Imam 31. godinu, oženjen sam (supruga 31.godina) i imam sina od 4 godine. Supruga i ja planiramo drugo dete ali nas interesuje sledeće: od pre jedno dve nedelje počeo sam da pijem terapiju jer su mi se počeli javljati simptomi agorafobije. Naime bio sam pod velikim stresom, loše sam spavao i bio dosta napet u poslednje vreme te sam se iz tog razloga obratio neuropsihijatru. Terapija je 1/2 tablete Zolofta (sertalin) od 50mg ujutru i 1/3 tablete Trittico (retard) od 150mg uveče. Za sada terapija daje pozitivne rezultate. Niko u porodici nije imao psihičkih problema niti se lečio od sličnih poremećaja. Molio bih Vas za savet u vezi sa našim planom o proširenju porodice.
Da li da sačekamo neko vreme da se završi sa terapijom ili ova terapija nema nikakvog uticaja na potomstvo.
Molim za jedno pitanje do Vas,
Zovem se Alen Jovanović i iz Makedonije sam i stalno od nerve srce lupa ubrzano, steza me oko vratu kao da sam pijan. Osećam se nekadm i vazduh ne mogu da uzimam. Nerve me guse, suše mi se usta stalno, nekad neću da se nerviram ali nerve ipak rade, a dok sam pušio cigarete to je bilo užas. Sad mi je bolje malo ali u peiod od po 2 god meni mora da se da izluipa srce kao da mi skoci iz grudi takav je osećaj.
Molim Vas da mi pišete dal je reč od palitacije ili socijalne fobije ako nije to i kako treba se lekovati ? Znam da treba nšsto da preuzmem. Nekad sam raspoložen, nekad ne. Kad bi mi kazali koji lek da pije ja bih Vam rado bio zahvalan i duznik u životu
Postovani Alene,malo podataka imam da bih Vam rekla da li je kod Vas sociofobija.U svakom slucaju palpitacije prepoznajete i osecate i nadam se da Vas je kardiolog pregledao.Mozete uzeti za pocetak t,Propranolol 4o mg 1/4 ujutru i 1/4 uvece,pa se javite da vidim kako je
Srdacno
Dr Dragana Krasic
Poštovana doktorka,
imam dijagnozu F 60.31,koja mi je dijagnostifikovana 2002. godine. Imam 26 godine.U medjuvremenu sam završio Višu školu,i treća sam godina na jednom državnom fakultetu. Do sada sam imao 3 dekompenzacije 2002,2004,2007 godine kada sam bio hospitalizovan. Glavni okidač kako psihijatri kažu mojih dekompenzacija jeste što sam po prirodi lenj da učim, pa se uspaničim, padnem ispit i upadnem u dekompenzaciju. U loša stanja sam ulazio samo zbog ispita. Tokom terapije neurolepticima, leponex, rispolet, moditen (u različitim periodima), sam se jako mnogo ugojio, prvi put 28kg,drugi put 26kg,i sada 50kg.Sada od terapije primam lorazepam 2,5mg 1+1+2,eftil retard 500 mg 3 puta po 1,anafranil 1 ujutru.Do skoro sam pio i haloperidol 2mg jedan ujutru,ali mi ga je lekar izbacio.Medjutim od pre par dana sam zbog debljine koja je 137kg,a imam 181 cm dobio pritisak 180 sa 120,tako da sada pijem i lekove protiv visokog pritiska,norvasc hemokvin i Concor cor.Od kako sam poceo da imam visok pritisak,obrnuo sam dan za noc,Pre mesec dana vec sam spavao oko 24h00,a sada ne mogu da zaspim do 5h00.
Da li preporučujete neki lek za spavanje.Pio sam ranije flurmidal.I moje poslednje pitanje je sada kada više ne pijem haloperidol da li će mi se apetit smanjiti, pa ću moći da smršam,bez držanja neke dijete,i koliko povećavaju apetit lekovi anafranil,lorazepam i eftil.
Puno Vam hvala.
S poštovanjem
Srdjan Radovanović
Postovani,ne mislim da su Vam potrebni lekovi za spavanje.Potrebno je da i mate bolju organizaciju vremena i i otprilike dnevnu stalnost ritma.Dijetu bi bilo neophodno da drzite bez obzira na upotrebu lekova.Eftil takodje povecava apetit.
Srdacno
Dr Dragana Krasic
imam veliki problem koji ne znam kako da rešim. Imam 38 god. Pre četiri godine bila sam trudna sa trećim dijetetom i pala sam na poslu u nesvest. Poslije toga dobila sam strašan strah od kretanja medju ljude samo da mi se to ne bi ponovo desilo. Duži period imam problema sa čudnim mislima tipa, kako vreme brzo prolazi, svakog časa osluškujem svoje telo, da li mi srce kuca, ako me malo štrecne, da li je to srčani napad, išla sam kod lekara, radili ekg i zamislite sve je u redu. Pa, onda iste stvari sa želucem, pa sa sinusima i tako sve u krug. Dešava mi se i da mi se vrti u glavi, osećaj teške glave, pa onda počnem da umišljam kako ću poludeti. Radila sam EEG i sve je o.k. Lekar mi je dao Eglonyl od da pijem 2x1 neko vreme. Kada ga popijem malo mi je bolje, ali se opet isto vraća.Povrh svega toga zna i da me uhvati panika, lupanje srca, i mislim da umirem. Čini mi se da ne mogu više da živim ovako, kao da sam vezana i ne mogu da se otrgnem. I najgore je ujutru, taj osećaj da čim ustanete nemate radosti nimalo nego, samo misli šta li će mi se desiti loše ovog dana. Da li da pocnem da pijem Zolfot? Koliko dugo? Kako? Ima li leka?
Postovana,opisana simptomatologija je siguro depresivnog karaktera,sobzirom da pregledi pokazuju da je telo zdravo.Lecenje je potrebno jer Vasa simptomatologija postaje sve bogatija i komplikovanija.Mozete poceti sa Zoloftom.Pije se jednom dnevno,uvece ili ujutruy.Ne budite nestrpljivi,njegovo dejstvo krece tek nako dve nedelje od pocetka uzimanja leka.Prvih dana moze eventualno da da mucnine,ali su prolaznog karaktera,
Srdacno
Dr Dragana Krasic
Poštovani,
zovem se Ivan i imam 25 godina i imam nekoliko problema i trebaju mi savetu u vezi njih. Apsolvent sam i imam dosta ne položenih ispita (devet). Kako se ispitni rok približava ja sve češće padam u depresiju i ponekad (ne često) imam suicidne misli jer mislim da ispite neću položiti (nikad nisam planirao samoubistvo ali često pomislim kako bi bilo sve lakse da me jednostavno nema).
Sličan problem mi se stvara i kada sa roditeljima pričam o zaposlenju posle studija.
Prilikom svakog većeg pritiska mene oblije me znoj i ja se ugrejem (fizički se ugrejem, kao da imam temperaturu). To se uglavnom desi kada sa svojima pričam o fakultetu i o poslu.
Bojim se neuspeha pred nepoznatim ljudima i bojim se odgovornosti, ali samo u tom segmentu: posao/škola.
Takodje moram da dodam da nekad dodjem u takvu fazu da se okuražim i da mi nista nije problem. Da mi ne smeta ni pritisak u škola ni išta drugo i da sve stignem bez obira na probleme.
Želeo bi da napomenem da nemam problema što se tiče upoznavanja i druženja. Nemam nikakvih smetnji prilikom upoznavanja sa recimo devojkom (sem male treme, koja me ipak ne sprečava da nekom pridjem).
Volim da se družim sa ljudima i kada sam duže vreme sam (recimo kada sam prehladjen pa ne izlazim u grad nekoliko dana) često budem tužan i nedostaje mi društvo.
Pre dve godine sam bio u Americi sa namerom da tamo ostanem preko leta radeći kao spasilac na bazenu. To je bila moja ideja i jako sam to želeo. Ali posle 15-20 dana sam se vratio u Srbiju jer nisam mogao da izdržim obavezu koju je taj posao tražio. Nije mi bilo naporno otići na posao i raditi. Bilo mi je tesko svemu se tome prilagoditi. Nikog nisam imao na koga da se oslonim i nedostajao mi je neko (bilo ko) sa kojima mogu pričati. Osećao sam se kao bačen u kavez sa lavovima da se snalazim kako umem i znam. Nisam mogao taj pritisak da izdržim.
E sada kada sam izneo svoje probleme i kada se oni javljaju hteo bi da vam postavim pitanja.
U situacijama kada se ispitni rok približava i kada mene počne da "hvata" depresija i strah i da neću stići sve naučiti i da ću pasti ispit gubim koncetraciju sve više i više i tako upadam u magični krug iz kojeg ne mogu izaći. Na kraju se sve svede na to da nemogu da se skoncetrišem ni na jedno slovi dok skroz ne izgubim interesovanje za učenjem. Da li postoji neki lek (za koji ne treba doktorski recept) ili neki "bakin recept" da mi se pomogne u učenju-koncetraciji? (čuo sam od drugarice da je ona koristila neke pilule za koncetraciju i da su joj pomogle, ali mi nije rekla kako se zovu)
Druga stvar što me interesuje je moj problem kada se nadjem u potpuno novom okruženju. Jer uskoro ću morati da idem u vojsku, a kako sam Vam objasnio moj problem u Americi da li mislite da li će se tako nesto desiti i u vojsci? Moje neko mišljenje je da te stvari ne mogu da se porede jer je u SAD ipak i drugi jezik i kultura, bukvalno ništa za šta mogu da se uhvatim. Ali nije zgoreg pitati da ne ispadne da sam sebe tešim a na kraju se opet nadjem u neobranom grožđu.
I za kraj jedno zapažanje koje ne smeta meni ali recimo mojoj majci smeta jer ona stiče utisak da sam neosetljiv na patnje drugih ljudi. Kada čujem da je neko iz kraja ili neki porodični prijatelj umro meni to ništa ne znači. Ne uzbudjujem se oko toga. Na svu sreću nije mi se desilo da mi neko bliži umre pa ne znam kako bi se ponašao u toj sitaciji. Da pola sveta nestane ne znam da li bi me to dotaklo uopšte. Ali takodje se jako rastužim kada zivotinje pate ili kada vidim da neko drugi pati. Ali opet napominjem, tužan sam zbog te osobe koja pati, a ne zbog te osobe koje nema. To sam primetio kada mi je deda (ne rodjeni) umro. Iako jesam osećao kao da on fali, nisam osećao neku preteranu tugu (iako smo bili bliski) ali sam zaplakao na sahrani samo zbog babe, jer sam osetio koliko je ona nesretna. Napominjem da nisam agresivna osoba i da ne podnosim nasilje i ne osećam se prijatno kada ga vidim negde (fiktivno nasilje u filmovima mi nesmeta nimalo).
Da li su to znaci nekog poremećaja?
Hvala unapred na odgovoru.
Ivan
Postovani,Vi ste mladic koji je u odrastanju imao uslove prezasticenosti i stoga slabije mogucnosti za inicijativu,samostalnost i potpuno preuzimanje odgovornosti.Tako ste negde prividno bili sigurnu,dok niste dosli u situaciju samostalnosti u kojoj samopouzdanje i sigurnost su uslov za dobro funkcionisanje .Pri svemu tome,jako ste pametni,kvalitetni veoma,preosetljivi,preodgovorni i nesamostalni,i nesigurni u sopstvene mogucnosti.Toliko ste uplaseni da svoj nacin resavanja problema(sklanjanje,bekstvo) primenjujete i na zivot (razmisljanje o suicidu).To je defanzivna EGO odbrana.Ne mozete resiti problem na taj nacin,vec cete ga vremenom uvecavati.Takodje racionalizovati situaciju nije greh.U sranom svetu je svima tesko,mnogi ne uspu u tome,sto takodje nije dokaz sopstvene neuspesnosti i slabosti.Tako osetljiva i suptilna licnost kao sto ste Vi suigurno nije neko ''ko je neosetljiv na tudje probleme'' sto kaze Vasa majka.Veoma Vam je stalo do njenog misljenja,a ona je Vas veliki kriticar iz najbolje namere, uvek,kao svaka majka.Zato bi Vas oblikovalada budete najbolji po njenom modelu, stoste joj i cinili,a sada bi da zivite sami ali je tesko a da kada su se derugi toliko trudili do sada,sto zbog krivice da ih ne povredite sto zbogsvoje oslabljenosti.Dobar ste covek,osecate patnju drugih,i to ZIVIH ljudi.Osecate zbog necega sto oseca i sto je moguce promeniti.Ono sto je definitivno,uzalud je trositi se oko tega.Naravno,da tako ne biste osetili da se radi o bliskim osobama.Ne bojte se, zdrava ste osoba,radite malo na sebi,sigurno je da bi Vam prijala psihoterapija,ako ste u blizini javite se
Srdacno
Dr Dragana Krasic
Da li da sačekamo neko vreme da se završi sa terapijom ili ova terapija nema nikakvog uticaja na potomstvo.
Postovani,ne brinite,uzivajte u svojoj porodici sadasnjoj i buducoj prosirenoj, Srdacno Dr Dragana Krasic
Zovem se Alen Jovanović i iz Makedonije sam i stalno od nerve srce lupa ubrzano, steza me oko vratu kao da sam pijan. Osećam se nekadm i vazduh ne mogu da uzimam. Nerve me guse, suše mi se usta stalno, nekad neću da se nerviram ali nerve ipak rade, a dok sam pušio cigarete to je bilo užas. Sad mi je bolje malo ali u peiod od po 2 god meni mora da se da izluipa srce kao da mi skoci iz grudi takav je osećaj.
Molim Vas da mi pišete dal je reč od palitacije ili socijalne fobije ako nije to i kako treba se lekovati ? Znam da treba nšsto da preuzmem. Nekad sam raspoložen, nekad ne. Kad bi mi kazali koji lek da pije ja bih Vam rado bio zahvalan i duznik u životu
Postovani Alene,malo podataka imam da bih Vam rekla da li je kod Vas sociofobija.U svakom slucaju palpitacije prepoznajete i osecate i nadam se da Vas je kardiolog pregledao.Mozete uzeti za pocetak t,Propranolol 4o mg 1/4 ujutru i 1/4 uvece,pa se javite da vidim kako je Srdacno Dr Dragana Krasic
Poštovana doktorka,
Odgovoreno: 12. 01. 2009.imam dijagnozu F 60.31,koja mi je dijagnostifikovana 2002. godine. Imam 26 godine.U medjuvremenu sam završio Višu školu,i treća sam godina na jednom državnom fakultetu. Do sada sam imao 3 dekompenzacije 2002,2004,2007 godine kada sam bio hospitalizovan. Glavni okidač kako psihijatri kažu mojih dekompenzacija jeste što sam po prirodi lenj da učim, pa se uspaničim, padnem ispit i upadnem u dekompenzaciju. U loša stanja sam ulazio samo zbog ispita. Tokom terapije neurolepticima, leponex, rispolet, moditen (u različitim periodima), sam se jako mnogo ugojio, prvi put 28kg,drugi put 26kg,i sada 50kg.Sada od terapije primam lorazepam 2,5mg 1+1+2,eftil retard 500 mg 3 puta po 1,anafranil 1 ujutru.Do skoro sam pio i haloperidol 2mg jedan ujutru,ali mi ga je lekar izbacio.Medjutim od pre par dana sam zbog debljine koja je 137kg,a imam 181 cm dobio pritisak 180 sa 120,tako da sada pijem i lekove protiv visokog pritiska,norvasc hemokvin i Concor cor.Od kako sam poceo da imam visok pritisak,obrnuo sam dan za noc,Pre mesec dana vec sam spavao oko 24h00,a sada ne mogu da zaspim do 5h00.
Da li preporučujete neki lek za spavanje.Pio sam ranije flurmidal.I moje poslednje pitanje je sada kada više ne pijem haloperidol da li će mi se apetit smanjiti, pa ću moći da smršam,bez držanja neke dijete,i koliko povećavaju apetit lekovi anafranil,lorazepam i eftil.
Puno Vam hvala.
S poštovanjem
Srdjan Radovanović
Postovani,ne mislim da su Vam potrebni lekovi za spavanje.Potrebno je da i mate bolju organizaciju vremena i i otprilike dnevnu stalnost ritma.Dijetu bi bilo neophodno da drzite bez obzira na upotrebu lekova.Eftil takodje povecava apetit. Srdacno Dr Dragana Krasic
Postovana,opisana simptomatologija je siguro depresivnog karaktera,sobzirom da pregledi pokazuju da je telo zdravo.Lecenje je potrebno jer Vasa simptomatologija postaje sve bogatija i komplikovanija.Mozete poceti sa Zoloftom.Pije se jednom dnevno,uvece ili ujutruy.Ne budite nestrpljivi,njegovo dejstvo krece tek nako dve nedelje od pocetka uzimanja leka.Prvih dana moze eventualno da da mucnine,ali su prolaznog karaktera, Srdacno Dr Dragana Krasic
Poštovani,
Odgovoreno: 10. 01. 2009.zovem se Ivan i imam 25 godina i imam nekoliko problema i trebaju mi savetu u vezi njih. Apsolvent sam i imam dosta ne položenih ispita (devet). Kako se ispitni rok približava ja sve češće padam u depresiju i ponekad (ne često) imam suicidne misli jer mislim da ispite neću položiti (nikad nisam planirao samoubistvo ali često pomislim kako bi bilo sve lakse da me jednostavno nema). Sličan problem mi se stvara i kada sa roditeljima pričam o zaposlenju posle studija. Prilikom svakog većeg pritiska mene oblije me znoj i ja se ugrejem (fizički se ugrejem, kao da imam temperaturu). To se uglavnom desi kada sa svojima pričam o fakultetu i o poslu. Bojim se neuspeha pred nepoznatim ljudima i bojim se odgovornosti, ali samo u tom segmentu: posao/škola. Takodje moram da dodam da nekad dodjem u takvu fazu da se okuražim i da mi nista nije problem. Da mi ne smeta ni pritisak u škola ni išta drugo i da sve stignem bez obira na probleme. Želeo bi da napomenem da nemam problema što se tiče upoznavanja i druženja. Nemam nikakvih smetnji prilikom upoznavanja sa recimo devojkom (sem male treme, koja me ipak ne sprečava da nekom pridjem). Volim da se družim sa ljudima i kada sam duže vreme sam (recimo kada sam prehladjen pa ne izlazim u grad nekoliko dana) često budem tužan i nedostaje mi društvo. Pre dve godine sam bio u Americi sa namerom da tamo ostanem preko leta radeći kao spasilac na bazenu. To je bila moja ideja i jako sam to želeo. Ali posle 15-20 dana sam se vratio u Srbiju jer nisam mogao da izdržim obavezu koju je taj posao tražio. Nije mi bilo naporno otići na posao i raditi. Bilo mi je tesko svemu se tome prilagoditi. Nikog nisam imao na koga da se oslonim i nedostajao mi je neko (bilo ko) sa kojima mogu pričati. Osećao sam se kao bačen u kavez sa lavovima da se snalazim kako umem i znam. Nisam mogao taj pritisak da izdržim. E sada kada sam izneo svoje probleme i kada se oni javljaju hteo bi da vam postavim pitanja. U situacijama kada se ispitni rok približava i kada mene počne da "hvata" depresija i strah i da neću stići sve naučiti i da ću pasti ispit gubim koncetraciju sve više i više i tako upadam u magični krug iz kojeg ne mogu izaći. Na kraju se sve svede na to da nemogu da se skoncetrišem ni na jedno slovi dok skroz ne izgubim interesovanje za učenjem. Da li postoji neki lek (za koji ne treba doktorski recept) ili neki "bakin recept" da mi se pomogne u učenju-koncetraciji? (čuo sam od drugarice da je ona koristila neke pilule za koncetraciju i da su joj pomogle, ali mi nije rekla kako se zovu) Druga stvar što me interesuje je moj problem kada se nadjem u potpuno novom okruženju. Jer uskoro ću morati da idem u vojsku, a kako sam Vam objasnio moj problem u Americi da li mislite da li će se tako nesto desiti i u vojsci? Moje neko mišljenje je da te stvari ne mogu da se porede jer je u SAD ipak i drugi jezik i kultura, bukvalno ništa za šta mogu da se uhvatim. Ali nije zgoreg pitati da ne ispadne da sam sebe tešim a na kraju se opet nadjem u neobranom grožđu. I za kraj jedno zapažanje koje ne smeta meni ali recimo mojoj majci smeta jer ona stiče utisak da sam neosetljiv na patnje drugih ljudi. Kada čujem da je neko iz kraja ili neki porodični prijatelj umro meni to ništa ne znači. Ne uzbudjujem se oko toga. Na svu sreću nije mi se desilo da mi neko bliži umre pa ne znam kako bi se ponašao u toj sitaciji. Da pola sveta nestane ne znam da li bi me to dotaklo uopšte. Ali takodje se jako rastužim kada zivotinje pate ili kada vidim da neko drugi pati. Ali opet napominjem, tužan sam zbog te osobe koja pati, a ne zbog te osobe koje nema. To sam primetio kada mi je deda (ne rodjeni) umro. Iako jesam osećao kao da on fali, nisam osećao neku preteranu tugu (iako smo bili bliski) ali sam zaplakao na sahrani samo zbog babe, jer sam osetio koliko je ona nesretna. Napominjem da nisam agresivna osoba i da ne podnosim nasilje i ne osećam se prijatno kada ga vidim negde (fiktivno nasilje u filmovima mi nesmeta nimalo).
Da li su to znaci nekog poremećaja?
Hvala unapred na odgovoru. Ivan
Postovani,Vi ste mladic koji je u odrastanju imao uslove prezasticenosti i stoga slabije mogucnosti za inicijativu,samostalnost i potpuno preuzimanje odgovornosti.Tako ste negde prividno bili sigurnu,dok niste dosli u situaciju samostalnosti u kojoj samopouzdanje i sigurnost su uslov za dobro funkcionisanje .Pri svemu tome,jako ste pametni,kvalitetni veoma,preosetljivi,preodgovorni i nesamostalni,i nesigurni u sopstvene mogucnosti.Toliko ste uplaseni da svoj nacin resavanja problema(sklanjanje,bekstvo) primenjujete i na zivot (razmisljanje o suicidu).To je defanzivna EGO odbrana.Ne mozete resiti problem na taj nacin,vec cete ga vremenom uvecavati.Takodje racionalizovati situaciju nije greh.U sranom svetu je svima tesko,mnogi ne uspu u tome,sto takodje nije dokaz sopstvene neuspesnosti i slabosti.Tako osetljiva i suptilna licnost kao sto ste Vi suigurno nije neko ''ko je neosetljiv na tudje probleme'' sto kaze Vasa majka.Veoma Vam je stalo do njenog misljenja,a ona je Vas veliki kriticar iz najbolje namere, uvek,kao svaka majka.Zato bi Vas oblikovalada budete najbolji po njenom modelu, stoste joj i cinili,a sada bi da zivite sami ali je tesko a da kada su se derugi toliko trudili do sada,sto zbog krivice da ih ne povredite sto zbogsvoje oslabljenosti.Dobar ste covek,osecate patnju drugih,i to ZIVIH ljudi.Osecate zbog necega sto oseca i sto je moguce promeniti.Ono sto je definitivno,uzalud je trositi se oko tega.Naravno,da tako ne biste osetili da se radi o bliskim osobama.Ne bojte se, zdrava ste osoba,radite malo na sebi,sigurno je da bi Vam prijala psihoterapija,ako ste u blizini javite se Srdacno Dr Dragana Krasic
Prikazano 1901-1905 od ukupno 2347 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke