Da zakažete pregled pozovite 063 687 460

Zakažete pregled 063 687 460

Najnoviji odgovori (91139)

  1. Poštovanje,
    2006. sam imala infekciju cito-megalo virusom koja mi je toliko oslabila organizam, da sam usled malaksalosti morala do kupatila uz pomoć ukućana. Imala sam temperaturu 37.2-5, osećaj drhtavice, treperenja u svim mišićima. To je trajalo 4-5 meseci, a onda su počeli problemi sa srcem, izražene tahikardije, osećaj preskakanja srca, jaki bolovi u predelu oko srca i iza lave plećke (osećaj kao da vas neko bode oštrim predmetom). Ni u periodu tih simptoma na ultrazvuku srca nisu evidentirane nikakve promene, a radjene su i sve ostale analize (štitna žlezda, kompletne analize krvi koje nisu pokazivale nikakve zapaljenske procese). Tek nakon par meseci registrovano je zadebljanje perikarda, kasnije u 2 navrata sa izlivom. Tada sam imala užasna gušenja, osećaj pritiska u grudima i dalje lupanje i preskakanje, jako zamaranje pri najobičnijim kretnjama i radnjama!
    Ono šta ja Vas želim da pitam, sada je evo druga godina mog 'oporavka' ja se i dalje brzo umaram, srce mi lupa pri naporu, ne uvek istim intenzitetom, što znači da nekad mogu bolje i više, a nekad ne mogu! Imam problema pri promeni vremena, tad mi je najlošije! Konačno pitanje je: Vaše iskustvo u praksi sa ovakvim i sličnim slučajevima, koliko traje oporavak, čemu da se nadam, šta da prihvatim! Žensko sam, imam 28 god. volela bih da imam potomstvo, ali kad ću i kako na to biti spremna!?
    Hvala!!!

    Odgovoreno: 17. 12. 2008.
    • Nemam baš iskustva sa ovakvim slučajevima. Ipak, čini se da imate neku zaostalu bolest srca. Da li je urađen CMV DNK u krvi ( trebalo bi kvantitativni - tzv. "viral load"). Ako je virus aktivan, moglo bi mu se pripisati Vaša bolest, a ako nije onda je sve što imate posledica. Šta kaže kardiolog?

  1. Pojava belih naslaga na jeziku
    Pitanje broj: #17235

    Već par dana imam problem sa jezikom,na njemu je sloj belog taloga . Trenutno pokušavam redovno skidati naslage i uzimam Lysobact.

    Zanima me od čega se to stvara i mogu li imati većih problema? Treba li detaljnije da se pregledam, uradim bris, ili nešto drugo?


    Odgovoreno: 17. 12. 2008.
    • Poštovana,

      Najverovatnije se radi o glivici Candidi albicans. Da bi se sa sigurnošću reklo o čemu se radi treba uzeti bris. Zato je najbolje da se javite stomatologu - specijalisti bolesti usta, koji će Vam na osnovu kliničkog pregleda i nalaza brisa dati i odgovarajuću terapiju. Gljivica Candida albicans je normalni stanovnik usne duplje, ali pod dejstvom nekih faktora (dugotrajna upotreba antibiotika, pad imuniteta, dijabetes itd.)ona postaje patogena. Nemate razloga za brigu, uz adekvatnu terapiju i higijensko - dijetetski režim rešićete problem.


  1. Poštovana,
    imam veliki problem sa kožom lica. Od rodjenja imam izrazeno crvenilo obraza (sada imam 30 god), a od nedavno mi kapilari stalno pucaju, pa mi se stvorila mreža na jagodicama. Pre nedelju dana crvenilo je zahvatilo i nos, tako da estetski užasno izgleda.
    Šta mi preporučujete? Pošto živim u Nišu, da li postoji mogućnost da u nekom salonu, ordinaciji ili već...otklonim ovaj nedostatak?
    Pozdrav!

    Odgovoreno: 17. 12. 2008.
    • Poštovana,
      Verovatno imate urođene slabije zidove kapilara kože lica, pa se oni i provide, a i pucaju. Tu je veoma važno da se štitite od UV zraka, jer oni stanje pogoršavaju. Pošto ste iz Niša, potražite me na Klinici, jer Vam tek nakon pregleda mogu reći koje terapijske mogućnosti postoje.

  1. Imala sam veoma težak život uz oca alkoholicara, izbeglica u ratu, dolazak u USA sa 32.godine, ovde sam napravila novi dom i bilo je sve dobro, dok nisam izgubila dobro plaćen posao mojom greškom, odmah posle toga gubitak kuće i bankrot, deca koja su imala sve, sad nemaju ništa. Suprug stalno na putu, gubljenje roditelja u razmaku od dva meseca, sve je to uticalo da sam totalno poremećena, žena koja je uvek bila nasmejana i puna energije, sada sam kao biljka. Ne radim već 7 meseci i od tada mislim da me prate, da su moja deca dobila duple vakcine, glava i zubi mi stalno trnu, samo sedim i pušim gledam u jednu tačku, nemam osećanja za decu, ni za muža, ne mogu da se setim ničega, ne želim da se kupam, zapuštenog sam izgleda i samo mislim kako mogu da se ubijem. Jedan doktor je rekao shizofrenija, a drugi depresija. Mislimo da se vratimo u Beograd, jer ja nemam osiguranje i ne mogu ovde da se lečim, sestra mi je dala njen Bromazepan i od tad sam počela bar da nešto skuvam i odvezem decu u školu, on mi smiri paniku, ali ne mislim da me leči, ne znam šta da radim, ne znam kako da dodjem u BG, jer se sada užasno plašim aviona, ja koja sam obožavala da putujem avionom, zbog tog silnog sedenja i pušenja, sad se osećam i fizički jako loše, ne mogu ni da hodam normalno, samo bežim u svoj ćošak i palim cigaretu. Od silnog stresa gubim i menst.ciklus. Moja deca su 13 i 6 god. mnogo su mali, ja im trebam kao prava mama, a ne kao biljka, moj sin je 13 stalno se svadja sa mnom, govori mi ružne reči i to me mnogo boli, devojčica je 6 i ona me mnogo teši, ali je i njoj jako teško, često plače, plašim se da će ovaj period ostaviti na njih velike posledice, suprug je stalno odsutan nismo imali intimu od kad je ćerka rodjena, on misli da meni nije ništa i da će sve to proći, ja se plašim da neće, posebno što ovde ne mogu da se lečim.
    Da li može da se zbog nelečenja pretvori u nešto još gore ovaj moj haos u glavi, najteže mi je gubitak memorije jako teško mogu da se setim prvih reči moje dece, prvih koraka, prvih dana u školi...

    Odgovoreno: 17. 12. 2008.
    • Poštovana,
      kako god da se zove stanje koje ste opisali ono je teško i iscrpljujuće i ne leči se bromazepamom. Ali, najiskrenije Vam čestitam što ste i pored toga smogli snage da napišete pismo i potražite pomoć i da pored otežanog prisećanja, sažeto i misaono i emocionalno sređeno opišete trenutno stanje. Verujem da u Vama ima snage da se ne zaustavite na ovome, jer imate mnogo razloga da nastavite dalje, a i drugi to očekuju od vas. To što je Vaš sin stalno u svađi sa vama, može biti shvaćeno i kao poziv da se prenete, probudite i verujem da će to prestati čim pokažete prve znake promene. "Muž stalno na putu" koji misli da Vama nije ništa, nije od pomoći, pa je potrebno takvu situaciju promeniti. Pojačanjem simptoma to neće moći, već otvorenim traženjem pomoći bez odlaganja (kada ako ne sada). A ona bi morala da podrazumeva kontakt sa lekarom, u Americi, Srbiji gde god. Sa sestrom, mužem, avionom, brodom nije ni to bitno. Pa zar je bitno da li će se avion srušiti ako razmišljate da se ubijete? Taj strah od letenja je ohrabrujući, jer je signal želje za životom i trebate ga iskoristiti. Vaša deca prepoznaju to i zato žele da vas razbude, pa makar to izgledalo grubo. U pitanju je majka i tada deca ne biraju sredstva. Još danas učinite neto drugačije, a krenite prvo od ćoška koji ćete učiniti sebi nedostupnim premeštanjem nameštaja. Javite u najskorije vreme šta ste još preduzeli.
      Srdačno

  1. Poštovani Dr,
    već ko zna koji put u proteklih par godina tražim savet u vezi bračnih problema, ali nadam se da ćete mi Vi izaći u susret i odgovoriti. Imam 43 godine, u braku sam 7 godina i imam dvoje dece od po 5 godina (blizanci). Vec 6 godina živimo i ja radim u inostranstvu. Za sve to vreme moj muž ne radi, ne traži posao, ne uči strani jezik, ne provodi vreme sa decom, dakle bukvalno sedi ispred interneta ili TVa. Brak nam je u velikoj krizi, tj ja sam u krizi: lečim se trenutno od depresije (povratna, nisam imala nijednu epizodu od kad su se deca rodila, a bila sam bez terapije) a depresija se razbuktala kada sam dobila dijabetes tip 2, hipotireozu i povišen krvni pritisak, a sve je počelo pre oko godinu dana, kada smo se poslednji put selili i ja menjala posao (u nameri da što bolje obezbedim decu i porodicu). Muž je tek pre par nedelja krenuo na kurs stranog jezika, na koji sam ga naravno ja upisala. Ništa drugo u poslednjih 7 godina nije radio. Oko dece sam uvek radila sve ja, pelene, nose, hodanje, ishrana... pa do pisanja i čitanja. I ja sam mrtva osoba, ne mogu više, doktore, umorna sam. Krenula sam na psihoterapiju i pijem anridepresive po savetu psihijatra, baš da bih pomogla sebi da pomognem deci... Ako me razumete. Deca imaju samo mene. Roditelji su mi stari i polako se gase, nemaju snage da pomognu, a niko nije materijalno značajno bogat da bih bila obezbedjena s te strane (mi živimo u inostranstvu i nemamo nikoga od rodbine uz nas). Dakle, sve moram ja od jedne jedine plate, još plaćam mužu i kurs jezika i Fitness klub, jer mu je moj lekar dijagnostifikovao nešto povišen holsterol. Odmah je krenuo u fitness klub, mada nemamo baš puno para... Ja nemam vremena za to, iako me upozoravaju iinternista i pshijatar. A deca su me već pitala zašto druge tate rade kad nas ne radi, i zasto postoje tate ako se nikada ne igraju s decom itd. Takodje, izmedju muža i mene nema intimnosti jer on nije hteo, još pre 5 godina je krenuo da me izbegava. Pitala sam da li je zbog izgleda, jer sam ja prilično zapuštenog izgleda, ali navodno nije, nego se njemu gadi sex uopšte. Provodi puno vremena sam u kupatilu, po više od pola sata. Navodno ima probleme sa varenjem... Dakle, veoma je inertan i pasivan, ali mi istovremeno neprekidno drži govore o novom svetskom poretku i politici, dok ja zaista nemam živaca da slušam o tome, ali klimam glavom strpljivo.  Ne znam ni da li ga volim. Ne znam kako da prekinem brak. Ja ne mogu više, doktore. Ja sam na ivici, evo opet jedem kao bulimičarka, šećer mi skače preko 15mM, i mene to na neki način raduje, a kad pomislim na decu baš mi je teško. Muž kaže da me voli, ja mu uporno govorim da ne verujem dok mi ne dokaže Res non Verba, ali on nista. Godinama. Ni deci ni meni nije od pomoći. Čak je počeo da nam smeta.
    Kako da izadjem odatle? Kako da ga oteram, kad on nema gde da ide? Žao mi ga je, kao da je on bolestan (odbija psihologa, psihijatra, sve sam nudila, pominjala...) Šta da radim?
    Molim Vas pomozite mi, ne mogu više!
    p.s. deca su za sada dobro.

    Odgovoreno: 17. 12. 2008.
    • Poštovana,
      slažem se sa Vama, dela a ne reči! Ako ne možete više, čemu onda reči bez dela? Učinite nešto drugačije. Možda bi neko čitajući Vaše pismo prvo primetio da Vi ustvari imate 3 sina, dva predškolca i jednog adolescenta. A adolescentima su roditelji kao loše komšije, moraju da ih trpe, a interesantni su im uglavnom kada planiraju davanje džeparca. Shvatam da ne možete više ovako, jer imate drugačija očekivanja od sebe i muža, kao što i dece imaju drugačija očekivanja od oba roditelja, ali su možda nerealna očekivanja da se promeni onaj kome trenutna situacija manje smeta nego Vama, zar ne?
      Srdačno

Prikazano 76046-76050 od ukupno 90627 pitanja