Postovani, imam 2 pitanja: 1) 2 nedelje unazad u popodnevnim casovima u trajanju oko 2 sata me boli nesto na levoj strani stomaka malcice nize od pupka? 2) imam bolove u prstima ruke takodje oko 2 nedelje unazad koji se jave na tren, kao kad nesto prodje kroz prst, zacne. Da li ovo pod 2) moze imati veze sa zubom jer sam imala otok na zubu, odnosno proces? Popila sam zbog toga 2 kutije pentrexila i jednu kutiju sinacilina. Pa da li mozda taj bol u stomaku ima veze sa tim? Odnosno sta moze biti u pitanju? Hvala!
Poštovana, Ne mogu znati na ovaj nacin o cemu se radi, ali ukoliko vas to muci i ne prestaje odite na pregled gastroenterologu, uradite laboratoriju. Bol u ruci je neuralgicne prirode i verovatno prolaznog karaktera. Kad uradite lab. I preglede bice jasnije o cemu se radi.
Ja se izvinjavam sto vam nisam napisala odakle sam, mislila sam da je to vidljivo iz mojih podataka, koje sam ukucala pri prijavi, tj. Pre postavljanja pitanja. Ovo se odnosi na pitanje broj 50870, u potpisu ocajna, u pitanju je kragujevac. Hvala unapred
Poštovana, Koliko znam u kragujevcu ima mali broj psihijatara, i ne znam kome bi bilo najbolje obratiti se. Najbolje ce biti da se raspitate u samom gradu
Postovana doktorice krasic, mila ovdje, nadam se da ce te me se sjetiti. Dugo se nisam javljala, naime bila sam dugo u bolnici i komisija me poslala na obradu za penziju. Nakon mnogo pretraga i nalaza konačno misljenje specijalista je f32. 2 i e07, imam neke velike cvorove u stitnoj zlijezdi. Imam krize sve češće ičešće i konačna slika kako su mi napisali na otpusnom pismu je: teska depresija sa suicidnim epizodama. Ja se zaista lose osjecem, sad sam dobro a za pola sata padnem u krizu i to traje satima, nemogu sebi pomoci pijem lijekova 4 vrste, muz mi daje sve na vrijeme ja neznam sta mi daju nesmiju mi dati, sin mi pruza veliku podrsku evo on i pise vama pismo zajedno sa mnom pokusavam bit razumna ali to kratko traje. Ja nemogu izaci ni druziti se sa prijateljima nemogu gledati ulicom da majke setaju sa svojim cerkama a moje mile nema nemogu to je jace od mene. Nekad upratim da oko mene nesto sapucu i kazu da meni nema pomoci. Nemogu preboliti nemogu normalno misliti, sad bi joj u martu bilo 18 punih godina i moje ce srce puknuti na taj dan. I ja samo o tome mislim da sto prije dodje taj dan da se ponovo sastanem s njom na onom svijetu. Doktorice ja sam sin, molim vas pomozite mi dajte mi savjet kako da pomognem mami uzasno pati, molim vas. Seke nema a ja nemogu je zamjeniti one su bile i vise od majke i kcerke zaista.
Poštovana, Mila, potpuno vas razumem i saosecam sa vama i kao lekar i kao majka! Ali, u svom bolu ste, na zalost, zaboravili na svoje najblize i pre svega na svog sina. Sta bi bilo kada bi i on tako razmisljao. ? Sta mislite kako se oseca on u svemu ovome? Izgubio je sestru, a majka ne zeli da zivi kao da joj on nije bitan? Sta mu ostavljate kao poruku? Da ga majka nije volelela dovoljno i podjednako, da ga hoce ostaviti? Najlakse je predati se i otici, ali i najsebicnije ali i agresivno prema drugima. Morate ustati, pogledajte oko sebe najblize, koliko vas vole i brinu a i pate dvostruku bol! Trebate sinu, a i vi njega! Imate divno dete, nemojte ga povrediti, cuvajte sto imate!
a on ce pomoci majci svojom zreloscu, radom i nastavkom uobicajenih aktivnosti, druzenjem, ucenjem. . .
Vec 3 meseca imam problem sa spavanjem. Imam bebu od 5 meseci i dete od 5 godina, dosta obaveza oko njih, tezak porodjaj za mnom, jos tezu trudnocu. Spremam drzavni ispit, supruga na drzavnoj f-ji. Nocu spavam po 2 sata sa prekidima. Uzimala sam biljne kapi za nesanicu (josif pancic) , bromazepam os 3 mg, ne pomaze, ostajem budna. Preko dana nisam umorna, ali sam postala preosetljiva, stalno placem, imam osecaj da mi se ne ukazuje dovoljno paznje, razdrazljiva, glava me stalno boli, nervoyna. Sta da radim, ima li neki lek koji moze da se popije i koji? Unapred zahvalna
Poštovana, Nekada uzimanje leka nije dovoljno, jer se problem koji postoji nije resio. Vas san i lose spavanje je posledica, rekla bih zbog primarno nastalog nerasplozenja i napetosti. Nemojte ispijati lekove, pogotovu sto i sami vidite da ne postizu cilj. Obratite se lekaru zbog razgovora u cilju kratkog psihoterapijskog tretmana. I eventualno njegove procene sta treba uzeti od lekova.
Lijep pozdrav, imala sam anksioznost koju sam 'prevazisla'. Tjeskobu pracene napadajima panike, itd. . To je trajalo dvije godine pila sam xanax i tako uz pomoc razgovora sa psihologom to je prestalo, no medjutim i sada je to nekako uvijek presutno u glavi, recimo najveci strah mi je bio u kaficu sjediti jer mi se tu prvi napadaj i dogodio ja sam toga svjesna ali mi i sada nekako nelagoda i mala tjeskoba u kaficu. Kao da mi se malo vrti gusi ne koncetrisana na razgovor itd ali ja to uspjesno kontrolisem, ali mi smeta sto je to jos uvijek tu prisutno ako me shvacate. Kako da se toga ostatka anksioznosti rjesim: ) ?? Sto mi preporucujete? I usput da li se anksioznost moze vratiti i svi ti odvratni napadaji panike??? Unaprijed puno zahvalna!
Poštovana, Niste zavrsili terapiju do kraja,. Jer ste prekinuli sa njom pre redukcije simptoma. Napadi panike se mogu vratiti, utoliko vise ukoliko razmisljate o njima i ocekujete ih, pa samim tim razvijate jos veci strah i zivite u napetosti. Stvarate uslove za njih, sto je zacetak zacaranog kruga. Pokusajte da ne mislite o tome, jer nesto sto je bilo ne mora se vratiti, a i ukoliko bi se ponovili, na njih treba gledati kao na prolazne simptome koji ne donose katastrofu kao sto inace sada mislite!
Ne mogu znati na ovaj nacin o cemu se radi, ali ukoliko vas to muci i ne prestaje odite na pregled gastroenterologu, uradite laboratoriju. Bol u ruci je neuralgicne prirode i verovatno prolaznog karaktera. Kad uradite lab. I preglede bice jasnije o cemu se radi.
dr d. Krasic
Pozdrav
Koliko znam u kragujevcu ima mali broj psihijatara, i ne znam kome bi bilo najbolje obratiti se. Najbolje ce biti da se raspitate u samom gradu
dr d. Krasic
Pozdrav
Mila, potpuno vas razumem i saosecam sa vama i kao lekar i kao majka! Ali, u svom bolu ste, na zalost, zaboravili na svoje najblize i pre svega na svog sina. Sta bi bilo kada bi i on tako razmisljao. ? Sta mislite kako se oseca on u svemu ovome? Izgubio je sestru, a majka ne zeli da zivi kao da joj on nije bitan? Sta mu ostavljate kao poruku? Da ga majka nije volelela dovoljno i podjednako, da ga hoce ostaviti? Najlakse je predati se i otici, ali i najsebicnije ali i agresivno prema drugima. Morate ustati, pogledajte oko sebe najblize, koliko vas vole i brinu a i pate dvostruku bol! Trebate sinu, a i vi njega! Imate divno dete, nemojte ga povrediti, cuvajte sto imate!
a on ce pomoci majci svojom zreloscu, radom i nastavkom uobicajenih aktivnosti, druzenjem, ucenjem. . .
dr d. Krasic
Pozdrav
Nekada uzimanje leka nije dovoljno, jer se problem koji postoji nije resio. Vas san i lose spavanje je posledica, rekla bih zbog primarno nastalog nerasplozenja i napetosti. Nemojte ispijati lekove, pogotovu sto i sami vidite da ne postizu cilj. Obratite se lekaru zbog razgovora u cilju kratkog psihoterapijskog tretmana. I eventualno njegove procene sta treba uzeti od lekova.
dr d. Krasic
Pozdrav
Niste zavrsili terapiju do kraja,. Jer ste prekinuli sa njom pre redukcije simptoma. Napadi panike se mogu vratiti, utoliko vise ukoliko razmisljate o njima i ocekujete ih, pa samim tim razvijate jos veci strah i zivite u napetosti. Stvarate uslove za njih, sto je zacetak zacaranog kruga. Pokusajte da ne mislite o tome, jer nesto sto je bilo ne mora se vratiti, a i ukoliko bi se ponovili, na njih treba gledati kao na prolazne simptome koji ne donose katastrofu kao sto inace sada mislite!
dr d. Krasic
Pozdrav
Prikazano 906-910 od ukupno 2347 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke