Postovana doktorko Imam 46 godina i imam problem sa snom. Spavam i u toku spavanja se probudim u ranim casovima.Kada se probudim zamislim se i ne mogu vise da zaspem.Osim toga cesto se desi da u toku dana odlutam(zamislim se).Zadnjih dana koristio sam Bromazepan 1.5mg uvece po jednu tabletu mada ne redovno.'98 god. prvi put sam se javio kod psihijatra i konstatovana mi je dijagnoza depresije.Posle koriscenja terapije Lexaurin 3mg,Oxetin 1 uvece,a posle kontrole od mjesec dana Bromazepan od 3mg i Fluexetin 1 uvece.Ova terapija mi je uspjesno pomogla vitalni potencijal je povecan i simtomatologija je skoro izblijedila.9 godina sam bio dobro a sad su mi se pojavili gore navedeni problemi pa vas molim za savijet sto pre i ako mozete da mi preporucite nekog dobrog specijalistu iz Beograda.
Navedene tegobe - otezano uspavljivanje, plitak san koji ne odmara, kao i rano jutarnje budjenje - obicno su prvi znaci depresije. Ovako mogu poceti i neka druga psihijatrijska oboljenja, ali posto ste vec imali jednu depresivnu epizodu, najverovatnije se radi o novoj depresivnoj epizodi. Moj savet vam je da se sto pre javite psihijatru, najbolje onom koji Vas je lecio tokom prve epizode. Sto se pre javite, sprecicete dalju progresiju bolesti kao i probleme koje depresija sa sobom nosi (dusevna patnja, pad funkcionalnosti, povlacenje iz socijalnih relacija i sl).
Postovanje doktorka, iako nije uobičajen, sa obzirom da zivim u unutrašnjosti, ovo je jedini način da vam se obratim.
Dugo sam koristio Prozac kao odgovor na depresiju I panični poremecaj. Taj lek mi je pomogao ali mi je smanjio potenciju, to jest želju za seksom.
Obratio sam se doktoru I on mi je prepisao Trittico retard tablete koje su po njemu najbolje za pacijente sa tim problemom. Presrećan sto ce problem konacno biti resen, popio sam tabletu I legao da spavam. Medjutim sutradan razloga za srecu nije bilo. Muka, vrtoglavica drhtavica bili su neki od simptoma koji su me snasli ponovo sam otisao kod lekara I on mi je kazao da je to normalno stanje dok se organizam ne navikne, tj to je dokaz da lek "radi".
Na moje pitanje koliko ce to stanje trajati,ljutito mi je odgovorio da mnogo ne zanovetam jer ce ponovo da me vrati na prozak. U sali mi je rekao da ne moze I jare I pare I ako hocu "Ono" Moram da se namucim I da tu vrtoglavicu treba da shvatim kao deo tog mučenistva .. popio sam I drugu tabletu ali stanje se nastavlja
Da li znate koliko bi orijentaciono to stanje trajalo I da li je tritiko dobar lek (cak su mi preko foruma mnogi rekli da kod njih problema te vrste nije bilo, da je to odlican lek I da ja to malo umišljam ) prosto ne verujem da sam skrenuo.....
Doduse imao sam probleme I sa Prozakom ali su bili mnogo laksi
Prozak (kod nas Flunirin, Fluoxetin, Flunisan) kao i svi ostali lekovi iz grupe selektivnih serotonergickih reuptake inhibitora (SSRI) imaju kao nezeljeno dejstvo i neki oblik seksualne disfunkcije. To se ne javlja kod svih pacijenata, cesto zavisi i od leka ali i od kolicine leka koji se uzima. Ako je potrebno da i dalje uzimate lek i u istoj dozi, onda je potrebno ubaciti i neki dodatni lek koji blokira nezeljena dejstva.
Za to sluze sledeci antidepresivi - Remerom ili Celixta (mirtazapin) i Trittico. Postoje jos neki kojih trenutno nema u nasoj zemlji. Mislim da su nezeljeni efekti koji su se javili nakon uzimanja Trittica zato sto ste ga uveli na pogresan nacin. Trittico se uvodi tako sto se prva tri dana izima samo jedna trecina tablete uvece, naredna tri dana dve trecine uvece a nakon sledeca tri dana podizete na celu tabletu! To je preporuka proizvodjaca i tada retko kad izazove nezeljene efekte osim kod preosetljivih osoba. Pored Trittica odlicne rezultate daje i mirtazapin (Remeron ili Celixta). Ako ni to ne pomaze a imate smetnje potencije, mogu se uzeti lekovi za potenciju poput Cialisa koji ce Vam resiti taj privremeni problem. Sve ove lekove mozete uzimati samo ako Vam ih psihijatar propise i odredi, obzirom da postoje stanja u kojima su oni kontraindikovani, odnosno ne smeju da se uzimaju.
Zanima me sizoafektivni poremecaj koji je dijagnosticiran mojoj majci.Uzima oko 4 godine Risperdal i Gladem(zoloft).Prije 2 godine je prestala uzimati lekove jer je imala bolove u zeludcu i pala u neku vrstu depresije koja se dogadjala i pre dok nam jedan doktor nije rekao tacnu dijagnozu i utvrdio da je godinama pogresno lecena.Prje 7 dana je ponovo prestala da uzima lekove i ponovo je u toj "depresiji".Ima ogroman strah,plasi se da ce je neko ubiti,place,slabo i tesko govori,najveci deo vremena cuti i ima nekad uplasen,nekad odsutan pogled.Trenutno je na infuzijama.Molim vas da mi sto detaljnije objasnite ovu bolest,o tome nema puno informacija na internetu.Zanima me da li se to leci uz odgovarajucu terapiju,sta vi preporucujete i koliko porodica moze pomoci.Sta konkretno pomaze i sta odmaze obolelima?
Shizo-afektivni poremecaj je takvo psihijatrijsko oboljenje gde se tokom iste epizode mogu uociti simptomi bipolarnog poremecaja (depresija ili manija/hipomanija) i shizofrenije. Medikamentozna terapija je terapija izbora za ovaj poremecaj i uglavnom je potrebno da se lekovi uzimaju do kraja zivota. Na pocetku mogu biti i periodi kada se osoba nakon lecenja dugo oseca dobro, ali se epizode nanovo javljaju. Terapija je razlicita i zavisi da li su uz shizofrene simptome prisutni i simptomi depresije ili manije. Obzirom da je Vasa majka trenutno u depresivnoj fazi shizoafektivnog poremecaja, uz neuroleptike se propisuju i antidepresivi; ako postoje i dodatne tegobe poput poremecaja sna, gubitka apetita, uznemirenosti i ukoliko osnovna kombinacija lekova ne pomgne da se otkone, dodaju se i drugi medikamenti poput hipnotika, anksiolitika i bazalnih neuroleptika (pogotovu oni za koje se smatra da imaju i antidepresivno dejstvo). Daju se i infuzije sa vitaminima i mineralima u slucaju da osoba slabije jede, ako je iscrpljena i ako je potrebno da se neki lekovi daju direktno u venu pa infuzija sluzi da lek postepeno dospeva u organizam. Porodica moze pomoci svom clanu tako sto ce najpre razumeti da se radi o bolesti, da povede racuna o redovnom uzimanju lekova i eventualno ako dodje do pogorsanja odmah intervenise da se pacijent javi psihijatru radi korigovanja terapije. Neprepoznavanje pogorsanja i odbijanje pacijenta da se javi lekaru je najcesci uzrok tezim epizodama bolesti zbog kojih je potrebna hospitalizacija, odnosno bolnicko lecenje. Dobro vodjena terapija, redovno javljanje na kontrole i brze vanredne kontrole odmah nakon sto se primete prvi znaci odbijanja terapije ili pogorsanja, mogu da vode ka dobrom toku bolesti, prevenciji novih epizoda i manjem broju hospitalizacija.
Postovana dr, Molim vas da uzmete u obzir ovo moje pismo,jer mi je poremecen zivot totalno. Imam problem , koji , kazu nije zdravstveni , ali meni cini pakao od zivota. Naime, vec zadnje dve godine me muci neka vrsta preskakanja srca. Kazem vrsta zato sto ja to ne osecam u predelu srca vec u grlu , koje je nalik stucanju , kao kad vam nesto poskoci i jako udari u dnu grla. Sve sam preglede uradila , pocevsi od EKG-a preko ultrazvuka srca do nosenja holtera 24 casa. Naravno , pokazalo se to preskakanje , koje je kazu u granicama normale i nije organske prirode. Jeste me to smirilo na neki nacin , jer sam pre tih pregleda bila strasno uplasena , stalno misleci kako imam neku strasnu bolest srca i kako cu umreti. Meni je otac umro od infarkta u 72-oj godini. Ja sam u globali veliki hipohondar, jos kad je pocelo ovo da me muci postala sam i anksiozna,plaseci se da izadjem ili odem negde da mi se ne bi nesto desilo. Medjutim vremenom sam prevazisla taj strah i da kazem navikla se na te moje simptome, a da ne pricam da osecam i razne druge simtome jos kojekakvih bolesti, i da me stvarno uvek nesto boli ili fali. Jos uvek imam veliki strah od bolesti i crne misli. To je verovatno hipohondrija. Ovaj moj glavni problem mi ne da mira svakodnevno,vec skoro sedam meseci unazad. Nekad uspem da ga ignorisem,jer mi fizicki ne smeta,ali me psihicki ubija. Interesantno je da me najvise pogadja kad sam mirna,kad sedim ili lezim i ne radim nista. Kad sam u nekom poslu ili kada hodam to se retko desava. Znate, kada covek pozeli da se odmori i sedne ili legne da bi to postigao, a ne moze jer mu simptomi ne dozvoljavaju. Bas mi mnogo smeta i umara me psihicki jer je sada prisutno svakodnevno po ceo dan sedam meseci unazad. Ranije je dolazilo i odlazilo, sve iz cista mira bez nekih prednajava, a sada nikako da ode iako ih ja maksimalno ignorisem,kao da su postali sastavni deo mene i kao da je to normalno. Suprug ne razume da meni taj problem remeti normalan nacin zivota, i da zbog njega ne mogu da razmisljam. Ja vas molim da mi odgovorite ? da li zbog toga moram da idem na neko psihijatrijsko lecenje ili postoji i drugi nacin da se to zavrsi. Ocigledno je da lekovi ne pomazu-lekar mi je predlozio da pijem helex u takvim trenucima, ali ne vredi i zato sada retko popijem lek. Molim vas pomozite mi,ne znam kako da iydrzim, a da ne poludim. Nemam nikakvu podrsku , sama sam u svemu. Da li ce , ako bas moram da idem , psihijatar uspeti da me izleci??? Ja zelim da zivim normalno bez strahova i raznih simptoma. Hvala!
Ako su Vasi strahovi toliki da Vam "od zivota prave pakao", onda je zaista neophodno da se javite lekaru-psihijatru. Ono u cemu Vam psihijatrijski tretman moze pomoci je da Vam smanji ili u potpunosti eliminise nerealne strahove, da Vam popravi san, smanji napetost, poboljsa raspolozenje, umanji preokupiranost telesnim simptomima. Takodje je vazno da znate da sto vise usresredjujete paznju na telesne tegobe, odnosno sto vise osluskujete sopstveno telo, to ce uocavanje bezopasnih telesnih simptoma, koji se normalno javljaju kod svake osobe i nisu znak bolesti, biti intenzivnije. To, zbog Vase sklonosti ka katastroficnoj obradi, dovodi do jos vecih strahova i pogresnog uverenja da se nesto ozbiljno desava sa vasim telesnim zdravljem. Potvrda toga je i u Vasem pismu, odnosno u onom delu kada objasnjavate da se strahovi povecavaju kada nista ne radite vec samo lezite i osluskujete telo, dok kada ste aktivni i kada Vam je paznja usresredjena na druge aktivnosti - straha nema. Uvek kada uhvatite sebe da ste usresredjeni na telo, pokusajte da otklonite paznju sa tela i usmerite na nesto drugo (birajte ono sto zahteva vecu koncentraciju - recimo citanje, gledanje filma, igranje drustvenih igara, razgledanje prodavnica, razgovor sa drugim ljudima i sl).
Postovana Olivera! Lecena sam od panicnih napada,pila sam lekove osam meseci (efektin) i isla na razgovore kod psihijatra.Dosta mi je bolje,lekarka kaze da sam izlecena.Ali ja jos uvek imam neke strahove sa vremena na vreme (anksiozne).Posebno kada odem u drugo mesto u neku posetu,tesko mi je da se opustim ali izborim se.Borim se,nedam da me sputavaju u zivotu a jedan od problema je to sto mi smeta svetlost.Pogotova sunceva svetlost da mi se cini kao da ne mogu vise gledati.Da li to ima veze sa mojim problemom i da li treba ponovo da se lecim? Najlepse vam hvala!
To sto Vam smeta svetlost nema veze sa anksioznim pormecajem. Potrebno je da se javite oftalmologu (ocnom lekaru) koji ce nakon pregleda da Vam eventualno predlozi lek ili neku dodatnu konsultaciju. Sto se tice Vase osnovne bolesti, tj. panicnog poremecaja, on ima losu osobinu da se u stresnim ili iscrpljujucim situacijama vraca. Takodje, ako pijete puno kafe, pusite ili uzimate tz. psihostimulanse poput guarane, Red Bula, marihuane i sl., postoji velika verovatnoca da ce se napadi ponovo javiti. Ponekad, nista od ovog nije potrebno, vec se napadi spontano, bez posebnog okidaca, jednostavno ponovo jave. Veoma je vazno da se sto pre javite lekaru i da na vreme zaustavite dalje pogorsanje! Medjutim, postoji mogucnost i da su napadi blagi, da ne patite i da ne remete svakodnevno funkcionisanje - odnosno da ih drzite pod kontrolom. Ukoliko je ovo slucaj, odnosno, ako Vas mnogo ne remete, ako su izuzetno retki i blagi, onda jednostavno pustite da prodju jer nije potrebno ponovno ukljucenje leka. Tada Vam vise moze biti od pomoci psihoterapija, ukoliko je potrebna bilo kakva pomoc.
Postovana doktorko Imam 46 godina i imam problem sa snom. Spavam i u toku spavanja se probudim u ranim casovima.Kada se probudim zamislim se i ne mogu vise da zaspem.Osim toga cesto se desi da u toku dana odlutam(zamislim se).Zadnjih dana koristio sam Bromazepan 1.5mg uvece po jednu tabletu mada ne redovno.'98 god. prvi put sam se javio kod psihijatra i konstatovana mi je dijagnoza depresije.Posle koriscenja terapije Lexaurin 3mg,Oxetin 1 uvece,a posle kontrole od mjesec dana Bromazepan od 3mg i Fluexetin 1 uvece.Ova terapija mi je uspjesno pomogla vitalni potencijal je povecan i simtomatologija je skoro izblijedila.9 godina sam bio dobro a sad su mi se pojavili gore navedeni problemi pa vas molim za savijet sto pre i ako mozete da mi preporucite nekog dobrog specijalistu iz Beograda.
Odgovoreno: 26. 11. 2007.Navedene tegobe - otezano uspavljivanje, plitak san koji ne odmara, kao i rano jutarnje budjenje - obicno su prvi znaci depresije. Ovako mogu poceti i neka druga psihijatrijska oboljenja, ali posto ste vec imali jednu depresivnu epizodu, najverovatnije se radi o novoj depresivnoj epizodi. Moj savet vam je da se sto pre javite psihijatru, najbolje onom koji Vas je lecio tokom prve epizode. Sto se pre javite, sprecicete dalju progresiju bolesti kao i probleme koje depresija sa sobom nosi (dusevna patnja, pad funkcionalnosti, povlacenje iz socijalnih relacija i sl).
Postovanje doktorka, iako nije uobičajen, sa obzirom da zivim u unutrašnjosti, ovo je jedini način da vam se obratim.
Dugo sam koristio Prozac kao odgovor na depresiju I panični poremecaj. Taj lek mi je pomogao ali mi je smanjio potenciju, to jest želju za seksom.
Obratio sam se doktoru I on mi je prepisao Trittico retard tablete koje su po njemu najbolje za pacijente sa tim problemom. Presrećan sto ce problem konacno biti resen, popio sam tabletu I legao da spavam. Medjutim sutradan razloga za srecu nije bilo. Muka, vrtoglavica drhtavica bili su neki od simptoma koji su me snasli ponovo sam otisao kod lekara I on mi je kazao da je to normalno stanje dok se organizam ne navikne, tj to je dokaz da lek "radi".
Na moje pitanje koliko ce to stanje trajati,ljutito mi je odgovorio da mnogo ne zanovetam jer ce ponovo da me vrati na prozak. U sali mi je rekao da ne moze I jare I pare I ako hocu "Ono" Moram da se namucim I da tu vrtoglavicu treba da shvatim kao deo tog mučenistva .. popio sam I drugu tabletu ali stanje se nastavlja
Da li znate koliko bi orijentaciono to stanje trajalo I da li je tritiko dobar lek (cak su mi preko foruma mnogi rekli da kod njih problema te vrste nije bilo, da je to odlican lek I da ja to malo umišljam ) prosto ne verujem da sam skrenuo.....
Doduse imao sam probleme I sa Prozakom ali su bili mnogo laksi
hvala
Odgovoreno: 22. 11. 2007.Prozak (kod nas Flunirin, Fluoxetin, Flunisan) kao i svi ostali lekovi iz grupe selektivnih serotonergickih reuptake inhibitora (SSRI) imaju kao nezeljeno dejstvo i neki oblik seksualne disfunkcije. To se ne javlja kod svih pacijenata, cesto zavisi i od leka ali i od kolicine leka koji se uzima. Ako je potrebno da i dalje uzimate lek i u istoj dozi, onda je potrebno ubaciti i neki dodatni lek koji blokira nezeljena dejstva.
Za to sluze sledeci antidepresivi - Remerom ili Celixta (mirtazapin) i Trittico. Postoje jos neki kojih trenutno nema u nasoj zemlji. Mislim da su nezeljeni efekti koji su se javili nakon uzimanja Trittica zato sto ste ga uveli na pogresan nacin. Trittico se uvodi tako sto se prva tri dana izima samo jedna trecina tablete uvece, naredna tri dana dve trecine uvece a nakon sledeca tri dana podizete na celu tabletu! To je preporuka proizvodjaca i tada retko kad izazove nezeljene efekte osim kod preosetljivih osoba. Pored Trittica odlicne rezultate daje i mirtazapin (Remeron ili Celixta). Ako ni to ne pomaze a imate smetnje potencije, mogu se uzeti lekovi za potenciju poput Cialisa koji ce Vam resiti taj privremeni problem.
Sve ove lekove mozete uzimati samo ako Vam ih psihijatar propise i odredi, obzirom da postoje stanja u kojima su oni kontraindikovani, odnosno ne smeju da se uzimaju.
Zanima me sizoafektivni poremecaj koji je dijagnosticiran mojoj majci.Uzima oko 4 godine Risperdal i Gladem(zoloft).Prije 2 godine je prestala uzimati lekove jer je imala bolove u zeludcu i pala u neku vrstu depresije koja se dogadjala i pre dok nam jedan doktor nije rekao tacnu dijagnozu i utvrdio da je godinama pogresno lecena.Prje 7 dana je ponovo prestala da uzima lekove i ponovo je u toj "depresiji".Ima ogroman strah,plasi se da ce je neko ubiti,place,slabo i tesko govori,najveci deo vremena cuti i ima nekad uplasen,nekad odsutan pogled.Trenutno je na infuzijama.Molim vas da mi sto detaljnije objasnite ovu bolest,o tome nema puno informacija na internetu.Zanima me da li se to leci uz odgovarajucu terapiju,sta vi preporucujete i koliko porodica moze pomoci.Sta konkretno pomaze i sta odmaze obolelima?
Odgovoreno: 21. 11. 2007.Shizo-afektivni poremecaj je takvo psihijatrijsko oboljenje gde se tokom iste epizode mogu uociti simptomi bipolarnog poremecaja (depresija ili manija/hipomanija) i shizofrenije. Medikamentozna terapija je terapija izbora za ovaj poremecaj i uglavnom je potrebno da se lekovi uzimaju do kraja zivota. Na pocetku mogu biti i periodi kada se osoba nakon lecenja dugo oseca dobro, ali se epizode nanovo javljaju. Terapija je razlicita i zavisi da li su uz shizofrene simptome prisutni i simptomi depresije ili manije. Obzirom da je Vasa majka trenutno u depresivnoj fazi shizoafektivnog poremecaja, uz neuroleptike se propisuju i antidepresivi; ako postoje i dodatne tegobe poput poremecaja sna, gubitka apetita, uznemirenosti i ukoliko osnovna kombinacija lekova ne pomgne da se otkone, dodaju se i drugi medikamenti poput hipnotika, anksiolitika i bazalnih neuroleptika (pogotovu oni za koje se smatra da imaju i antidepresivno dejstvo). Daju se i infuzije sa vitaminima i mineralima u slucaju da osoba slabije jede, ako je iscrpljena i ako je potrebno da se neki lekovi daju direktno u venu pa infuzija sluzi da lek postepeno dospeva u organizam. Porodica moze pomoci svom clanu tako sto ce najpre razumeti da se radi o bolesti, da povede racuna o redovnom uzimanju lekova i eventualno ako dodje do pogorsanja odmah intervenise da se pacijent javi psihijatru radi korigovanja terapije. Neprepoznavanje pogorsanja i odbijanje pacijenta da se javi lekaru je najcesci uzrok tezim epizodama bolesti zbog kojih je potrebna hospitalizacija, odnosno bolnicko lecenje. Dobro vodjena terapija, redovno javljanje na kontrole i brze vanredne kontrole odmah nakon sto se primete prvi znaci odbijanja terapije ili pogorsanja, mogu da vode ka dobrom toku bolesti, prevenciji novih epizoda i manjem broju hospitalizacija.
Postovana dr, Molim vas da uzmete u obzir ovo moje pismo,jer mi je poremecen zivot totalno. Imam problem , koji , kazu nije zdravstveni , ali meni cini pakao od zivota. Naime, vec zadnje dve godine me muci neka vrsta preskakanja srca. Kazem vrsta zato sto ja to ne osecam u predelu srca vec u grlu , koje je nalik stucanju , kao kad vam nesto poskoci i jako udari u dnu grla. Sve sam preglede uradila , pocevsi od EKG-a preko ultrazvuka srca do nosenja holtera 24 casa. Naravno , pokazalo se to preskakanje , koje je kazu u granicama normale i nije organske prirode. Jeste me to smirilo na neki nacin , jer sam pre tih pregleda bila strasno uplasena , stalno misleci kako imam neku strasnu bolest srca i kako cu umreti. Meni je otac umro od infarkta u 72-oj godini. Ja sam u globali veliki hipohondar, jos kad je pocelo ovo da me muci postala sam i anksiozna,plaseci se da izadjem ili odem negde da mi se ne bi nesto desilo. Medjutim vremenom sam prevazisla taj strah i da kazem navikla se na te moje simptome, a da ne pricam da osecam i razne druge simtome jos kojekakvih bolesti, i da me stvarno uvek nesto boli ili fali. Jos uvek imam veliki strah od bolesti i crne misli. To je verovatno hipohondrija. Ovaj moj glavni problem mi ne da mira svakodnevno,vec skoro sedam meseci unazad. Nekad uspem da ga ignorisem,jer mi fizicki ne smeta,ali me psihicki ubija. Interesantno je da me najvise pogadja kad sam mirna,kad sedim ili lezim i ne radim nista. Kad sam u nekom poslu ili kada hodam to se retko desava. Znate, kada covek pozeli da se odmori i sedne ili legne da bi to postigao, a ne moze jer mu simptomi ne dozvoljavaju. Bas mi mnogo smeta i umara me psihicki jer je sada prisutno svakodnevno po ceo dan sedam meseci unazad. Ranije je dolazilo i odlazilo, sve iz cista mira bez nekih prednajava, a sada nikako da ode iako ih ja maksimalno ignorisem,kao da su postali sastavni deo mene i kao da je to normalno. Suprug ne razume da meni taj problem remeti normalan nacin zivota, i da zbog njega ne mogu da razmisljam. Ja vas molim da mi odgovorite ? da li zbog toga moram da idem na neko psihijatrijsko lecenje ili postoji i drugi nacin da se to zavrsi. Ocigledno je da lekovi ne pomazu-lekar mi je predlozio da pijem helex u takvim trenucima, ali ne vredi i zato sada retko popijem lek. Molim vas pomozite mi,ne znam kako da iydrzim, a da ne poludim. Nemam nikakvu podrsku , sama sam u svemu. Da li ce , ako bas moram da idem , psihijatar uspeti da me izleci??? Ja zelim da zivim normalno bez strahova i raznih simptoma. Hvala!
Odgovoreno: 21. 11. 2007.Ako su Vasi strahovi toliki da Vam "od zivota prave pakao", onda je zaista neophodno da se javite lekaru-psihijatru. Ono u cemu Vam psihijatrijski tretman moze pomoci je da Vam smanji ili u potpunosti eliminise nerealne strahove, da Vam popravi san, smanji napetost, poboljsa raspolozenje, umanji preokupiranost telesnim simptomima. Takodje je vazno da znate da sto vise usresredjujete paznju na telesne tegobe, odnosno sto vise osluskujete sopstveno telo, to ce uocavanje bezopasnih telesnih simptoma, koji se normalno javljaju kod svake osobe i nisu znak bolesti, biti intenzivnije. To, zbog Vase sklonosti ka katastroficnoj obradi, dovodi do jos vecih strahova i pogresnog uverenja da se nesto ozbiljno desava sa vasim telesnim zdravljem. Potvrda toga je i u Vasem pismu, odnosno u onom delu kada objasnjavate da se strahovi povecavaju kada nista ne radite vec samo lezite i osluskujete telo, dok kada ste aktivni i kada Vam je paznja usresredjena na druge aktivnosti - straha nema. Uvek kada uhvatite sebe da ste usresredjeni na telo, pokusajte da otklonite paznju sa tela i usmerite na nesto drugo (birajte ono sto zahteva vecu koncentraciju - recimo citanje, gledanje filma, igranje drustvenih igara, razgledanje prodavnica, razgovor sa drugim ljudima i sl).
Postovana Olivera! Lecena sam od panicnih napada,pila sam lekove osam meseci (efektin) i isla na razgovore kod psihijatra.Dosta mi je bolje,lekarka kaze da sam izlecena.Ali ja jos uvek imam neke strahove sa vremena na vreme (anksiozne).Posebno kada odem u drugo mesto u neku posetu,tesko mi je da se opustim ali izborim se.Borim se,nedam da me sputavaju u zivotu a jedan od problema je to sto mi smeta svetlost.Pogotova sunceva svetlost da mi se cini kao da ne mogu vise gledati.Da li to ima veze sa mojim problemom i da li treba ponovo da se lecim? Najlepse vam hvala!
Odgovoreno: 12. 11. 2007.To sto Vam smeta svetlost nema veze sa anksioznim pormecajem. Potrebno je da se javite oftalmologu (ocnom lekaru) koji ce nakon pregleda da Vam eventualno predlozi lek ili neku dodatnu konsultaciju. Sto se tice Vase osnovne bolesti, tj. panicnog poremecaja, on ima losu osobinu da se u stresnim ili iscrpljujucim situacijama vraca. Takodje, ako pijete puno kafe, pusite ili uzimate tz. psihostimulanse poput guarane, Red Bula, marihuane i sl., postoji velika verovatnoca da ce se napadi ponovo javiti. Ponekad, nista od ovog nije potrebno, vec se napadi spontano, bez posebnog okidaca, jednostavno ponovo jave. Veoma je vazno da se sto pre javite lekaru i da na vreme zaustavite dalje pogorsanje! Medjutim, postoji mogucnost i da su napadi blagi, da ne patite i da ne remete svakodnevno funkcionisanje - odnosno da ih drzite pod kontrolom. Ukoliko je ovo slucaj, odnosno, ako Vas mnogo ne remete, ako su izuzetno retki i blagi, onda jednostavno pustite da prodju jer nije potrebno ponovno ukljucenje leka. Tada Vam vise moze biti od pomoci psihoterapija, ukoliko je potrebna bilo kakva pomoc.
Prikazano 2256-2260 od ukupno 2342 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke