Poštovana,
Imam jedan problem i zaista
ne znam kome da se obratim, jer ne smem. Mislim da imam bulimiju. U stvari, ne mislim, znam da imam. To traje možda i više od godinu dana. Stalno imam napade gladi i stalno razmišljam kada ću i šta jesti. Prejedam se i trpam u usta šta stignem, a onda
povraćam i uzimam laksative. Jednostavno ne mogu, a da to ne uradim. Dešava se nekad da uspem da kontrolišem ishranu i da ne jedem i to traje nedelju, dve, ali onda sve počinje da se ponavlja. Stalno obećavam sebi da neću to više raditi i nadam se da neću, ali samo lažem samu sebe, jer znam da hoću, ne mogu protiv toga. Ne mogu više stvarno, iscrpljena sam, boli me grlo i stomak, želim da prestanem ovo da radim, ali ne mogu, jer znam da ću se ugojiti, a to sebi nikada neću dozvoliti. Znam da zvučim kao glupača, ali svakome se nešto dopada, a meni se dopada da budem
mršava i hoću da budem takva. Tačno je da ovo nije način da to ostvarim, ali ja ne mogu da se odviknem koliko god se trudila, to je jednostavno jače od mene. Pomozite mi molim Vas, ne znam više šta da radim.
Hvala unapred.
Poštovana,
Sami imate u uvid u problem i to je dobro. Morate se obratiti psihijatru u mestu i što pre započeti lečenje
koje podrazumeva
psihoterapiju i medikamentnu terapiju
dr D. Krasić.
Pozdrav
Poštovana,
Moeto prasanje e da li
nedostatokot na seratonin može da predizvika
depresija i anaksioznost i da li postoi bezbedeno nadopolnuvanje na ovoj hormon i da li žena što doi može da go pie toa i ako sakate objasnete.
Pozdrav od Makedonija
Poštovana,
U principu, dok žena doji ne bi trebalo da pije lekove te grupe. Bolje bi bilo
prekinuti dojenje, ako situacija i depresija to zahtevaju. Pa započeti lečenje.
dr D. Krasić. Pozdrav
Poštovana dr,
Postala sam
zavisnik tablete ksalola 1mg. Probala sam da pređem na manju dozu, međutim organizam mi ne prihvata, traži češće uzimanje tableta. Pijem ga 3 puta na dan, a ponekad i više. Šta da radim?
Hvala unapred.
Poštovana,
Ukratko-bila sam
narkomanka, 2 god., sada
apstiniram godinu dana, dobro mi je, uzimam antidepresive, mislim da mi oni stvarno pomažu. Vraćam poverenje roditelja, imam poverenje momka, koje mi puno znači, pokušavam i jako se trudim da vratim sve u normalu, ne u pređašnje stanje nego u jedan normalan život u kojem sam ja zadovoljna i ljudi oko mene. Ali ja to sve radim još uvek pod kontrolom roditelja, imam 25 god, i ne smeta mi, shvatam da se boje, ali moji
prijatelji su me odbacili. Meni su prijatelji moji roditelji i moj momak. Ali sve moje drugarice, njih 3, sa kojima sam odrasla jednostavno ne žele da se druže samnom, kažu da sam ih slagala. Klasična slika narkomana. Ali opet ja sam se jako namučila da dođem dovde i čeka me duga borba, ali mi jako bude žao kada poželim da popričam sa nekim onako "ženski", ispijanje kafe. Mama mi dosta pomaže i tu je, ali nije to to. Momak mi živi u Nemačkoj pa sa njim provodim sate i sate pričajući telefonom, on me dosta ispunjava, ali kako neko može da živi bez prijatelja?! Plašim se da nikada neću imati prave prijatelje. One što sam ih stekla u detinjstvu su nestala.
Hvala unapred.
Poštovana,
Najteže je
vratiti poverenje. Ti si to uspela sa roditeljima i momkom, što je velika stvar i što je divno. Jer to jeste baza i najvažnije. Potrebno je još malo vremena a takođe i tvog
dokazivanja u poslu, u radu, već ne znam čime se baviš. Budi strpljiva ako si uspela da pobediš zavisnost, ti ceš uspeti i sve ostalo! Strpljen, spašen, kaže se u narodu
.
dr D. Krasić Pozdrav
Imam jedan problem i zaista ne znam kome da se obratim, jer ne smem. Mislim da imam bulimiju. U stvari, ne mislim, znam da imam. To traje možda i više od godinu dana. Stalno imam napade gladi i stalno razmišljam kada ću i šta jesti. Prejedam se i trpam u usta šta stignem, a onda povraćam i uzimam laksative. Jednostavno ne mogu, a da to ne uradim. Dešava se nekad da uspem da kontrolišem ishranu i da ne jedem i to traje nedelju, dve, ali onda sve počinje da se ponavlja. Stalno obećavam sebi da neću to više raditi i nadam se da neću, ali samo lažem samu sebe, jer znam da hoću, ne mogu protiv toga. Ne mogu više stvarno, iscrpljena sam, boli me grlo i stomak, želim da prestanem ovo da radim, ali ne mogu, jer znam da ću se ugojiti, a to sebi nikada neću dozvoliti. Znam da zvučim kao glupača, ali svakome se nešto dopada, a meni se dopada da budem mršava i hoću da budem takva. Tačno je da ovo nije način da to ostvarim, ali ja ne mogu da se odviknem koliko god se trudila, to je jednostavno jače od mene. Pomozite mi molim Vas, ne znam više šta da radim.
Hvala unapred.
Sami imate u uvid u problem i to je dobro. Morate se obratiti psihijatru u mestu i što pre započeti lečenje koje podrazumeva psihoterapiju i medikamentnu terapiju dr D. Krasić.
Pozdrav
Koji anksiolitici i anti depresivi biljnog porekla se mogu uzimati bez opasnosti od zavisnosti?
Hvala unapred.
Ja ne znam da postoje takvi antidepresivi i anksiolitici.
Pozdrav.
Moeto prasanje e da li nedostatokot na seratonin može da predizvika depresija i anaksioznost i da li postoi bezbedeno nadopolnuvanje na ovoj hormon i da li žena što doi može da go pie toa i ako sakate objasnete.
Pozdrav od Makedonija
U principu, dok žena doji ne bi trebalo da pije lekove te grupe. Bolje bi bilo prekinuti dojenje, ako situacija i depresija to zahtevaju. Pa započeti lečenje.
dr D. Krasić. Pozdrav
Postala sam zavisnik tablete ksalola 1mg. Probala sam da pređem na manju dozu, međutim organizam mi ne prihvata, traži češće uzimanje tableta. Pijem ga 3 puta na dan, a ponekad i više. Šta da radim?
Hvala unapred.
Odgovor je logičan. Morate da se lečite! Obratite se psihijatru mestu, koji će Vam pomolci dr D. Krasić
Pozdrav.
Ukratko-bila sam narkomanka, 2 god., sada apstiniram godinu dana, dobro mi je, uzimam antidepresive, mislim da mi oni stvarno pomažu. Vraćam poverenje roditelja, imam poverenje momka, koje mi puno znači, pokušavam i jako se trudim da vratim sve u normalu, ne u pređašnje stanje nego u jedan normalan život u kojem sam ja zadovoljna i ljudi oko mene. Ali ja to sve radim još uvek pod kontrolom roditelja, imam 25 god, i ne smeta mi, shvatam da se boje, ali moji prijatelji su me odbacili. Meni su prijatelji moji roditelji i moj momak. Ali sve moje drugarice, njih 3, sa kojima sam odrasla jednostavno ne žele da se druže samnom, kažu da sam ih slagala. Klasična slika narkomana. Ali opet ja sam se jako namučila da dođem dovde i čeka me duga borba, ali mi jako bude žao kada poželim da popričam sa nekim onako "ženski", ispijanje kafe. Mama mi dosta pomaže i tu je, ali nije to to. Momak mi živi u Nemačkoj pa sa njim provodim sate i sate pričajući telefonom, on me dosta ispunjava, ali kako neko može da živi bez prijatelja?! Plašim se da nikada neću imati prave prijatelje. One što sam ih stekla u detinjstvu su nestala.
Hvala unapred.
Najteže je vratiti poverenje. Ti si to uspela sa roditeljima i momkom, što je velika stvar i što je divno. Jer to jeste baza i najvažnije. Potrebno je još malo vremena a takođe i tvog dokazivanja u poslu, u radu, već ne znam čime se baviš. Budi strpljiva ako si uspela da pobediš zavisnost, ti ceš uspeti i sve ostalo! Strpljen, spašen, kaže se u narodu .
dr D. Krasić Pozdrav
Prikazano 1531-1535 od ukupno 2359 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke