problem je sledeći moj otac koji sada ima 60 godina, već 15 godina ne leči depresiju već to stanje tretira samo sredstvima za umirenje odnosno bromazepamom. Nikada nije uzimao ni jedan drugi lek. Psihijatar mu je rekao da je sada kasno da koristi antidepresive. Da li je moguće lečiti to njegovo stanje antidepresivima i da li je uopšte izlečivo?
nije kasno da koristi antidepresive, apsolutno! Za ljude tih godina najbolje je uzimati t. Zolofta 1x uveče, s tim što dejstvo leka imate tek nakon dve nedelje. Uzima se najmanje tri meseca
u vezi pitanja br. 31572 daću vam detaljnije informacije: od anksiozno-depresivnog stanja bolujem od 2003. godine, pila sam mnoge lekove, a najviše se zadržavala na bromazepamu 6 mg, dva ujutru i dva uveče. Osećam se uznemireno, nervozna sam bez razloga, ne podnosim društvo, ljude oko mene, melanholija me je uzela pod svoje, kako ja znam da kažem, zaboravila sam da se smejem. Dešava mi se da se iznutra osetim uznemireno, tada mi srce lupa, ruke drhte, usta se suše, te tri stavke mi najteže padaju jer ne mogu normalno da funkcionišem iako se to očekuje od mene. Kao što sam rekla, radim, imam i rad sa strankama, ponekad sam vrlo gruba sa njima, a posle mi bude žao, jer sam u principu vrlo emotivna. U porodici ne nailazim na razumevanje, što mi i najteže pada, osećam se sama na ovom svetu, odbačena i nikom potrebna. Znam koliko mogu, umem i znam, ali uzalud, to mi ne pomaže jer je davno srušen moj ego ili šta već. Možda pišem malo nepovezano, ali imajte u vidu moje stanje. Nisam iz okoline Niša, inače bih odmah došla do vas. Iz okoline Leskovca sam. Ako mi je terapija bila pogrešna do sada, opet vas molim da mi pomognete, tako što ćete mi preporučiti odgovarajuće lekove. Napominjem da mi je psihoterapija nedostupna.
možete krenuti sa antidepresivima tipa t. Zoloft a 50mg, jedna uveče, ciji efekat nastupa dve nedelje nakon početka uzimanja, te budite strpljivi/Leskovac nije daleko, možete odvojiti vreme za sebe
Nadam se da ćete ovo pročitati a samim tim i odgovoriti i gledaću da budem što kraći. Ne znam ni kako sam se usudio na ovakav korak ali verovatno je to što mi je više dosadilo da tapkam u mestu i ništa ne preduzimam. Definitivno se nešto dešava sa mnom jer jednostavno već par godina primećujem da nisam "onaj stari ja". Analizirao sam sve, sam pokušavao, išao da vadim krv (sve je bilo ok, iako sad imam fobiju i od lekara i zubara-što pre nije nije bio slučaj) i došao sam do zaključka da il mi je nešto na psihičkoj bazi ili su vratni pršljenovi. A možda i jedno i drugo. Roditelji su mi po pitanju psihe skroz ok. Mislim ako je to bitno spomenuti da nije nešto genetski, nasledno. Ja sam se smatrao baš jakom i stabilnom osobom dok me ovo nije strefilo) od lekova sam pre par godina na svoju ruku uzeo loram i do dan danas ga pijem. Jedan kom ujutro pred posao, pola oko podne i uveče drugu polovinu-znači 5mg dnevno. Dal mi pomaže ne znam, verovatno, al mislim da sam se navukao i ne bih voleo da se desi da ostanem bez njih. Imam odgovoran posao i zadovoljan sam, al sve to nekako. Samo da dođem kući.
Vikend slobodan kad mi dolazi tokom nedelje jedva čekam, a desi se da od petka pa do ponedeljka do posla ne izađem iz kuće. A planirao sam naravno. Ne izlazi mi se. Kolima idem na posao, i ne mogu da zamislim da idem autobusom, al ne iz razloga da se foliram il nešto već mislim da bi istrčao iz autobusa posle druge stanice. Pogotovo leti kad su vrućine. Ujutru sam jako neraspoložen što mi je možda i najgore, bezvoljan to mi je nekako najgori deo dana-ta jutarnja nervoza, vrtoglavica nekad. Dese mi se i česte promene raspoloženja. Sve u svemu kuća-posao. Sve čekam nešto će se promeniti. Al ne. Veče mi je najbolji deo dana. Dal je depresija, neki poremećaj ili fobija-ne znam, zato vam i pišem. Bio bih najsretniji kad bih makar znao šta mi je. Plašim se da sam postao zavistan i od tog leka a opet kontam nije to nešto puno. Ta neka vrtoglavica mi se prvi put desila kod frizera i verujte mi da mi sad frka" ići kod tog fizera, gledam da me sestra šiša. Vozio sam moje pre neki dan u mega diskont i nešto mi se slošilo na ulazu i vratim se u kola. Trebao sam ići na neki skup u Bg.
I ja sam gledao samo da to nekako izbegnem. Trebam drugaru da budem kum, i ja umesto da sam sretan zbog toga meni će biti frka od matičara, popa, crkve, gužve, sve kontam samo da ne padnem u nesvest (ili da popijem par piva i onda podnosim sve). Da napomenem da ne pijem, ali kad recimo treba da se nađem s društvom dogovoreno par dana unapred, opet gledam neku eskivažu ili nešto. Onda popijem 2 piva i sve drugačije. I tu pomislim onda kakve veze imaju vratni pršljenovi s npr. tom situacijom. Devojku imam, viđamo se i s njom sam na ivici raskida. Ona bi po kafićima itd što je ok, al ja opet nekako najviše volim biti s njom al u kući. Naravno to joj i ne govorim. Sve mislim kad budem stari ja, imam želju da je pokupim i na more (al u ovakvom stanju - teško). Svi vole sunce, lepo vreme, što je normalno, a ja opet nekako volim kad je tmurno, kad pada kiša Bzvz. E da, počeo sam i da strahujem za zdravlje (odmah mislim najgore- te srce lupa pa prođe, nelagodnost, vrtoglavica, nestabilnost) mislim to mi je strašno, što bi naš narod rekao konju rep iščupati a tako sam nekako slab, bezvoljan, nesiguran, a samopouzdanje imam nekad utisak da je na nuli, a dani prolaze, ne smataram se glupom osobom-naprotiv, al eto nešto me dohvatilo i to je to. Meni je problem i ići u šetnju jer sam se učaurio u kuću. A imam veliku želju za tom "glupom" šetnjom, da bar tako se malo fizički aktiviram.
Da spomenem recimo, kad idem u banku. To mi jako teško pada. Čekanje u redu (preznojim se nekad u momentu), nekad se uspaničim da mi je loše pa mi bude još gore. Verovatno sam vas smorio al ako nije problem odgovorite mi. Suština je da ja takav pre nisam bio, a sad me sve to spopalo. Što bi rekli život mi se pretvorio u bzvz. Čitam po forumima svašta o antidepresivima, anksioznosti. Svega sam ja svestan al isto tako znam da je to sve individualno. Od slučaja do slučaja. Inače živim s roditeljima, imam finu platu, plaćam račune itd. Retki su dani kad sam kao malo raspoložen. Čak mislim nekad i da vreme utiče na mene. I tako to mene sve već drži sigurno 5-7 god, a ja ćutim i trpim. Imate stručan tim. Pomagajte. Još jednom izvinjavam se na opširnosti al eto i ja nekom da se poverim.
baš ste se obogatili simptomima, pogotovo što sve traje jako dugo. Doveli ste sebe do iscrpljenja kapaciteta, koji očigledno nisu bili mali. Ali imate još snage i zato što pre na posao, koji je neophodan. Obratite se psihijatru i krenite sa antidepresivima koji su vam neophodni. Ako ste u okolini javite se, pa ćemo se dogovoriti
Koliko dugo se leči depresija? Pila sam cipralex godinu dana pod nadzorom psihijatra, prestala sam pre 2 meseca uz njegovo odobrenje, ali čini me se da mi se opet javljaju slična neraspoloženja koja su me i prvi put dovela do toga da odem kod psihijatra.
depresija, naravno u zavisnosti, čime je izazvana se leči različito dugo. Nekada i duže od godine dana. Sigurni rezultati se dobijaju ako uz terapiju lekovima imate i psihoterapiju. Porazgovarajte sa psihijatrom, dogovorite se oko daljeg tretmana
moja sestra ima dijagnozu F33, pije anafranil, dve tablete ujutru i dve tablete popodne. Lorazepam po pola tablete ujutro i u podne i jednu celu uveče. Dodat joj je i karbapin od danas. Anafranil pije 7 dana. Zdravstveno stanje se nije mnogo popravilo. Molim mišljenje.
nakon sedam dana od uzimanja anafranila ne može se još uvek očekivati poboljšanje, tako da je potrebno malo strpljenja. Biće bolje sigurno i očekujte boljitak tek nakon dve-tri nedelje.
Prikazano 1571-1575 od ukupno 2343 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke