koja je trapija aps, antikardiolipinska at 25,9 u igmu, neg u iggu, lupus antikoagulans negativan. Mikroinfarctus cerebrii je dg. Terapija cardiopirin 100mg, koji je pila i pre mikroinfarkta. Reč je o mojoj majci staroj 59 god. Ima i srčane aitmije, kao i proširene vene nogu. Ostalo je sve ok. Hvala unapred!
ne razumem šta je vaše konkretno pitanje. Po nalazima je neophodna antikoagulantna terapija (tbl. Farin ili sintrom po šemi). Javite se ordinirajućem neurologu, kardiologu ili transfuziologu radi određivanja šeme terapije.
u poslednje dve nedelje ima problem sa prstima desne šake. Osećam bockanje, slab bol i utrnulost u srednjem prstu i nešto slabije u kažiprstu. Bol se od pre par dana osećam i u zglobu šake, osećam bol kada pomeram šaku gore-dole. Bol nije jaka, ali smeta. Takođe mi se dešava da mi ispadaju stvari iz ruke (olovka). Radim kao sistem administrator, provodim za računarom veći deo dana. Da li ovi simptomi ukazuju na kts (karpalni tunel sindrom) ili je nešto drugo u pitanju? Treba li ići lekaru?
imam 25 godina i imam problema sa lumbalnim delom kičme. Maja 2006 god. sam osetio ukočenost u krstima. To je trajalo nekih 10 dana i prošlo je samo od sebe. Početkom januara 2008 god. osetio sam bol u spoljašnjem delu desnog stopala, napominjem da tad bol u krstima nisam osećao, samo kao neku neprijatnost (tinjanje) u desnoj nozi. Isao sam na fizikalnu terapiju nekih 10 dana (puštanje struje, grejanje lumbalnog dela). Nakon toga sam uradio mr ls kičme i nalaz je sledeći na l4-5 nivou prikazuje se smanjenje visine iv. prostora, degenerisao i anularno proširen iv. disk, sa manjom cirkularnom protruzijom diska. Iv. Forameni su obostrano ekstraneuralno suženi, sa obostranim manjim diskradikularnim kontaktom. Na l5-s1 nivou prikazuje se smanjenje iv. prostora, degenerisao i anularno proširen iv. disk, sa dorzomedijalnom protruzijom diska. Iv. forameni su obostrano dominantno ekstraneuralno suženi, sa obostranim diskradikularnim kontaktom u aspektu foramen na s1 koren. Zaključak: manja cirkularna protruzija diska l4/l5 i dorzomedijalna protruzija diska l5/s1 to sam odneo neurohirurgu i on mi je rekao da će to nabubrenje da se razloži samo od sebe ili da sraste u krivu muškosti (ako sam dobro razumeo). Nakon toga sam bio u Banji jedno 10 dana i naučio sam da radim vežbe. Dugo sam osećao malaksalost u nozi. Kad ustanem ujutro kao da je pomalo vučem. Međutim sad malaksalosti noge više nema, jedino osećam bolove u lumbalnom delu i u kuku i što je najgore osećam konstantnu utrnulost stopala iza pete i ispred prstiju. Od početka problema je prošlo skoro godinu i po dana. Rekli su mi da je dobro to što mi se bol vraća u lumbalno delu ali se pojavilo trnjenje stopala. Da li ovo što sam opisao predstavlja poboljšanje ili pogoršanje mog stanja (noga nije vise slaba i malaksala ali mi postoji konstantno trnjenje stopala) i šta dalje?
trnjenje znači hroničnu iritaciju oritisnutog nerva u predelu discus hernie. Uradite emng nogu da bi videli konkretno stanje nerva. Što se tiče terapije predlažem kod bolova tbl. Dexomen 2x1 kod bolova i za opuštanje mišića tbl. Mydocalm 3x1 uz fizikalnu terapiju. Naravno, spavanje na što tvrđem krevetu, izbegavanje dizanja tereta i često presvlačenje da se ne bi znoj sušio na telu. Javite se sa nalazom.
Sa suprugom sam 4 godine, od čega smo 2 godine u braku. Imamo ćerkicu od godinu dana. Braknam je krenuo nizbrdo, počeli smo da gubimo zajednički jezik otkako se beba rodila i tada su krenule nesuglasice, suprotstavljanja, svađe. Pre mesec dana sam dobila želju da spavam sa drugim muškarcem i to sam i uradila. Suprug mi je do tada bio prvi i jedini muškarac što se tiče seksa. On je to saznao i mnogo sam ga povredila. Ne znamo šta dalje?
Predlažem da potražite pomoć porodičnog terapeuta i da zajedno sa suprugom razmotrite koje sve to zadatke nove faze u porodičnom životu niste savladali, a rešenja potražili rizikujući da samo rešenje bude veći problem od problema koji je trebalo da se razreši.
ne znam odakle da počnem, možda od početka. Odrasla sam u porodici gde je otac uvek bio dominantan, odlučivao o svemu, mama je bila ta koja je ispunjavala njegove želje, "trpela" zbog dece, a nas decu strašila tatom, koji je mada fakultetski obrazovan, jedan jako nezgodan čovek koji nikad nije bio zadovoljan našim uspesima (imam još brata) i umesto da nam uvek bude podrška, svoje vaspitanje je je fokusirao na - Ti to ne možeš, nadajući se valjda da ćemo mi u životu postići nekakve zadovoljavajuće rezultate i tako postati odgovorni. Na naki način i jesmo ali mislim da smo jako ogorčeni i nezadovoljni u sebi. Uz sve to se desio i prokleti rat pa smo odvojeni od sredine u kojoj smo živeli. Ja sam pre toga imala jednu ljubavnu vezi koja se završila traumatično, bila sam sa jednim čovekom verovatno iz potrebe za tom toplinom koju nisam osjećala od svojih roditelja, ostala u drugom stanjui pobacila. Osjećala sam da to nije to. Posle sam imala par ljubavnih veza, ne toliko ozbiljnih, ali sam vrlo brzo ulazila i izlazila iz njih. Onda sam upoznala svoga muža kojem sam ispričala tu priču i priču za roditelje, ali koji ni zbog čega nije hteo da se odvoji od mene. Hteo je porodicu sa mnom. Jednu bebu smo izgubili u toku bombardovanja, bilo je vrlo traumatično za oboje. Posle toga sam ponovo ostala u drugom stanju, ali sam stalno bila u strahu da će mi se opet isto desiti i da je sa spontanim bila kao neka kazna za ono što sam uradila sa prvim. Muž je počeo da se bavi priv. poslom i nije ga bilo po celi dan. Otišla sam da se porodim, samo me ostavio u bolnici i otišao da radi. Naravno pošlo je po zlu i beba je jedva ostala živa, reanimirana. A ja sam ga molila da bar ostane samnom. Dete je danas zdravo, hvala bogu. Nakon godinu dana ponovo ostanem u drugom stanju i dogovorim se sa mužem da ostavim bebu i da će mi on maksimalno pomoći oko dece, odnosno učestvovati u njihovom vaspitanju. Naravno ništa od toga. Posao je važniji, jer od čega ćemo da živimo. Svoju decu obožavam i sve bih dala za njih, ali sam do sada bila jako popustljiva, a muž pogotovo, stalno im kupuje poklone, u poslednje vreme najviše igrice, imaju sigurno 1000 raznih cd-ova. Ali do njihove 5-6 godine, na igralište ih je izveo možda 2-3 puta, a kada nedeljom treba da idemo zajedno obično se posvađamo jer ga ja jedno 2-3 sata opominjem da treba da krenemo. Sve je podređeno njegovom poslu, odnosno sticanju. On je odrastao bez majke kojoj je bio oduzet jer je bolovala od postporođejne depresije, sa ocem koji mu je sve dozvoljavao, i koji je posle promenio još dve žene i mlad umro. Stavovi oko vaspitanja (konkretno preterano igranje igrica, crtanih) su nam totalno različiti izazivaju sukobe, muž viče na mene, posle ja na decu. Ukoliko ja nešto zahtevam od dece pred njim i oni se bune, on je uvek na njihovoj strani, onda ja na kraju pobesnim i na žalost istučem decu. Jer u tom trenutku mi se čini da nemam drugi izlaz. Ne mogu to nazvati pravim zlostavljanjem, (i ja sam kao mala dobijala batine, pa se sad to izgleda ponavlja.) ponekad se i uspijem dogovoriti sa mužem da im zabrani igrice (znali su biti za kompjuterom i po10 sati, a da on spava) ali ne zadugo, kako kad on igra travian po celu noć. Tako nemam poverenja da ih ostavim sa njim u kući, morala bi pozvati po 20 puta da proverim jesu li budni i jesu li odradili domaći. Kad smo ušli u brak ja sam imala svoj posao, pa smo posle toga zajedno osnovali firmu, jer bože moj, šta da radim za drugoga, pošto je privatna firma u pitanju nemam fiksno radno vreme, ali učestvujem koliko god mogu, kontrolišem radnike, prodajem, po struci sam knjigovođa. Međutim ukoliko mu se za bilo šta usprotivim, on mi kaže da šta ja hoću, on me hrani i oblači i imam sve!. Imam li zaista? Bojim se da ne naškodim više svojoj deci i sebi! Da li sam zaista sebična i sujetna?
uvek se rastužim kada jedan roditelj koji ima želju da istuče svog partenra, istuče sopstvenu decu. I tako dok se roditelji međusobom čuvaju, deca nastradaju. A onda roditelji imaju objašnjenje kako su i oni tako prolazili u detinstvo pa eto kako su živi i mentalno zdravi. Ne morate vi ništa da "trpite" kao što nije morala ni vaša majka, ali ste tako izabrali, naravno pritisnuti nedostatkom podrške da drugačije postavite odnose u braku (jer izgleda niste naučili drugačije), kao i zavisnošću od muža. Ako je vaš muž ekspert u poslu koji vodi, pokušajte da od njega učinite i eksperta u porodičom okruženju (koje on doživljava kao mesto za potpuno odsustvo preuzimanja odgovornosti, što je verovatno naučio u porodici iz koje dolazi u kojoj je sve bilo dozvoljeno, a opet bez ženske figure od koje bi naučio vezujući emocionalni odnos) . Dakle, ukoliko ste ikada imali osećaj da ste upali u zamku i da ste u ulozi majke i svome mužu koju on nikada nije imao, što pre izađite iz te uloge, kako bi i on napokon napustio ulogu deteta kome je u kući sve dozvoljeno.
Prikazano 72701-72705 od ukupno 95633 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke