Poštovana,
Imam jedan problem i zaista
ne znam kome da se obratim, jer ne smem. Mislim da imam bulimiju. U stvari, ne mislim, znam da imam. To traje možda i više od godinu dana. Stalno imam napade gladi i stalno razmišljam kada ću i šta jesti. Prejedam se i trpam u usta šta stignem, a onda
povraćam i uzimam laksative. Jednostavno ne mogu, a da to ne uradim. Dešava se nekad da uspem da kontrolišem ishranu i da ne jedem i to traje nedelju, dve, ali onda sve počinje da se ponavlja. Stalno obećavam sebi da neću to više raditi i nadam se da neću, ali samo lažem samu sebe, jer znam da hoću, ne mogu protiv toga. Ne mogu više stvarno, iscrpljena sam, boli me grlo i stomak, želim da prestanem ovo da radim, ali ne mogu, jer znam da ću se ugojiti, a to sebi nikada neću dozvoliti. Znam da zvučim kao glupača, ali svakome se nešto dopada, a meni se dopada da budem
mršava i hoću da budem takva. Tačno je da ovo nije način da to ostvarim, ali ja ne mogu da se odviknem koliko god se trudila, to je jednostavno jače od mene. Pomozite mi molim Vas, ne znam više šta da radim.
Hvala unapred.
Poštovana,
Sami imate u uvid u problem i to je dobro. Morate se obratiti psihijatru u mestu i što pre započeti lečenje
koje podrazumeva
psihoterapiju i medikamentnu terapiju
dr D. Krasić.
Pozdrav
Pored psihijatra ja ne bih izostavio nutricionistu, odnosno da režim ishrane bude uključen kao deo lečenja. Nutricionista bi na osnovu konstatovanog stepena uhranjenosti dao plan ishrane koji je prikladan za tu osobu, za dostizanje ili održavanje željene težine jer je očigledno da gospođica nema dobru procenu već haotičan unos hrane. Pitanje za psihijatra: da li vi utvrđujete stepen uhranjenosti vaših pacijenata? Šta psihijatar radi ukoliko utvrdi da je pacijent pothranjen? Dakle...
Pitanje broj: #33423
Imam jedan problem i zaista ne znam kome da se obratim, jer ne smem. Mislim da imam bulimiju. U stvari, ne mislim, znam da imam. To traje možda i više od godinu dana. Stalno imam napade gladi i stalno razmišljam kada ću i šta jesti. Prejedam se i trpam u usta šta stignem, a onda povraćam i uzimam laksative. Jednostavno ne mogu, a da to ne uradim. Dešava se nekad da uspem da kontrolišem ishranu i da ne jedem i to traje nedelju, dve, ali onda sve počinje da se ponavlja. Stalno obećavam sebi da neću to više raditi i nadam se da neću, ali samo lažem samu sebe, jer znam da hoću, ne mogu protiv toga. Ne mogu više stvarno, iscrpljena sam, boli me grlo i stomak, želim da prestanem ovo da radim, ali ne mogu, jer znam da ću se ugojiti, a to sebi nikada neću dozvoliti. Znam da zvučim kao glupača, ali svakome se nešto dopada, a meni se dopada da budem mršava i hoću da budem takva. Tačno je da ovo nije način da to ostvarim, ali ja ne mogu da se odviknem koliko god se trudila, to je jednostavno jače od mene. Pomozite mi molim Vas, ne znam više šta da radim.
Hvala unapred.
Sami imate u uvid u problem i to je dobro. Morate se obratiti psihijatru u mestu i što pre započeti lečenje koje podrazumeva psihoterapiju i medikamentnu terapiju dr D. Krasić.
Pozdrav
Komentari na pitanje: #33423
Pored psihijatra ja ne bih izostavio nutricionistu, odnosno da režim ishrane bude uključen kao deo lečenja. Nutricionista bi na osnovu konstatovanog stepena uhranjenosti dao plan ishrane koji je prikladan za tu osobu, za dostizanje ili održavanje željene težine jer je očigledno da gospođica nema dobru procenu već haotičan unos hrane. Pitanje za psihijatra: da li vi utvrđujete stepen uhranjenosti vaših pacijenata? Šta psihijatar radi ukoliko utvrdi da je pacijent pothranjen? Dakle...
Pregledajte odgovore po oblastima