Poštovani doktore,
Imamo ćerku koja će u maju ove godine napuniti devet godina. Kada je bila stara samo dve godine počela je da pokazuje neodobravanje i nezadovoljstvo svojim polom. Počelo je tako što je očajnickim plačem i vriskom odbijala da oblači haljinice i suknjice. I sve što je iole imalo veze sa devojčicama ona je odbijala. Mene kao majku, to je malo začudilo, ali nisam bila zabrinuta i naravno, očekivala sam da će to proći i da će se ona promeniti. Danas kada, kako sam već rekla ona ima skoro punih devet godina, vidim da sam se prevarila, verujući da je to samo prolazna faza u njenom životu. Ona je sada treći razred. Njeni drugari su samo dečaci, odeća i obuća koju nosi je samo ona koju nose dečaci,a i ponašanje joj je u tom smislu. Pravi mali arambaša. Kada počnemo da pričamo o tome da će jednoga dana, kada poraste, da joj niknu grudi i da će i fizički početi da liči na ženu, ona se samo zgrozi i kaže,"neću ja da budem žensko". Moj muž je očajan zbog toga. Njemu i meni nikako nije jasno zašto se to dogadja s njom. Pored nje, imamo i starije dete. Devojčicu od jedanaest godina, koja je žensko u pravom smislu te reči, od glave do pete. Njih dve se vole, naravno, ali se slažu kao so i oči (kako kaže naš narod). Različita su im interesovanja. I još samo da dodam da ne živimo u Srbiji nego u Kanadi i da ovdašnji lekari ne pridaju mnogo važnosti tom problemu. Za njih ovde, sve je normalno. Bože moj, živimo u vreme kada gay populacija raste i razvija se brzinom svetlosti, pa zasto se onda mi brinemo. Bar sutra kad odraste neće biti izopštena iz društva u kome živi. A za mog supruga i mene i sama pomisao na to da se ona neće nekim čudom promeniti i ipak shvatiti da je, rodjena kao žensko i da tako treba da živi, ponaša se i oblači, teška je i preteška.
Molim Vas pomozite nam da je shvatimo i naučite nas kako da se nosimo sa tim problemom.
Očajni roditelji.
Biološki identitet (onaj koji zavisi od toga kog je pola osoba, na osnovu nasleđenih gena i izgleda polnih organa), utiče i na razvoj psihološkog identiteta (kako osoba doživljava svoj pol i svoju polnu ulogu), ali ga ne određuje sâm po sebi. Taj uticaj biološkog na psihološki identitet ispoljen je putem hormona koje stvaraju žlezde (polne, ali i druge), a koji sa svoje strane utiče na oblikovanje mozga, tela i ponašanja u smislu karakteristično ženskog ili muškog. Stavove koja neka osoba usvaja više oblikuju okolinski uticaji, nego hormoni. Ipak, predlažem da pre vršenja bilo kakvog psihološkog uticaja na vašu ćerku i obavljanja psihijatrijskih pregleda, obavite laboratorijske analize, pre svih hormonski status. Tek nakon toga ima smisla razgovarati sa članovima porodice o ponašanju, znač enju, strahovima i očekivanjima od psihološkog identiteta jednog člana koji se ne "uklapa", Srdačno
Imam 20 god. i pre 3 i po meseca sam imao iščašenje u ramenom zglobu. Kada mi se to desilo nisam otišao kod lekara već me je moj otac odvezao kod nekog čoveka koji je samouk i zna da vrati iščašeni zglob u normalu. Meni je ruka bila skroz iščašena nisam mogao ni da je mrdnem, i kad sam otišao kod njega on mi je povukao ruku i vratio zglob na mesto. Nakon toga sam mogao da pomeram ruku ali sam 2 meseca posle toga imao bolove i nisam smeo da opuštam ruku. Sada je prošlo oko 3 i po meseca a meni se to još nije oporavilo u potpunosti. Imam mali bol kad ruku kružno okrećem ali u suštini je mnogo bolje nego što je bilo. Sumnjam da su mi ligamenti istegnuti. A da, nisam rekao da sam sutra dan posle vraćanja zgloba kod tog čoveka išao kod lekara, i lekar mi je rekao samo da mirujem nedelju dana i biće ok.
Šta Vi mislite, da li bol sme da se javlja posle skoro 4 meseca i da li trebam da ojačam te mišiće u ramenom delu, i da li je neophodno da opet odem kod nekog lekara da bi mi prepisao neku terapiju?
Treba da se javite fizijatru i da sprovedete kompletan fizikalni tretman (vežbe, elektro terapija, magnet...) Ako ne bude bolje ni posle terapije, uradite magnetnu rezonancu ramenog zgloba.
Da Vas pitam, imala sam težak udes u aprilu prošle godine i imala sam prelom karlice, meni je ortoped rekao da idem u rehabilitacioni centar na vežbe i masaže, medjutim pošto imam manjak trombocita od januara meseca prošle godine, hematolog mi je rekao da su mi vežbe i masaže zabranjene zbog trombocita. Poslušala sam ga, ali dešava mi se da imam bolove na desnom kuku.
Šta može da se desi pošto nisam otišla u rehab.centar, daleko bilo neće li se desiti da idem na štake ili štap? Čekam da mi izvade slezinu, pa da se malo oporavim od rane i odoh na plivanje, jer to takodje pomaže zbog karlice. Odgovorite mi molim Vas što pre, jer sam uplašena mnogo.
Imam dijagnozu periarthritis humeroscapularis omae sinistrae incipiens, Omarthrosis lateris sinistri incipiens. Rame me boli i kad ga ne pomeram, a bol se proteže na dole prema laktu.
Šta mogu da koristim da ublažim bol, dok ne odem na zakazani pregled?
Hvala
Doktorka,
pojavio mi se bol u nozi kad se oslonim na stopalo u nekom položaju, u pitanju mi je najverovatnije mišić ili neka tetiva, desna noga je u pitanju polovina potkolenice sa unutrašnje strane. Prstima opipam kao neki čvorić, sumnjam na pucanje mišićnih vlakana. Ako je to da li to mogu nekako na neki način oporaviti?
Najbolje da uradite ultrazvučni pregled mišića potkolenice koji će pokazati o kakvom čvoriću se radi. Ako je u pitanju ožiljak posle povrede mišića, javite se fizijatru koji će vam propisati elektroterapiju koja može pomoći.
Poštovani doktore,
Odgovoreno: 23. 01. 2009.Imamo ćerku koja će u maju ove godine napuniti devet godina. Kada je bila stara samo dve godine počela je da pokazuje neodobravanje i nezadovoljstvo svojim polom. Počelo je tako što je očajnickim plačem i vriskom odbijala da oblači haljinice i suknjice. I sve što je iole imalo veze sa devojčicama ona je odbijala. Mene kao majku, to je malo začudilo, ali nisam bila zabrinuta i naravno, očekivala sam da će to proći i da će se ona promeniti. Danas kada, kako sam već rekla ona ima skoro punih devet godina, vidim da sam se prevarila, verujući da je to samo prolazna faza u njenom životu. Ona je sada treći razred. Njeni drugari su samo dečaci, odeća i obuća koju nosi je samo ona koju nose dečaci,a i ponašanje joj je u tom smislu. Pravi mali arambaša. Kada počnemo da pričamo o tome da će jednoga dana, kada poraste, da joj niknu grudi i da će i fizički početi da liči na ženu, ona se samo zgrozi i kaže,"neću ja da budem žensko". Moj muž je očajan zbog toga. Njemu i meni nikako nije jasno zašto se to dogadja s njom. Pored nje, imamo i starije dete. Devojčicu od jedanaest godina, koja je žensko u pravom smislu te reči, od glave do pete. Njih dve se vole, naravno, ali se slažu kao so i oči (kako kaže naš narod). Različita su im interesovanja. I još samo da dodam da ne živimo u Srbiji nego u Kanadi i da ovdašnji lekari ne pridaju mnogo važnosti tom problemu. Za njih ovde, sve je normalno. Bože moj, živimo u vreme kada gay populacija raste i razvija se brzinom svetlosti, pa zasto se onda mi brinemo. Bar sutra kad odraste neće biti izopštena iz društva u kome živi. A za mog supruga i mene i sama pomisao na to da se ona neće nekim čudom promeniti i ipak shvatiti da je, rodjena kao žensko i da tako treba da živi, ponaša se i oblači, teška je i preteška.
Molim Vas pomozite nam da je shvatimo i naučite nas kako da se nosimo sa tim problemom.
Očajni roditelji.
Biološki identitet (onaj koji zavisi od toga kog je pola osoba, na osnovu nasleđenih gena i izgleda polnih organa), utiče i na razvoj psihološkog identiteta (kako osoba doživljava svoj pol i svoju polnu ulogu), ali ga ne određuje sâm po sebi. Taj uticaj biološkog na psihološki identitet ispoljen je putem hormona koje stvaraju žlezde (polne, ali i druge), a koji sa svoje strane utiče na oblikovanje mozga, tela i ponašanja u smislu karakteristično ženskog ili muškog. Stavove koja neka osoba usvaja više oblikuju okolinski uticaji, nego hormoni. Ipak, predlažem da pre vršenja bilo kakvog psihološkog uticaja na vašu ćerku i obavljanja psihijatrijskih pregleda, obavite laboratorijske analize, pre svih hormonski status. Tek nakon toga ima smisla razgovarati sa članovima porodice o ponašanju, znač enju, strahovima i očekivanjima od psihološkog identiteta jednog člana koji se ne "uklapa", Srdačno
Šta Vi mislite, da li bol sme da se javlja posle skoro 4 meseca i da li trebam da ojačam te mišiće u ramenom delu, i da li je neophodno da opet odem kod nekog lekara da bi mi prepisao neku terapiju?
Treba da se javite fizijatru i da sprovedete kompletan fizikalni tretman (vežbe, elektro terapija, magnet...) Ako ne bude bolje ni posle terapije, uradite magnetnu rezonancu ramenog zgloba.
Šta može da se desi pošto nisam otišla u rehab.centar, daleko bilo neće li se desiti da idem na štake ili štap? Čekam da mi izvade slezinu, pa da se malo oporavim od rane i odoh na plivanje, jer to takodje pomaže zbog karlice. Odgovorite mi molim Vas što pre, jer sam uplašena mnogo.
Neće se desiti ništa strašno. Prelom je već zarastao.
Imam dijagnozu periarthritis humeroscapularis omae sinistrae incipiens, Omarthrosis lateris sinistri incipiens. Rame me boli i kad ga ne pomeram, a bol se proteže na dole prema laktu.
Odgovoreno: 22. 01. 2009.Šta mogu da koristim da ublažim bol, dok ne odem na zakazani pregled?
Hvala
Koristite masažu kockom leda u trajanju od 5 minuta na svakih 6-8 sati. Dakle isključivo hlađenje, bez naknadnog umotavanja ili grejanja.
pojavio mi se bol u nozi kad se oslonim na stopalo u nekom položaju, u pitanju mi je najverovatnije mišić ili neka tetiva, desna noga je u pitanju polovina potkolenice sa unutrašnje strane. Prstima opipam kao neki čvorić, sumnjam na pucanje mišićnih vlakana. Ako je to da li to mogu nekako na neki način oporaviti?
Najbolje da uradite ultrazvučni pregled mišića potkolenice koji će pokazati o kakvom čvoriću se radi. Ako je u pitanju ožiljak posle povrede mišića, javite se fizijatru koji će vam propisati elektroterapiju koja može pomoći.
Prikazano 79116-79120 od ukupno 95626 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke