Poštovanje,
Biću malo opširnija. Imam 30 godina, sina od 2,5 godine. Zabavljala sam se sa momkom 8 godina. Počeli smo da živimo zajedno i posle nekih pet meseci sam ostala u drugom stanju. Kada sam bila u trećem mesecu trudnoće on je poginuo. Ja sam rodila zdravo i divno dete. Živim sa roditeljima, sestrom, njenim mužem i njihovom decom (dve devojčice od 4 i 3 godine) u maloj kući. Ja se osećam jako loše. Jedno vreme oko godinu dana sam jako puno pila
sedative, u velikim količinama. Uglavnom
bensedin i
diazepam od 10 mg po sedam osam dnevno. To sam prestala da pijem i od tada nastaju moje muke. Otišla sam kod psihijatra, kojim nisam bila zadovoljna, jer kada sam ispričala svoju priču, najiskrenije, jednostavno mi je ona ustanovila
depresiju. Dobila sam da pijem
flunirin, bromazepam i rivotil. Međutim, ja sam bila toliko
umorna, iscrpljena, bezvoljna i pospana da je to bilo toliko primetno i nekontrolisano, užas. Mojima nisam ni rekla da sam bila kod psihijatra, jer se oni groze svega što je u vezi medicine, iako mi je sestra završila medicinsku školu. Jednom prilikom sam krenula sa sestrom po dete u vrtić i onda je ona našla pogodnu priliku da me izvređa tipa ti si narkomanka, prijaviću te da ti oduzmu dete itd. Ja sam joj tada pokazala izveštaje psihijatra i sve one lekove koje sam imala kod sebe, prepisane, pobacala pred njom. Meni je idalje loše,
depresivna sam, jedem na nervnoj bazi, bezvoljna skroz, jedino me moje dete oraspoloži. Da, inače da napomenem da sam
vrlo brižna i dobra majka, jer sva deca koja se igraju u parku sa mojim sinom me obožavaju i svi govore da sam ja njihova mama, jer se ja sa njima igram, pričam i trudim se da budu svi dobri da se lepo igraju, da se ne svađaju. Imam strah da opet odem kod psihijatra, prvenstveno zbog moje sestre, jer ja nisam
narkomanka ako pijem antidepresive, znam da sam vrlo nesigurna i da sam izuzetno podbacila na poslu, zbog ovog mog stanja. Kritikuju me, prete otkazom, ja se trudim da uradim svoj deo posla, ali nekako uvek
zablokiram, kao da to nikada nisam radila. Ne znam šta da radim. Inače i finansijska situacija mi je jako loša, i zbog toga sam vrlo
neraspoložena. Imam momka sa kojim sam već godinu i po dana, on me voli kao i ja njega, ali se prema njemu ružno ponašam, znam da on trpi, ali to je nekako jače od mene, skoro da
nemamo seksualni život, a i kada treba da dođe do odnosa ja sam toliko
nezainteresovana i
ne želim seks, libido mi je uništen, mada nisam imala tih problema do pre sedam meseci. Još jednom se izvinjavam na opširnom pismu, ali želim da mi date neki savet imajući bar malo uvid o stanju u kome se nalazim.
Unapred zahvalna, Marina.
Poštovana,
Život se zaista surovo poigrao sa Vama, i ostavio da se nevešto snalazite. Na žalost, porodica koju imate nema razumevanje za Vas i Vaše probleme. Mogu da Vam kažem, da niste slaba osoba, jer strahota koja Vam se desila je morala da uzme svoj danak, koji je bio Vaša zavisnost, a koju ste uspešno pobedili! Ni to nije bilo lako, i zato Vam mogu reći da ste jaki, i da možete da se izborite, pogotovu sto imate nekog ko Vas voli i nadam se i vi njega. Vaša sestra je ipak samo medicinska sestra, te praktično da nema znanja, pogotovu iz psihijatrije, te se ne obazirite na njene primedbe koje su rezultat ne znanja i nerazumevanja. Ali sebi morate pomoći odlaskom psihijataru! Osim lekova postoji i
psihoterapija, koja može ići uz antidepresive, što se tiče
lekova za smirenje sa njima se ne slažem, pogotovu sada kada ste
pobedili zavisnost od bensedina. Uzmite Vit. E u većim dozama, kao i B vitamin neko vreme. Ako ste blizu, javite se te se možemo videti.
dr D. Krasić. Pozdrav
Poštovani,
Ne vidim razlog zašto onda
menjate partnerku? A dobar je verovatno što torte nema bez šećera, pa i
dobrog sexa bez ljubavi! I još jednom, ne rizikujte da izgubite nešto što vredi!
dr D. Krasić. Pozdrav.
Poštovana,
Prije 5 mjeseci imala sam
panični napad i nakon toga doktor mi je prepisao
seroxat i xalol. Xalol sam pila mjesec dana i prestala, a seroxat sam, od Juna, smanjivala dozu ali sad već duže vrijeme pijem četvrtinu. Sada mi se desi da imam neke
simptome paničnog napada ali naravno nikad ne dođu do vrhunca. Imala sam problem i sa tjeskobom koja je bila konstantna nekoliko mjeseci ali i sada je povremeno osjetim. Pošto sam student i sada sam na odmoru ne mogu da se konsultujem sa svojim psihijatrom jer sam u drugom gradu. Psihijatar mi je rekao da sam imala neki
blagi panični poremećaj i na zadnjem sastanku mi je rekla da četvrtinu pijem do sredine jula. Pokušala sam da prekinem ali mislim da mi se simptomi vraćaju. Da li da nastavim sa terapijom sve do Septembra kad ću je posjetit? Molim Vas da mi odgovorite iz Vašeg iskustva sa pacijentima, da li je veća mogućnost da se ova bolest izliječi ili se pak mogu sa njom boriti doživotno?
Hvala unapred.
Poštovana,
Bolest se može
kontrolisati lekovima i psihoterapijom. Ima tendenciju vraćanja, u pojedinim periodima života bude intenzivnija kada je i lečenje intenzivnije. Ali je neophodna edukacija o bolesti, shvatanje o kakvoj se bolesti javlja, da razmišljanje i pogrešno sagledavanje nas uvode u napad i da moramo to menjati.
Mislima pokrećemo emotivnu reakciju i telesnu simptomatologiju koju dodatno interpretiramo i tako u krug. Ponoviću, psihoterapija je najblagotvornija!
dr D. Krasić. Pozdrav
Poštovana doktorka,
Molim za ogovor na pitanje - godinama
u mislima sebe zlostavljam, konkretno - kao neki muškarac me muči, siluje, a neko drugi me spasava, ili se dotični izvinjava, i tako stalno. Ponekad baš uživam u tome a znam da je to bolesno. Šta nije u redu sa mnom? Zašto to radim?
Hvala na odgovoru!
Poštovana,
Ako je to nešto što ometa Vašu funkcionalnost, kao i
afektivni život, neophodno je da se
obratite psihijatru pa i ako ne ometa. Psihoterapija je u ovom slučaju neophodna.
dr D. Krasić. Pozdrav
Da li mlad lekar (28 godina), budući hirurg, može odoleti uspešnim, mladim i lepim sestrama i doktorkama ? Da li to zavisi od individue ili su svi mladi doktori takvi, ili možda ja previše gledam seriju Uvod u anatomiju?
Biću malo opširnija. Imam 30 godina, sina od 2,5 godine. Zabavljala sam se sa momkom 8 godina. Počeli smo da živimo zajedno i posle nekih pet meseci sam ostala u drugom stanju. Kada sam bila u trećem mesecu trudnoće on je poginuo. Ja sam rodila zdravo i divno dete. Živim sa roditeljima, sestrom, njenim mužem i njihovom decom (dve devojčice od 4 i 3 godine) u maloj kući. Ja se osećam jako loše. Jedno vreme oko godinu dana sam jako puno pila sedative, u velikim količinama. Uglavnom bensedin i diazepam od 10 mg po sedam osam dnevno. To sam prestala da pijem i od tada nastaju moje muke. Otišla sam kod psihijatra, kojim nisam bila zadovoljna, jer kada sam ispričala svoju priču, najiskrenije, jednostavno mi je ona ustanovila depresiju. Dobila sam da pijem flunirin, bromazepam i rivotil. Međutim, ja sam bila toliko umorna, iscrpljena, bezvoljna i pospana da je to bilo toliko primetno i nekontrolisano, užas. Mojima nisam ni rekla da sam bila kod psihijatra, jer se oni groze svega što je u vezi medicine, iako mi je sestra završila medicinsku školu. Jednom prilikom sam krenula sa sestrom po dete u vrtić i onda je ona našla pogodnu priliku da me izvređa tipa ti si narkomanka, prijaviću te da ti oduzmu dete itd. Ja sam joj tada pokazala izveštaje psihijatra i sve one lekove koje sam imala kod sebe, prepisane, pobacala pred njom. Meni je idalje loše, depresivna sam, jedem na nervnoj bazi, bezvoljna skroz, jedino me moje dete oraspoloži. Da, inače da napomenem da sam vrlo brižna i dobra majka, jer sva deca koja se igraju u parku sa mojim sinom me obožavaju i svi govore da sam ja njihova mama, jer se ja sa njima igram, pričam i trudim se da budu svi dobri da se lepo igraju, da se ne svađaju. Imam strah da opet odem kod psihijatra, prvenstveno zbog moje sestre, jer ja nisam narkomanka ako pijem antidepresive, znam da sam vrlo nesigurna i da sam izuzetno podbacila na poslu, zbog ovog mog stanja. Kritikuju me, prete otkazom, ja se trudim da uradim svoj deo posla, ali nekako uvek zablokiram, kao da to nikada nisam radila. Ne znam šta da radim. Inače i finansijska situacija mi je jako loša, i zbog toga sam vrlo neraspoložena. Imam momka sa kojim sam već godinu i po dana, on me voli kao i ja njega, ali se prema njemu ružno ponašam, znam da on trpi, ali to je nekako jače od mene, skoro da nemamo seksualni život, a i kada treba da dođe do odnosa ja sam toliko nezainteresovana i ne želim seks, libido mi je uništen, mada nisam imala tih problema do pre sedam meseci. Još jednom se izvinjavam na opširnom pismu, ali želim da mi date neki savet imajući bar malo uvid o stanju u kome se nalazim.
Unapred zahvalna, Marina.
Život se zaista surovo poigrao sa Vama, i ostavio da se nevešto snalazite. Na žalost, porodica koju imate nema razumevanje za Vas i Vaše probleme. Mogu da Vam kažem, da niste slaba osoba, jer strahota koja Vam se desila je morala da uzme svoj danak, koji je bio Vaša zavisnost, a koju ste uspešno pobedili! Ni to nije bilo lako, i zato Vam mogu reći da ste jaki, i da možete da se izborite, pogotovu sto imate nekog ko Vas voli i nadam se i vi njega. Vaša sestra je ipak samo medicinska sestra, te praktično da nema znanja, pogotovu iz psihijatrije, te se ne obazirite na njene primedbe koje su rezultat ne znanja i nerazumevanja. Ali sebi morate pomoći odlaskom psihijataru! Osim lekova postoji i psihoterapija, koja može ići uz antidepresive, što se tiče lekova za smirenje sa njima se ne slažem, pogotovu sada kada ste pobedili zavisnost od bensedina. Uzmite Vit. E u većim dozama, kao i B vitamin neko vreme. Ako ste blizu, javite se te se možemo videti.
dr D. Krasić. Pozdrav
Zašto mi je sex sa stalnom partnerkom odličan, a čim promenim partnerku loš. Zašto?
Hvala unapred.
Ne vidim razlog zašto onda menjate partnerku? A dobar je verovatno što torte nema bez šećera, pa i dobrog sexa bez ljubavi! I još jednom, ne rizikujte da izgubite nešto što vredi!
dr D. Krasić. Pozdrav.
Prije 5 mjeseci imala sam panični napad i nakon toga doktor mi je prepisao seroxat i xalol. Xalol sam pila mjesec dana i prestala, a seroxat sam, od Juna, smanjivala dozu ali sad već duže vrijeme pijem četvrtinu. Sada mi se desi da imam neke simptome paničnog napada ali naravno nikad ne dođu do vrhunca. Imala sam problem i sa tjeskobom koja je bila konstantna nekoliko mjeseci ali i sada je povremeno osjetim. Pošto sam student i sada sam na odmoru ne mogu da se konsultujem sa svojim psihijatrom jer sam u drugom gradu. Psihijatar mi je rekao da sam imala neki blagi panični poremećaj i na zadnjem sastanku mi je rekla da četvrtinu pijem do sredine jula. Pokušala sam da prekinem ali mislim da mi se simptomi vraćaju. Da li da nastavim sa terapijom sve do Septembra kad ću je posjetit? Molim Vas da mi odgovorite iz Vašeg iskustva sa pacijentima, da li je veća mogućnost da se ova bolest izliječi ili se pak mogu sa njom boriti doživotno?
Hvala unapred.
Bolest se može kontrolisati lekovima i psihoterapijom. Ima tendenciju vraćanja, u pojedinim periodima života bude intenzivnija kada je i lečenje intenzivnije. Ali je neophodna edukacija o bolesti, shvatanje o kakvoj se bolesti javlja, da razmišljanje i pogrešno sagledavanje nas uvode u napad i da moramo to menjati. Mislima pokrećemo emotivnu reakciju i telesnu simptomatologiju koju dodatno interpretiramo i tako u krug. Ponoviću, psihoterapija je najblagotvornija!
dr D. Krasić. Pozdrav
Molim za ogovor na pitanje - godinama u mislima sebe zlostavljam, konkretno - kao neki muškarac me muči, siluje, a neko drugi me spasava, ili se dotični izvinjava, i tako stalno. Ponekad baš uživam u tome a znam da je to bolesno. Šta nije u redu sa mnom? Zašto to radim?
Hvala na odgovoru!
Ako je to nešto što ometa Vašu funkcionalnost, kao i afektivni život, neophodno je da se obratite psihijatru pa i ako ne ometa. Psihoterapija je u ovom slučaju neophodna.
dr D. Krasić. Pozdrav
Na svoje pitanje ste delom i sami dali odgovor, da je to individualno i da pravilo i ne postoji.
Prikazano 1431-1435 od ukupno 2359 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke