebalo da se obratite psihijatru s kojim biste podrobnije popričali i koji bi vas saslušao.
Srdačno dr. Dragana Krasić
Interesuje me šta znače sledeći brojevi i šifre a tiču se povreda: w19 s72.0 250015 252041 3201818 s 72.3 252254 250004 ovi brojevi su upisani na otpusnoj listi zanimaju me šta znače molio bih odgovor.
Hvala unapred.
Unapred zahvalna!
Prikazano 73446-73450 od ukupno 95626 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke