Već dva meseca imam problem, odnosno sad već mogu reći-imala sam. Bilo je strašno, imala sam simptome svih mogućih bolesti, ginekoloških, plućnih, kožnih, kardiovaskularnih, uroloških čak sam imala i neku kvržicu ispod pazuha pa mi je pored svih predhodno navedenih pregleda, vađenja krv, urina, briseva rađen i uz grudi. Na kraju je ispalo da sam potpuno zdrava, iako je svaki odlazak na pregled bio praćen panikom do onesvešćivanja čak i kad su bili u pitanju pregledi tipa dopler krvnih sudova nogu jer je očigledno došlo do umišljenog bola u nogama i oticanja jer je dopler pokazao da su mi krvni sudovi savršeni. Ja sam sad u mnogo boljem stanju, za to vreme sam uzimala dosta vitamina i bavila se sportom što mi je dosta koristilo, ali bih želela da znam da li je ovo što mi se desilo nešto opasno i da može da se vrati jer sledeći napad svega ovoga ne bih preživela sigurno, bilo je strašno. Možda bih ipak trebala da porazgovaram sa nekim? Šta vi mislite i ima li ovo moje stanje neki naziv?
najverovatnije, sudeći na osnovu malo izrečenog, da ste bili u stanju depresivnog pada koji se ispoljio somatizacionim tegobama. Može se javiti ponovo, ali zavisi najviše od vas. Kad imate uvid i objašnjenje, kao i sagledavanje problema, on to više i nije, nego je prolazna pojava koja se može samo konstatovati i ne zadržavati. Mislite pozitivno, ne maskirajte probleme, suočavajte se sa njima i razrešite ih
Imam ozbiljnih problema sa depresijom i apatijom već godinu dana. Tek sam skoro to primetila. Prošle godine sam se upisala na fakultet i obnovila sam godinu. Htela sam da napustim fakultet, ali mi roditelji nisu dopustili jer ih je sramota i brinu šta će reći komšiluk i rodbina. Ja sam se posle toga potpuno izolovala od ostatka sveta. Samo sedim u sobi, ni sa kim ne komuniciram, nikoga ne viđam. Spavam skoro celi dan i noć, izađem iz sobe samo da jedem i odem do wc-a. U potpunosti sam zanemarila i ličnu higijenu-kupam se jednom u mesec dana, pa čak i ređe. Posedujem izuzetan manjak energije, nemam volje apsolutno ni za šta. Ne reagujem ni na šta-ni kada je nesto smešno, ni kada je nešto tužno, prosto kao da ništa ne osećam. Ni u čemu ne mogu da uživam. Imam osećaj beznadežnosti, bespomoćnosti, osećaj krivice. Kada govorim pričam jako tiho i usporeno. U poslednje vreme mislim da su svi protiv mene, da me niko ne razume i javi mi se želja za samoubistvom ili čak za ubistvom svih osoba koje mi se obrate, ali nema volje, ni snage čak ni da to uradim. Nisam bila kod psihijatra jer ne mogu da se nateram da izađem iz sobe, tako da ne koristim nikakvu terapiju. Ja sam lezbejka i ne mogu to da kažem nikome jer znam da roditelji ne bi dobro reagovali na to. Mislim da bi bilo najbolje da napustim fakultet na kojem nisam ni bila godinu dana, da se zaposlim i odselim od roditelja koje smatram krive za većinu mojih problema. Nekada mislim da ih mrzim i čak mi je i drago što nisam uspela na faksu i što sam lezbejka jer znam da će ih to povrediti i smatram da ću ih tako kazniti za nedostatak ljubavi, zanemarivanje, fizičko i psihičko zlostavljanje koje sam trpela od njih. Molim vas za pomoć i savet.
neophodan je da se pokrenete i započnete sa terapijom koja vam je neophodna, vaše seksualno opredeljenje je vaša intimna stvar na koju niko nema pravo, a i nije razlog da se zbog toga loše osećate. Da biste se realizovali morate da izađete iz tog stanja bezpomoćnosti, krenite psihijatru, koji ce vam ordinirati odgovarajuću terapiju
znam da postoje testovi na psihoaktivne supstance koji se mogu uraditi na vlasi kose. Zanima me da li se oni kod nas mogu kupiti po apotekama, da li je potrebna 1 vlas ili pramen-pretpostavljam iz korena, i koliko odprilike koštaju? Ovo pitam jer meni bliska osoba pokazuje čudno ponašanje, test urina je bio negativan, ali sve ostalo me navodi na sumnju. Ne bih htela da odreagujem prekasno, smatram da je kod ovakvih problema jako bitna ako ne i najbitnija- blagovremenost.
imam dijagnozu F29 i već 5 godina pijem različite kombinacije lekova s tim da u poslednje dve i po godine konstantno pijem leponex 1/2x25 mg, eftil 2x500 mg i demetrin 1x10 mg uveče. Lekar mi je u par navrata u zadnjih godinu dana nagovestio da ćemo početi sa smanjivanjem lekova (u prvom redu leponexa) međutim iz nekih razloga se ipak još ne odlučuje na to. U poslednje vreme osećam se dosta iscrpljeno a imam i teškoće sa koncentracijom. Pitao bih vas da li to može biti od lekova te da li je vreme da se neki od ovih lekova polako smanjuju ili isključuju?
evo ponovo se javljam u vezi pitanja br. 31572 i 31610. U odgovoru na drugo pitanje odgovorili ste mi da mogu odvojiti vreme za sebe, ne znam šta ste pod tim mislili. Juče sam vam postavila ponovo pitanje, ali mi niste odgovorili, verovatno nije stiglo do vas. Juče sam rekla da ne mogu dobiti uput da dođem do vas, što bih najradije učinila. Molila bih vas, obzirom da do sada nisam imala adekvatnu terapiju, da mi odgovorite da li sa uzimanjem zolofta mogu uveče koristiti maprotilin ili neki drugi lek. Ako postoji mogućnost ja bih najradije došla do vas?
maprotilin i zoloft se ne smeju kombinovati, te dve grupe lekova daju serotoninski sindrom te tek nedelju dana nakon prestanka jednog leka se može preći na drugi. Možete doći do mene, telefon na sajtu
Prikazano 1556-1560 od ukupno 2343 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke