Poštovana dr. Dragana,
naravno da će mi biti drago da od Vas dobijem odgovor na davno postavljeno pitanje. Hvala Vam što ste mi predložili isto.
Još jednom ću postaviti pitanje!
Poštovana, nadam se da će te mi Vi pomoći da shvatim šta mi se dešava s' vremena na vreme. Konsultovala sam se u dva navrata sa neuropsihijatrima međutim nisam naišla na detaljnije objašnjenje već dobila odgovor da je to normalno u adolescentnom periodu i da je moj problem proces odrastanja. Meni ne deluje tako. Naime, imam 26.godina. Problemi su počeli sa 16. godina, a simptomi su sledeći. Prvi problem je usledio u školskoj učionici na času matematike kada sam se uplašila od mogućeg prozivanja da rešim zadatak koji nisam bila sigurna da bih umela da rešim. Počelo je blago zujanje u ušima, ruke su mi se hladile, trnule, nisam imala dovoljno pljuvačke u ustima i bila sam jako izgubljena. . . Kao da ne znam ni gde se nalazim ni ko su ljudi oko mene i činilo mi se kao da sanjam. Takav osećaj me je držao skoro 2 nedelje. Posetila sam lekara, međutim on mi je rekao da mi je krvni pritisak nizak i da je to posledica toga. Kasnije mi se taj osećaj vraćao prilikom napetosti. Tako da sam recimo na ulici i sretnem nekoga koga nisam nikako ocekivala tada i na tom mestu i pocinju isti simptomi, pa se prosto zapitam jesam li normalna i da li je taj zaista ispred mene i ja pričam sa njim, ili ja pričam u prazno i imam halucinacije. Zvuči neverovatno. U tom periodu trakođe sam imala i neopisive strahove od gužve, ljudi, neprijatnih situacija. Kako sam rasla sve manje sam se tako osećala i ti problemi su se izgubili, međutim sada kada se zamislim i razmišljam o tome što mi se tada dešavalo vraća mi se isti osećaj. Osećam se izgubljeno i uplašim se jako. Pre par meseci sam išla na neurološki pregled i lekar mi je rekao da moram kanalisati napetost, refleksi su mi neverovatni, jako sam nervozna. Tada sam mu izložila isti ovaj problem o kome sada Vama pričam i on mi je rekao da je to propratna pojava jakog stresa. Jedini veliki stres koji sam imala u životu jeste iznenadna smrt oca kada sam imala 13. godina, koji je naravno ostavio posledice. Takođe imam problema sa štitastom žlezdom, hormoni su u redu, ali imam nodusne promene koje često kontrolisem. . . Konstantno znojenje ruku, drhtavicu, jako lupanje srca, izrazito hladne ruke i stopala, crvenilo lica. Ovi problemi me prate od malena i stalno su prisutni kada sam uzbuđena. U međuvremenu sam zavrsila fakultet, radim. .Nisam imala nikada teškoća niti problema u komunikaciji sa ljudima. Jedino sama sa sobom, o njima teško pričam i iskreno se nadam da ćete mi pomoći da razumem šta mi se to dešava povremeno.
Unapred hvala!!!
Poštovana,
problem koji ste izložili je veoma čest kod mladih ljudi, ali i kod dece. Javlja se kod jako senzibilnih i strašljivih osoba, koje lako uče strahove ali se teško nose sa njima. Imate problem iznošenja emocija, kao i mehanizme odbrane po tipu njihovog potiskivanja i pomeranja. Naravno da se radi o nesvesnim odbranama, koje je potrebno prepoznati da bi se promenile i zamenile novim načinom odbrane u bolnim i stresnim situacijama. Vi se trudite da budete jaki, zahvaljujući svojim intelektualnim mogućnostima, nosite se, naizgled dobro, sa emocijama, ali Vaš vegetativni sistem negde trpi što se vidi po onome što opisujete. Bojite se kritike, bojite se iznenadnih situacija. One su simbol katastrofičnosti, deluju na nesvesnom nivou i pokreću intenzivnu reakciju derealizacionog karaktera. S druge strane, Vaša sklonost katastrofiranju i i nemogućnost sagledavanja i nošenja sa emocijama čine, da i kad nema realnih problema, stvarate predstave koje zaplašuju, kao što je vraćanje na ono što je bilo. Čemu to? Samo strah da će se nešto desiti je dovoljan put da to čega se bojite i uradite. Počnite da mislite obrnutim načinom, da prepoznajete situacije koje Vas plaše.
Ukoliko imate mogućnosti obratite se psihoterapeutu, kako biste lakše rekreirali svoj unutrašnji prostor.
Srdačno
Dr Dragana Krasić
Imam 27 godina. Pre šest meseci sam se onesvestila i od tada se plašim svih bolesti, a najčešće imam strah da ću se onesvestiti na javnom mestu.
Skoro sam ostala trudna i interesuje me da li je to normalno?
Poštovana, pojava paničnog problema je veoma česta kod mladih ljudi. Radi se o iracionalnom strahu koji je izazvan katastrofičnim mislima. U Vašem slučaju prisutna je najpre misao da ćete se onesvestiti, ili da će Vam se nešto desiti pa ćete se obrukati na javnom mestu, a potom se generiše strah od onesvešćivanja na javnom mestu. Potrebno je da napravite uvid i raščlanite kolo u kome ste i shvatite iracionalnost straha, da biste prekinuli dalju nadgradnju a to je strah od straha i strah od posledica napada.
Srdačno
Dr Dragana Krasić
Poštovana dr Krasić,
imam 33 godine i veoma sam iscrpljen i nervozan, imam problema sa spavanjem, čak i kada sam neispavan i premoren ne osećam se pospano, i nakon spavanja osećam se umorno, prag tolerancije mi je veoma nizak i vrlo sam razdražljiv, lako se iznerviram i tada mi sposobnost razmišljanja drastično opada, povećava mi se pritisak i to traje do otprilike sat vremena, ponekad imam osećaj kao nekog "propadanja" čak i u snu, prilično sam neraspoložen i bezvoljan, osećam neodredjeni strah (rekao bih od života i problema sa kojima se drugi lako nose), maksimalno izbegavam komunikaciju sa ljudima koji mi nisu potpuno bliski, inače sam stidjiv i imam veoma malo samopouzdanja i samopoštovanja, obratio sam se neuropsihijatru i on mi je odredio diagnozu depresije i već 10 dana uzimam ksalol (2 x1/2 i 1cela pred spavanje od 25mg), sulpirid tri puta dnevno, selen, santegal, pentovit i čekam uključivanje nekog antidepresiva. Doktor je privatnik i prodaje mi i preparate herblife i uključuje mi terapiju strujom kod koje su mi noge u vodi i pomoću katode i anode mi izvlači otrove iz organizma (aparat izgleda neozbiljno) . Da li je dijagnoza i terapija primerena po Vašem mišljenju i imaju li smisla ove dopune terapije ili služe da mi izvlači novac? Sumnjam da pomažu i da su neophodne. Da li da menjam lekara? Inače se osećam malo smirenije i bolje spavam (pre dve godine sam imao iste simptome i isti doktor mi je davao anafranil i osećao sam se odlično ali sam prekinuo terapiju nakon 3 meseca samoinicijativno) .
Poštovani,
sami ste odgovorili na svoja pitanja, te bi bilo suvišno da i ja komentarišem. Ne slažem se sa takvim načinom lečenja, a Vi razmislite.
Srdačno
Dr Dragana Krasić
Primećujem kod sebe već duže vreme da sam nervozna i da ću psihički oboleti zbog situacije u kojoj se nalazim, pa hoću da znam kako trebam postupiti i koji lek trebam primeniti za takvo stanje?
Hvala
Poštovana,
hvala na poverenju, ali nemoguće je rešiti zadatak u kome su svi sabirci nepoznati. Inače ne postoji šema i pravilo kako se problem rešava. Svaka ličnost i njena situacija su specifične i svojstvene, te ishod i pomoć oko toga je individualan i kreira se shodno pacijentu. Morate da budete konkretniji i otvoreniji, da bismo zajedno rešile problem.
Srdačno
Dr Dragana Krasić
pre 5 godina sam doživeo psiho-fizičko i seksualno zlostavljane od strane drugih lica, koji su osuđeni za ta dela (otmica, protivprirodni blud i bludne radnje). Medicinskim veštačenjem je utvrđeno da imam poremećaj koji se naziva Trajne promene ličnosti nakon katastrofičnog iskustva.
Molim da mi kažete kakvo je to oboljenje i šta mi preporučujete?
Odgovoreno: 07. 04. 2009.
traumatsko iskustvo koje ste imali sigurno je učinilo da Vaše psihičko stanje doživi promene koje utiču na Vaše dalje funkcionisanje. Mislim da je bitno i važno za Vas da se javite psihijatru i dogovorite oko daljeg tretmana.
Srdačno
Dr Dragana Krasić
naravno da će mi biti drago da od Vas dobijem odgovor na davno postavljeno pitanje. Hvala Vam što ste mi predložili isto.
Još jednom ću postaviti pitanje!
Poštovana, nadam se da će te mi Vi pomoći da shvatim šta mi se dešava s' vremena na vreme. Konsultovala sam se u dva navrata sa neuropsihijatrima međutim nisam naišla na detaljnije objašnjenje već dobila odgovor da je to normalno u adolescentnom periodu i da je moj problem proces odrastanja. Meni ne deluje tako. Naime, imam 26.godina. Problemi su počeli sa 16. godina, a simptomi su sledeći. Prvi problem je usledio u školskoj učionici na času matematike kada sam se uplašila od mogućeg prozivanja da rešim zadatak koji nisam bila sigurna da bih umela da rešim. Počelo je blago zujanje u ušima, ruke su mi se hladile, trnule, nisam imala dovoljno pljuvačke u ustima i bila sam jako izgubljena. . . Kao da ne znam ni gde se nalazim ni ko su ljudi oko mene i činilo mi se kao da sanjam. Takav osećaj me je držao skoro 2 nedelje. Posetila sam lekara, međutim on mi je rekao da mi je krvni pritisak nizak i da je to posledica toga. Kasnije mi se taj osećaj vraćao prilikom napetosti. Tako da sam recimo na ulici i sretnem nekoga koga nisam nikako ocekivala tada i na tom mestu i pocinju isti simptomi, pa se prosto zapitam jesam li normalna i da li je taj zaista ispred mene i ja pričam sa njim, ili ja pričam u prazno i imam halucinacije. Zvuči neverovatno. U tom periodu trakođe sam imala i neopisive strahove od gužve, ljudi, neprijatnih situacija. Kako sam rasla sve manje sam se tako osećala i ti problemi su se izgubili, međutim sada kada se zamislim i razmišljam o tome što mi se tada dešavalo vraća mi se isti osećaj. Osećam se izgubljeno i uplašim se jako. Pre par meseci sam išla na neurološki pregled i lekar mi je rekao da moram kanalisati napetost, refleksi su mi neverovatni, jako sam nervozna. Tada sam mu izložila isti ovaj problem o kome sada Vama pričam i on mi je rekao da je to propratna pojava jakog stresa. Jedini veliki stres koji sam imala u životu jeste iznenadna smrt oca kada sam imala 13. godina, koji je naravno ostavio posledice. Takođe imam problema sa štitastom žlezdom, hormoni su u redu, ali imam nodusne promene koje često kontrolisem. . . Konstantno znojenje ruku, drhtavicu, jako lupanje srca, izrazito hladne ruke i stopala, crvenilo lica. Ovi problemi me prate od malena i stalno su prisutni kada sam uzbuđena. U međuvremenu sam zavrsila fakultet, radim. .Nisam imala nikada teškoća niti problema u komunikaciji sa ljudima. Jedino sama sa sobom, o njima teško pričam i iskreno se nadam da ćete mi pomoći da razumem šta mi se to dešava povremeno.
Unapred hvala!!!
problem koji ste izložili je veoma čest kod mladih ljudi, ali i kod dece. Javlja se kod jako senzibilnih i strašljivih osoba, koje lako uče strahove ali se teško nose sa njima. Imate problem iznošenja emocija, kao i mehanizme odbrane po tipu njihovog potiskivanja i pomeranja. Naravno da se radi o nesvesnim odbranama, koje je potrebno prepoznati da bi se promenile i zamenile novim načinom odbrane u bolnim i stresnim situacijama. Vi se trudite da budete jaki, zahvaljujući svojim intelektualnim mogućnostima, nosite se, naizgled dobro, sa emocijama, ali Vaš vegetativni sistem negde trpi što se vidi po onome što opisujete. Bojite se kritike, bojite se iznenadnih situacija. One su simbol katastrofičnosti, deluju na nesvesnom nivou i pokreću intenzivnu reakciju derealizacionog karaktera. S druge strane, Vaša sklonost katastrofiranju i i nemogućnost sagledavanja i nošenja sa emocijama čine, da i kad nema realnih problema, stvarate predstave koje zaplašuju, kao što je vraćanje na ono što je bilo. Čemu to? Samo strah da će se nešto desiti je dovoljan put da to čega se bojite i uradite. Počnite da mislite obrnutim načinom, da prepoznajete situacije koje Vas plaše.
Ukoliko imate mogućnosti obratite se psihoterapeutu, kako biste lakše rekreirali svoj unutrašnji prostor.
Srdačno Dr Dragana Krasić
Skoro sam ostala trudna i interesuje me da li je to normalno?
Srdačno Dr Dragana Krasić
imam 33 godine i veoma sam iscrpljen i nervozan, imam problema sa spavanjem, čak i kada sam neispavan i premoren ne osećam se pospano, i nakon spavanja osećam se umorno, prag tolerancije mi je veoma nizak i vrlo sam razdražljiv, lako se iznerviram i tada mi sposobnost razmišljanja drastično opada, povećava mi se pritisak i to traje do otprilike sat vremena, ponekad imam osećaj kao nekog "propadanja" čak i u snu, prilično sam neraspoložen i bezvoljan, osećam neodredjeni strah (rekao bih od života i problema sa kojima se drugi lako nose), maksimalno izbegavam komunikaciju sa ljudima koji mi nisu potpuno bliski, inače sam stidjiv i imam veoma malo samopouzdanja i samopoštovanja, obratio sam se neuropsihijatru i on mi je odredio diagnozu depresije i već 10 dana uzimam ksalol (2 x1/2 i 1cela pred spavanje od 25mg), sulpirid tri puta dnevno, selen, santegal, pentovit i čekam uključivanje nekog antidepresiva. Doktor je privatnik i prodaje mi i preparate herblife i uključuje mi terapiju strujom kod koje su mi noge u vodi i pomoću katode i anode mi izvlači otrove iz organizma (aparat izgleda neozbiljno) . Da li je dijagnoza i terapija primerena po Vašem mišljenju i imaju li smisla ove dopune terapije ili služe da mi izvlači novac? Sumnjam da pomažu i da su neophodne. Da li da menjam lekara? Inače se osećam malo smirenije i bolje spavam (pre dve godine sam imao iste simptome i isti doktor mi je davao anafranil i osećao sam se odlično ali sam prekinuo terapiju nakon 3 meseca samoinicijativno) .
Poštovani,
sami ste odgovorili na svoja pitanja, te bi bilo suvišno da i ja komentarišem. Ne slažem se sa takvim načinom lečenja, a Vi razmislite.
Srdačno Dr Dragana Krasić
Hvala
Poštovana,
hvala na poverenju, ali nemoguće je rešiti zadatak u kome su svi sabirci nepoznati. Inače ne postoji šema i pravilo kako se problem rešava. Svaka ličnost i njena situacija su specifične i svojstvene, te ishod i pomoć oko toga je individualan i kreira se shodno pacijentu. Morate da budete konkretniji i otvoreniji, da bismo zajedno rešile problem.
Srdačno Dr Dragana Krasić
Molim da mi kažete kakvo je to oboljenje i šta mi preporučujete? Odgovoreno: 07. 04. 2009.
Srdačno Dr Dragana Krasić
Prikazano 1746-1750 od ukupno 2358 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke