Imam anoreksiju i 38kg a visoka sam 1.62cm. Sada jedem normalno ali se ne gojim a to mi je želja! Sramota me je da izađem među ljude i ne mogu da nađem odeću koja mi lepo stoji. Hocu li se ugojiti i kako? Jako je ružno biti mršav a nekad sam mislila da je to lepo!
Šta da radim?
Poštovana,
kakav je vaš hormonski status? Da li imate menstruaciju? Morate uraditi kompletnu laboratoriju i hormone (štitne žlezde, hormone jajnika) tek potom vam mogu reći više, jer ja se inače bavim anoreksijama, te ukoliko ste u okolni ili blizini Niša možemo se videti
Srdačno
dr Dragana Krasić
Imamo ćerku od 22 meseca, još kao beba je počela da se samozadovoljava (da stomačicem i prednjim delom gura i trlja o nas, sva se preznoji i često tako i zaspi). Pedijatar nam je savetovao da je ne sputavamo. Sada često to radi na podu ponekad postavi neki predmet ispod sebe. Takođe ume da se probudi noću i ,naskače, na moju ruku. Da li treba da reagujemo i kako?
dajte joj nesto (igračku, predmet, ćebe) što će prihvatiti i imati u rukama, što ce joj pružati sigurnost i zadovoljstvo. Budite uz nju u svim kritičnim situacijama kada joj možete, skrenuti pažnju. Pojava je prisutna često, prolazna je, uznemirava roditelje, ali budite strpljivi
Poštovanje,
Ja imam jedan veliki problem i uz sve pokušaje nisam uspela da ga rešim, a jako mi je stalo. Imam dvoje dece, sina 2 i po godine i ćerku od 5 meseci, živim sa suprugom u lepom braku. Moj problem je vezan za starije dete, dečaka. Naime pokušaću da objasnim njegovo ponašanje i odmah da nepomenem da sigurno nije ljubomora na sestru jer je on prosto obožava. U zadnjih 2 -3 meseca počeo je čudno da se ponaša. Do sad je bio koliko može biti za dete tog uzrasta jako lepo vaspitan, zaista se trudim da ga pravilno usmeravam, voli pesmice, voli decu... Dani su mu zaista ispunjeni pogotovu sada kada je krenulo lepo vreme. U kući provedemo samo vreme popodnevnog odmora. Ali on je evo da se tako izrazim postao nekako živčan, nestrpljiv, razmažen. On je uvek bio jako, jako aktivno dete ali nikada nisam doživela od njega da počne da se baca zato što nešto ne sme ili ne može, ili da toliko plače da se suprug i ja uplašimo pa mu popustimo. Jedan primer koji se desio pred spavanje baš večeras. Tražio je od tate da mu napravi sok, on je to i uradio, međutim on počinje histerično da plače i da traži da mu se sipa još vode, a niti je probao sok, a pritom je čaša puna. On ipak otvori vodu i doda još, međutim moj Bogdan iznerviran još od malopre uzima čašu i baca? Ne mogu da verujem da se tako ponaša. To je samo deo u nizu izliva njegove histerije. Pokušala sam sa njim da razgovaram, obećam, dobio je batina i batina, al ne pomaže. Kad ga izudaram on toliko plače da se ja plašim da ne doživi stres, viče mi uzmi me, uzmi me i mogu ga ubiti neće odustati dok ga ne uzmem. Nikada nije takav bio, nemam više živaca u zadnje vreme to je sve više, ponekad puknem pa ga izudaram al on kad plače po sat ja zaista ne smem da ga pustim, bojim se. Doživeće stres, molim vas da mi pomognete jer ni suprug ni ja ne znamo kako sa njim, očajna sam zaista, volim ga kao oko svoje a ne znam kako da se postavim. Batine, ignorisanje, ucena, grdnja razgovor sve smo pokusali.
Hvala unapred.
Poštovana,
na zalost, pitate i odmah donosite zaključak, da ljubomora nije! Potom završavate tekst: batine, ignorisanje, ucena, grdnja, razgovor. Sve same kazne, osim razgovora koji dete sa pet godina basš nije u stanju da obavi na odgovarajućem nivou. Ovde se radi o detetu koje jako pati zbog osećanja ugroženosti i strašne potrebe za vašom ljubavlju, koju misli da može imati, ako ispoljava ljubav prema sestri i "velik je". Funkcionisanje deteta i ispoljavanje njegovih osećanja je drugačije, ali njihova okosnica je strah od gubitka roditeljske ljubavi. Ali, imamo takođe i dete koje ispoljava agresivno ponašanje, pa se takođe vašom agresijom može samo dodatno pothranjivati. Budite strpljivi, volite ga, što ne znači da ne treba da postoje granice i pravila. Voljeno dete u granicama nije u zatvoru, nego u sferi delovanja gravitacije. Opustite se ne plašite se, strpljivo, posvetite mu pažnju više nego bebi, pa makar on privremeno isto bio"beba"
Pozdrav.
Poštovana,
Moj sin je 15 godina, veoma dobar đak, ali moj problem sa sinom je ovako: neki put ne može da spava pa se brinemo, neki put priča kao da njihovi drugovi su još deca i ne mogu da razume, i priča kao da je odrastao. Ali ova situacija staje nekih dana, i taman prođe na normalan svijet deca. Bio sam kod
psihijatra i
doktor mi reče da je u pitanju
pubertet i adolesencija. Tražim vašu pomoć
Hvala unapred.
jako bih volela da vam dam pravi odgovor, ali je jako teško sa ovako malo podataka. Razlozi nesanice su mnogobrojni, najčešće su prolaznog karaktera, i takođe su često vezani za napetost, te kad je se osoba reši, rešiće i
problem nespavanja. Mora se obaviti razgovor sa njim. Ako se neće otvoriti vama, odvedite ga psihijatru, sa kojim će uspostaviti odnos poverenja i reći mu ako ga nešto muči. Takođe ako potraje, uradite
eeg snimanje mozga. Možete mu takođe dati malo B vitamina.
imam jedno pitanje za vas u vezi moga mentalnog stanja. Ne samo da imam klaustofobiju i da mi nije bilo moguće uraditi magnetno snimanje, nego strah od voženja auta daleko jer ću prestati disati i niko mi neće pomoći, strah od pijenja lekova, strah od aviona (zbog zatvorenog prostora) doktorice samo strah. Jako sam tužna zbog toga i ne znam ko mi može pomoći kada se bojim lekova. Imala sam dosta paničnih napada i dosta puta završila u bolnici. Jedini lek što sam uspela uzeti je ispod jezika aktivan 0.5mg koji deluje u roku od 2 minute. Imala sam jako puno stresa u životu, još uvek imam problema, ne znam se smijati, ne zanima me više muzika, nema osmeha na licu kada je sunčan lep dan. Po čitav dan sam u kući, stalno sam umorna i totalno nezainteresovana za aktivnosti van kuće. Nalazi krvi su mi uredu, štitna takođe izuzev 3 ciste najveća oko 5mm za koje ne znam mogu li praviti haos u mom organizmu. U mladosti sam imala tešku depresiju tačnije u 19 godini, sada sam 40 i ne bih želela da mi se ponovi životna priča. Sve se to počelo dešavati, strahovi i depresija prije 2 i po godine, pokušavam se izboriti sama ali mi ne ide od ruke. Zakazala sam za psihijatra sledeće nedelje ali se bojim da će i on biti razočaran i reći mi da ne dolazim kada budem odbila lekove (od straha). Ne znam šta da radim? Molim vas za bilo kakav savet jer ste vi lekar, ja ne mogu da verujem da se svega bojim, šta mi se desilo sa glavom? Veliki pozdrav i sa nestrpljenjem očekujem vaš odgovor jer vam pišem iz daleke Kanade
vi jednostavno mučite samu sebe! Da li time bežite od suočavanja sa većim problemom koga izbegavate na taj način. Odgovorićete, ne ili možda i razmislite, ali nećete znati. Nećete jer se nalazi duboko pa ste ga nesvesni. Zato je i neophodno otići psihihatru i započeti kako tretman lekovima, tako i psihoterapiju. Ne bežite od lekova, oni postoje da bi ljudi zdravo funkcionisali i živeli!
Srdacno
dr Dragana Krasić
Šta da radim?
kakav je vaš hormonski status? Da li imate menstruaciju? Morate uraditi kompletnu laboratoriju i hormone (štitne žlezde, hormone jajnika) tek potom vam mogu reći više, jer ja se inače bavim anoreksijama, te ukoliko ste u okolni ili blizini Niša možemo se videti
Srdačno
dr Dragana Krasić
Ja imam jedan veliki problem i uz sve pokušaje nisam uspela da ga rešim, a jako mi je stalo. Imam dvoje dece, sina 2 i po godine i ćerku od 5 meseci, živim sa suprugom u lepom braku. Moj problem je vezan za starije dete, dečaka. Naime pokušaću da objasnim njegovo ponašanje i odmah da nepomenem da sigurno nije ljubomora na sestru jer je on prosto obožava. U zadnjih 2 -3 meseca počeo je čudno da se ponaša. Do sad je bio koliko može biti za dete tog uzrasta jako lepo vaspitan, zaista se trudim da ga pravilno usmeravam, voli pesmice, voli decu... Dani su mu zaista ispunjeni pogotovu sada kada je krenulo lepo vreme. U kući provedemo samo vreme popodnevnog odmora. Ali on je evo da se tako izrazim postao nekako živčan, nestrpljiv, razmažen. On je uvek bio jako, jako aktivno dete ali nikada nisam doživela od njega da počne da se baca zato što nešto ne sme ili ne može, ili da toliko plače da se suprug i ja uplašimo pa mu popustimo. Jedan primer koji se desio pred spavanje baš večeras. Tražio je od tate da mu napravi sok, on je to i uradio, međutim on počinje histerično da plače i da traži da mu se sipa još vode, a niti je probao sok, a pritom je čaša puna. On ipak otvori vodu i doda još, međutim moj Bogdan iznerviran još od malopre uzima čašu i baca? Ne mogu da verujem da se tako ponaša. To je samo deo u nizu izliva njegove histerije. Pokušala sam sa njim da razgovaram, obećam, dobio je batina i batina, al ne pomaže. Kad ga izudaram on toliko plače da se ja plašim da ne doživi stres, viče mi uzmi me, uzmi me i mogu ga ubiti neće odustati dok ga ne uzmem. Nikada nije takav bio, nemam više živaca u zadnje vreme to je sve više, ponekad puknem pa ga izudaram al on kad plače po sat ja zaista ne smem da ga pustim, bojim se. Doživeće stres, molim vas da mi pomognete jer ni suprug ni ja ne znamo kako sa njim, očajna sam zaista, volim ga kao oko svoje a ne znam kako da se postavim. Batine, ignorisanje, ucena, grdnja razgovor sve smo pokusali.
Hvala unapred.
na zalost, pitate i odmah donosite zaključak, da ljubomora nije! Potom završavate tekst: batine, ignorisanje, ucena, grdnja, razgovor. Sve same kazne, osim razgovora koji dete sa pet godina basš nije u stanju da obavi na odgovarajućem nivou. Ovde se radi o detetu koje jako pati zbog osećanja ugroženosti i strašne potrebe za vašom ljubavlju, koju misli da može imati, ako ispoljava ljubav prema sestri i "velik je". Funkcionisanje deteta i ispoljavanje njegovih osećanja je drugačije, ali njihova okosnica je strah od gubitka roditeljske ljubavi. Ali, imamo takođe i dete koje ispoljava agresivno ponašanje, pa se takođe vašom agresijom može samo dodatno pothranjivati. Budite strpljivi, volite ga, što ne znači da ne treba da postoje granice i pravila. Voljeno dete u granicama nije u zatvoru, nego u sferi delovanja gravitacije. Opustite se ne plašite se, strpljivo, posvetite mu pažnju više nego bebi, pa makar on privremeno isto bio"beba"
Pozdrav.
Moj sin je 15 godina, veoma dobar đak, ali moj problem sa sinom je ovako: neki put ne može da spava pa se brinemo, neki put priča kao da njihovi drugovi su još deca i ne mogu da razume, i priča kao da je odrastao. Ali ova situacija staje nekih dana, i taman prođe na normalan svijet deca. Bio sam kod psihijatra i doktor mi reče da je u pitanju pubertet i adolesencija. Tražim vašu pomoć
Hvala unapred.
Srdacno
dr Dragana Krasić
Prikazano 1631-1635 od ukupno 2342 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke