Imam devojčicu od 6 godina, predškolski uzrast, i imamo problem - odbija da ide u školu. Naime uveče se lepo spremi za školu ranac i ono što želi da obuče za školu ali ujutru je haos! Ili ne želi da ustane iz kreveta i ako je uveče otišla na vreme na spavanje ili pak sve bude u redu dok ne ode u školu do vrata kada treba da udje, onda počinje plakanje, veže se za mene ili oca i ne želi da udje - ne daj me mamice, tatice. Kada se okrenemo i odemo a ona udje sa vaspitačicom, plakanje se završi za par minuta. Pričali smo sa vaspitačicom kaže da je društvena ali ne previše aktivna na času, ali kada je direktno nešto pita odgovara tačno i razumno. Pitala sam je zašto se ne javlja ona kaže da je sramota! Onda samo joj objašnjavali da ne treba da je sramota i da treba da se javlja i ako pogrešno odgovori da to nije strašno jer škola zato služi, da se nauči ono što se nezna. Ali šta raditi sa tim strahom, jednom je bila u grupi i vaspitačica na praksi, pored njene vaspitačice, nije htela ni da se"odlepi "od mene sve dok devojka nije izašla a ona sa vaspitačicom ušla a nakon nje i ova vaspitačica i kada su se upoznale nije bilo problema. Pričala sam sa vaspitačicom kako se slaže sa drugom decom, kaže da nema problema. Domaće zadatke piše malo uz nagovaranje kako kad nekad i na svoju inicijativu. Pozitivno se izjašnjava o svojim vršnjacima i o vaspitačici. Šta raditi, još reći ću da imamo još jednu devojčicu od 3 godina ali ne pravimo neku razliku izmedju njih.
Poštovana, nije mi jasno da li vaša devojčica ide u "predškolsko" ili školu, niti mi je jasna vaša strategija "lečenja" straha. Ako je devojčica u predškolskom, a što je za njen uzrast adekvatno, onda smetnje mogu imati privremeni karakter ukoliko se smanji pritisak na njeno ponašanje. To podrazumeva da idete korak po korak i da joj prvo pomognete u savladavanju straha od odlaska bez nametanja bilo kakvih drugih zadataka koje ona treba da ispunu u predškolskom. Ona tamo treba da se pripremi i upozna sa onim što je čeka u školi a ne da se javlja, uči i piše domaće, jer možda još uvek nije spremna za to. Motorne, sposobnosti šake u tom uzrastu nisu iste kao kod sedmogodišnjeka i ako želite da detetu ogadite školu, potrebno je samo da insistirate na nečemu za šta dete nije spremno. Između šeste i sedme godine pa sve do punih osam godina deca imaju umni "skok" i treba ga prepoznati i nije u isto vreme kod svakog deteta. Sa druge strane, ukoliko devojčica ide u školu, situacija je još kritičnija jer prilagođavanje se može produžiti čak i do drugog polugođa drugog razreda, kada dete nije dovoljno umno i emocionalno spremno. Nju nije strah samo od odlaska u školu, već i od greške. Ali još uvek nije savladan prvi, a vi se uprežete da joj "izlečuite" i drugi. Jedno po jedno treba rešavati. Dok se ne ugasi prvi, ne treba se baviti drugim strahom. Dakle, ništa gore od lepih namera bez sagledavanja mogućnosti deteta i spremnosti da učini ono što mu je projektovano od ambicioznih roditelja. Strah će pobeći ako vi pomognete, ali i ostati i opstati, opet ako vi pomognete. Srdačno
Imam 31 god. i u braku sam 8 god. imam troje dece jedno 6 god. i blizance 4,5 god. Sve je bilo kao u bajci do pre dve godine kada sam slučajno otkrila neke poruke u suprugovom telefonu. Da ne dužim priču opravdanje je našao u odgovoru da ga zapostavljam, da mu ne posvećujem dovoljno pažnje (samo da napomenem u tom periodu sam počela da radim). U pitanju je bio neki SMS servis za upoznavanje i druženje. Medjutim moj suprug je od tih osoba i dobio lične brojeve tel. tako da to više nije išlo preko servisa nego direktno. Mnogo me povredio, narušio moj savršeni svet. Probudila sam se u najokrutnijoj realnosti da postoji mogućnost da ga izgubim. Čitava ta agonija se produžila još dva meseca posle čega je usledio period ponovne adaptacije jedno na drugo - to kažem iz tog razloga jer više nisam imala 100 % poverenje u supruga. U toku prošle godine nekako sam se dovela u normalu i počela da funkcionišem uz veliki trud sa moje i njegove strane. Medjutim kao što i obično biva ponovo su počele da se dešavaju slične stvari - repriza čitavih dogadjaja koje mi zadaju veliki duševni i fizički bol (zato što sto ga mnogo volim), čak sam i tražila od njega da bude toliko iskren prema meni i da mi u lice kaže da me više ne želi i da nije srećan sa mnom. Ja bih njemu to rekla i spremna sam ma koliko to bolno bilo i da ga pustim da ode da bude srećan. Njegovi odgovori su uvek da me voli najviše na svetu, da nikada nije pomislio da me prevari i da ne želi da me ostavi. Znam da me nije prevario ali njegovo ponašanje mi nagoveštava da možda želi to da uradi. O svemu razgovaramo i nikako mi nije jasno kako čovek može da radi neke odredjene stvari a da ne zna zašto ih radi - to je njegovo objašnjenje. Da napomenem da je išao i kod psihijatra na savetovanje (koji je njegovo stanje opisao kao deprimiranost) usled čega je posle i nastupio gore pomenuti period poboljšanja. Poslednja tri meseca radimo u suprotnim smenama i vidjamo se samo rano ujutru i kasno uveče kada on dodje sa posla. I on meni mnogo nedostaje pa ne potežem za alternativnim sredstvima i zamenom. Molim Vas pomozite mi da shvatim, da pokušam da mu pomognem da se osvesti, da se vratimo normalnom životu. Ovo predugo traje ne znam koliko cu još imati snage i oproštaja, a da potpuno ne otupim kada je on u pitanju. Još uvek imam razumevanja ali ne znam još koliko. Molim za brz odgovor.
Poštovana, ljudi u mašti svašta čine, ali to nije ni kažnjivo, a ni štetno. Bitno je šta se čini u realnosti. Imati 100% poverenja je velika obaveza i nije više poverenje nego idealizacija ili kontrola koja drugome onemogućava relaksiranu komunikaciju sa drugim osobama zbog stalnog pritiska partnera da se nikako ne izgubi tih 100% poverenja koje je partner isprojektovao. Sa druge strane, strast je teško podgrevati viđanjem rano ujutro i kasno uveče. Kada se osobe žele i jedno drugom nedostaju, obično nađu načina da promene rutinu koja ih udaljava. Nije dovoljno reći (i on meni ne dostaje pa ne razmišljam o drugima) što neodoljivo podseća na čuvenu rečenicu Seke Sabljić iz Maratonaca..."I ja tebe volim pa te ne napadam", već i učiniti nešto po tom pitanju. Dakle, pre nego što donesete krupne odluke, razmislite o "sitnicama" koje odnos grade. Srdačno
03.08.2008 pokidao sam prednji ukršteni ligament i jedan deo meniskusa, nosio sam 21 dan gips i za to vreme atrofirao mi je mišić kvadicepsa da bi 03.10.2008 bila zakazana operacija. Evo već je prošlo 4 meseca i nisam uspeo da savijem nogu do kraja i mišić je i dalje vidno manji nego na drugoj nozi, takodje mi se i dešavaju čudna pucketanja u kolenu kada ga ispravljam. Moja pitanja su: - Da li je moguće vratiti mišić u prvobitno stanje ili će on ostati manji nego na drugoj nozi, i koji je period još potreban da bih savio nogu do kraja? - Interesuje me da li mogu početi sa laganim trčanjem i teretanom (spravom za noge)? - Da li je puckanje u kolenu normalno posle ovakve povrede?
Mišićna snaga i masa mogu se vratiti samo uz dozirane vežbe koje treba da radite u zdravstvenoj ustanovi pod kontrolom fizijatra i terapeuta. Takođe su neophodne vežbe za povećanje obima pokreta u kolenu. Treba da uradite i kontrolni MRI i pregled ortopeda, da bi se videlo u kakvom su stanju operisane strukture, kao i da li postoji objektivni razlog za ograničeno savijanje i pucketanje. Trčanje i teretana tek nakon sprovedenog tretmana na fizikalnoj med.
"Molim Vas doktore da mi pomognete savetom. Problem je sledeći: Ja i moja supruga smo u braku 13 god. Pre braka smo se zabavljali 7 godina. Ona sada ima 40 god a ja 42. Imamo ćerku od 12 god i završili smo isti fakultet. Dok smo se zabavljali nije bilo nikakvih ozbiljnijih svađa mada sam ja još tada primetio da ima preku narav i mora biti po njenom. Otkad smo u braku počele su češće svađe. Glavni razlog je bila besparica, ja sam se zaposlio u propaloj firmi gde sam retko primao platu. Ona se zaposlila u jednoj knjižari gde je plata bila mala. Inače, u startu smo se odvojili od mojih roditelja i živimo posebno na spratu porodične kuće. Ja ne pušim, ne pijem, ne jurim ženske i osim što se ne snalazim da zaradim više para nemam neke druge grehove. Ja sam njoj bezgranično verovao jer smo se zaista iskreno voleli. Od pre dve godine ona radi kao inženjer u jednoj jakoj firmi i ima za naše prilike veliku platu. I sve je to kako tako funkcionisalo do oktobra 2008. god. Mada sam ja u zadnjih 2 do 3 godine primetio da me izbegava i da je naša svađa postala maltene hronična. Zadnju godinu sam imao probleme sa kičmom pa je i to postao njen alibi da kao neće da me muči iako sam je ja saletao. I onda oktobra prošle godine šok. U kompjuteru nalazim njen e-mail koji je zaboravila da obriše i koji je poslala ljubavniku koji je trenutno bio u Austriji da polaže ispit jer tamo studirao. On je mlađi od nje 4 godine i ona ga tu tera da se odluči konačno da li želi da se oženi njom ili ne. Inače čoveka sam poznavao od ranije jer sam od njega kupovao i ja a i ona mobilne telefone pošto se on i time bavi. Onda je ona morala da mi prizna ali je lagala da je u vezi sa njim od letos a kad sam i njemu pripretio onda je on priznao da su u vezi dve i po godine što je i ona kasnije potvrdila. Onda je došlo do još većeg šoka jer mi je on priznao da nije on bio prvi sa kojim me prevarila već da je i on pratio i uhvatio da je pre njega imala jednog iz Beograda i to 2 godine. Kad je otkrio ona je sa onim prekinula i ispada da je oko godinu dana imala 3 muškarca, mene, tog studenta i onog iz Beograda. Sve mi je to i ona priznala. I pored svega mnogo je volim kao i dete i zato je nisam oterao ali njeno sadašnje ponašanje je potpuno nenormalno. Umesto da me moli da joj oprostim ona se i dalje koleba šta da radi jer ga voli i on je nagovara da se uda za njega. I ona je sad zapala u depresiju i pije lekove jer nezna šta da radi. Njega voli a kod mene ima kuću i sigurnost doma za dete jer on je sa sela i morao bi da uzme stan da bi živeli ovde u gradu pošto ona ne želi nipošto da živi na selu. Ako ode kako da je prebolim a ako ostane da li će mi vremenom ovo sve izaći iz glave i da li će i ona vremenom moći ponovo da me zavoli ili je ovo sve svršena priča? Molim Vas još jednom da mi odgovorite i unapred Vam hvala. "
"Poštovani, vaše pismo i pitanje mogu izazvati mnošto različitih reakcija i odgovora, ali nisam siguran da bi to promenilo vašu ustaljenu naviku da konačne i krupne odluke donosi vaša žena "preke naravi i koja mora da istera svoje". I kraj vašeg pisma to sugeriše, iz koga se može "videti" da ste sebe ponovo doveli u takvu poziciju i u ovoj situaciji. Napisali ste da je i pored svega mnogo volite i što se vas tiče, samo treba da moli za oprost (ovo sam ja prilepio), ali je konačan ishod da je na njoj da "prelomi" kuda će i sa kim će (kao što je i do sada činila). Otuda, ukoliko vam je stalo do žene, učinite još nešto (osim uspešno obavljenog detektivskog posla), da je zadržite. Srdačno"
Poštovani doktore,
hvala Vam na odgovoru koji ste mi dali ali mislim da se nismo najbolje razumeli. Vi ste očigledno razumeli da ja nju želim da zadržim po svaku cenu. Ja sam želeo da od Vas čujem nešto drugo, jer imate verovatno bogato znanje i iskustvo u razumevanju ljudske prvenstveno ženske duše. Shvatate da sam ja ljudsko biće kome je na prvom mestu to da voli ali i da bude voljeno. Ona mi je jasno stavila do znanja da je prestala da me voli i da više ne oseća tu bliskost koju je nekada imala samnom i da su ti osećaji sada usmereni ka njemu ali ipak je donela odluku da sa njim prekine vezu prvenstveno zbog deteta i uslova života. Koliko je iskrena u ovome ne znam ali mi je još i rekla da nemože da se odluči da menja život u ovim godinama jer i u njega nema veliko poverenje da je sposoban da joj to pruži i da ne želi da ide iz jednog neuspešnog braka u drugi. Istovremeno mi odlučno ponavlja da su umrla osećanja i strast prema meni. Ja to inače vidim i osećam na svakom koraku, od njenog hladnog i zvaničnog ponašanja kako u komunikaciji tako i u krevetu a najdrastičniji primer ovoga što govorim je taj da više i ne pamtim kad me je poslednji put poljubila u usta iako je ranije to bilo na svakom koraku. Mene prvenstveno interesuje sledeće: da li je uopšte moguće da ona vremenom mene ponovo zavoli, ne možda kao nekada ali da imamo jednu blizinu i sklad ili su to moja uzaludna nadanja. Ja sam isto na kraju živaca i u godinama kad nemogu da eksperimentišem i čekam da se neko smiluje da mi uzvrati ljubav. Ako treba da ostatak života provedem sa takvom osobom hladnom i nezainteresovanom za mene onda mi takav brak ne treba i onda je bolje da nađem drugu dok još nisam prestar. Drugu koja će me voleti i gledati u oči i za koju brak nije samo institucija, ili takvu ili je bolje i da ostanem sam nego da se uzalud trudim oko nekog kome je srce na drugoj strani dok moje očajnički vapi za ljubavlju. Dakle suština mog pitanja je da li žena može vremenom da ponovo oseti ljubav prema čoveku koga je prestala da voli? Napominjem da me je zaista nekada istinski volela što sam osećao na svakom koraku ali su nas životne prilike odnosno neprilike dovele dovde dokle smo sada, mada to ipak nije opravdanje za ono što joj se izdogađalo.
Poštovani, istina je da imam skromno iskustvo u radu sa decom i porodiciama i nikakvo iskustvo u poznavanju duše vaše žene. VI STE EKSPERT ZA DUŠU VAŠE ŽENE, a ne ja! Da li će vas ponovo zavoleti zavisi od vaših ekspertskih sposobnosti koje ste očigledno na različite načine upotrebljavali, a nikako od mog nagađanja. Otuda možda i nerazumevanje mog odgovora, ili jednostavno neprihvatanje njegovog sadržaja. Nadam se da sam sada bio jasniji. Srdačno
Imam jaku upalu unutrašnjeg dela šake, ispod palca, i ne mogu da kontrolišem srednji prst, uvek se savija. Kada pomeram naizmenično kažiprst i srednji ili domali i srednji, srednji prst mi uvek bude ukočen.
Poštovana, nije mi jasno da li vaša devojčica ide u "predškolsko" ili školu, niti mi je jasna vaša strategija "lečenja" straha. Ako je devojčica u predškolskom, a što je za njen uzrast adekvatno, onda smetnje mogu imati privremeni karakter ukoliko se smanji pritisak na njeno ponašanje. To podrazumeva da idete korak po korak i da joj prvo pomognete u savladavanju straha od odlaska bez nametanja bilo kakvih drugih zadataka koje ona treba da ispunu u predškolskom. Ona tamo treba da se pripremi i upozna sa onim što je čeka u školi a ne da se javlja, uči i piše domaće, jer možda još uvek nije spremna za to. Motorne, sposobnosti šake u tom uzrastu nisu iste kao kod sedmogodišnjeka i ako želite da detetu ogadite školu, potrebno je samo da insistirate na nečemu za šta dete nije spremno. Između šeste i sedme godine pa sve do punih osam godina deca imaju umni "skok" i treba ga prepoznati i nije u isto vreme kod svakog deteta. Sa druge strane, ukoliko devojčica ide u školu, situacija je još kritičnija jer prilagođavanje se može produžiti čak i do drugog polugođa drugog razreda, kada dete nije dovoljno umno i emocionalno spremno. Nju nije strah samo od odlaska u školu, već i od greške. Ali još uvek nije savladan prvi, a vi se uprežete da joj "izlečuite" i drugi. Jedno po jedno treba rešavati. Dok se ne ugasi prvi, ne treba se baviti drugim strahom. Dakle, ništa gore od lepih namera bez sagledavanja mogućnosti deteta i spremnosti da učini ono što mu je projektovano od ambicioznih roditelja. Strah će pobeći ako vi pomognete, ali i ostati i opstati, opet ako vi pomognete. Srdačno
Poštovana, ljudi u mašti svašta čine, ali to nije ni kažnjivo, a ni štetno. Bitno je šta se čini u realnosti. Imati 100% poverenja je velika obaveza i nije više poverenje nego idealizacija ili kontrola koja drugome onemogućava relaksiranu komunikaciju sa drugim osobama zbog stalnog pritiska partnera da se nikako ne izgubi tih 100% poverenja koje je partner isprojektovao. Sa druge strane, strast je teško podgrevati viđanjem rano ujutro i kasno uveče. Kada se osobe žele i jedno drugom nedostaju, obično nađu načina da promene rutinu koja ih udaljava. Nije dovoljno reći (i on meni ne dostaje pa ne razmišljam o drugima) što neodoljivo podseća na čuvenu rečenicu Seke Sabljić iz Maratonaca..."I ja tebe volim pa te ne napadam", već i učiniti nešto po tom pitanju. Dakle, pre nego što donesete krupne odluke, razmislite o "sitnicama" koje odnos grade. Srdačno
Mišićna snaga i masa mogu se vratiti samo uz dozirane vežbe koje treba da radite u zdravstvenoj ustanovi pod kontrolom fizijatra i terapeuta. Takođe su neophodne vežbe za povećanje obima pokreta u kolenu. Treba da uradite i kontrolni MRI i pregled ortopeda, da bi se videlo u kakvom su stanju operisane strukture, kao i da li postoji objektivni razlog za ograničeno savijanje i pucketanje. Trčanje i teretana tek nakon sprovedenog tretmana na fizikalnoj med.
Poštovani, istina je da imam skromno iskustvo u radu sa decom i porodiciama i nikakvo iskustvo u poznavanju duše vaše žene. VI STE EKSPERT ZA DUŠU VAŠE ŽENE, a ne ja! Da li će vas ponovo zavoleti zavisi od vaših ekspertskih sposobnosti koje ste očigledno na različite načine upotrebljavali, a nikako od mog nagađanja. Otuda možda i nerazumevanje mog odgovora, ili jednostavno neprihvatanje njegovog sadržaja. Nadam se da sam sada bio jasniji. Srdačno
Potrebno je da uradite UZ pregled mekih tkiva šake, kako bi se otkrio uzrok problema. Tek nakon toga može se ordinirati adekvatna terapija.
Prikazano 77996-78000 od ukupno 95566 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke