Kao roditelji smo vrlo zahtevni i strogi, a on neposlusan i nesiguran. Nocas smo a zatekli kako stoji u krevetu. Kako da se postavimo prema njemu na javi, da li da posetimo psihologa?
Moje dete je 2razred oš i ove školske god stalno plače i dešava se da povraćave u prodici je sve ok a i učiteljica je ok, molim vas dajte mi neki savet. Šta da radim? Hvala unapred
Poštovana, Svi su ok sem deteta? Možda bi i njega trebali da posmatrate ko da je i on ok, makar neko vreme (pretvarajte se) , pa će vas možda iznenaditi promenom. Konsultujte se i sa školskim psihologom koji će proceniti da li vaše dete jedino nije ok. Pozdrav
Postovani dr. Stankovic majka sam troje dece. Sa srednjim detetom, cerkom u poslednje vreme imam velikih problema sto se tice skole. Ona ima 12 godina i do sada nije bilo vecih problema, ali kako je krenula u 6. Razred pocela je da dobija slabe ocene, a kada dodje iz skole sa mladjom cerkom koja ima 6 godina gleda crtace. Probala sam sa njom da razgovaram i ona mi obeca da ce da uci, ali od toga slaba vajda. Kada sam videla da od reci i ubedjivanja nema nista ukinula sam joj treniranje odbojke i igranje na kompjuteru, ali ni to nije dalo neke rezultate. Postala je i na to ravnodusna. Ne znam kako da je stimulisem da krene da uci, jer od kako je krenula skolska godina nije ucila skoro nista i sada joj se nagomilalo mnogo lekcija. Ona je u sustini poslusno dete, ali je sada uhvatila neka ravnodusnost. Molim za savet
Poštovana, Prelazak iz prepuberteta u pubertet često sa sobom nosi prelazak iz jednog ponašajnog modela u drugi, ali pre nego što se sve svali na pubertet, proverite u školi sa razrednim starešinom i psihologom kakva su njihova zapažanja i u kojoj mri se devojčica uklapa u vršnjačku grupu i njohove obrasce ponašanja. A što se tiče vaših "kazni" one su preterane (neodmerene) i nemotivišuće, a "ne rade" jer nije pogođen prioritet od interesa. Pozdrav
Imam devojcicu od tri godine, otac joj je tesko bolestan i stalno je na bolnickom lecenju. Ona je jako vezana za njega i nikako ne mogu da joj objasnim ozbiljnost njegove bolesti. Sta da radim, ako dodje do onog najgoreg?
Poštovana, Deca na uzrastu od 3 godine jedva da razumeju razliku pojmova biti živ i biti mrtav, tako da nema svrhe posebno rpipremati dete za "najgore" čime je možete samo uplašiti a ne pripremiti. Takođe, za dete je važno da ima makar jednu stabilnu, sigurnu i emocionalno toplu figuru pored sebe, kako bi se normalno emocionalno i ponašajno razvijalo. Pozdrav
Moj sin koji ima 3 godine se plaši dugmića. To ispoljava tako što zadnjih šest meseci neće da obuče ništa što ima dugme ili bilo koji ukras sličan dugmetu. Suprug i ja smo smo pokušavali da razgovaramo sa njim, da saznamo šta ga plaši i da li ga uopšte nešto plaši. Ovo je počelo odjednom.
Poštovana, Te jednostavne fobije na tako malom uzrastu su očekivane i prolaze bez ikakvog posebnog lečenja, jer su deca kreativna bića i spontano ulaze u situacije suočavanja sa strahom. Ne obraćajte pažnju i ne insistirajte na dugmićima, a sami ćete primetiti kada strah bude nestao
Vrlo zahtevni roditelji stvaraju vrlo zahtevnu decu.
Pozdrav
Svi su ok sem deteta? Možda bi i njega trebali da posmatrate ko da je i on ok, makar neko vreme (pretvarajte se) , pa će vas možda iznenaditi promenom. Konsultujte se i sa školskim psihologom koji će proceniti da li vaše dete jedino nije ok.
Pozdrav
Prelazak iz prepuberteta u pubertet često sa sobom nosi prelazak iz jednog ponašajnog modela u drugi, ali pre nego što se sve svali na pubertet, proverite u školi sa razrednim starešinom i psihologom kakva su njihova zapažanja i u kojoj mri se devojčica uklapa u vršnjačku grupu i njohove obrasce ponašanja. A što se tiče vaših "kazni" one su preterane (neodmerene) i nemotivišuće, a "ne rade" jer nije pogođen prioritet od interesa.
Pozdrav
Deca na uzrastu od 3 godine jedva da razumeju razliku pojmova biti živ i biti mrtav, tako da nema svrhe posebno rpipremati dete za "najgore" čime je možete samo uplašiti a ne pripremiti. Takođe, za dete je važno da ima makar jednu stabilnu, sigurnu i emocionalno toplu figuru pored sebe, kako bi se normalno emocionalno i ponašajno razvijalo.
Pozdrav
Te jednostavne fobije na tako malom uzrastu su očekivane i prolaze bez ikakvog posebnog lečenja, jer su deca kreativna bića i spontano ulaze u situacije suočavanja sa strahom. Ne obraćajte pažnju i ne insistirajte na dugmićima, a sami ćete primetiti kada strah bude nestao
Prikazano 61216-61220 od ukupno 95816 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke