Poštovana,
Imam 32. godine i pre dvanaest godina sam dobio
paničan strah od lekara i lekarskih pregleda.
Drhtanje ruku, tela, znojenje, pojačan puls i snažan skok krvnoga pritiska su pojave koje se tada manifestuju. Znam da je reč o fobiji i molim za preporuku nekog stručnjaka koji je dobar na rešavanju problema na ovome polju. Ja sam iz Subotice, pa bih zamolio ukoliko ima neko na teritoriji Vojvodine, da mi ga preporučite.
Srdačan pozdrav.
Poštovani,
Na žalost, ne mogu Vam
preporučiti nijedno ime jer mi nije poznato na Vašoj teritoriji, ali sam sigurna da Vam stručna pomoć može pomoći.
dr Dragana Krasić
Pozdrav
Poštovana dr,
Molim vas za pomoć! Ja sam
patološki lažov, koji već godinama pokušava da prestane da laže, ali ne uspeva. Toliko lažem da moram da
prekinem prijateljstva i veze da me ne bi otkrili. Lažem roditelje, bivšeg dečka, prijatelje, komšije, pa i psihoterapeuta koji je bio fantastičan stručnjak, i kod koga sam išla privatno i dala poslednje pare, a sve da bih ga lagala. Moje
priče su izmišljene cele. Da sam završila fakultet, a odustala sam, da imam brata blizanca, a nemam, da mi je stric iz Amerike ostavio nasledstvo, a nije, da sam ostavila dečka kog nisam tada ni imala, da sam sada u vezi, a nisam, da sam bolesna a nisam, da sam na putu, a nisam, da sam kod drugarice, a kod kuće sam. Ja sam svesna svakog momenta da to nije istina. Nikada nisam poverovala u gluposti
o kojima pričam, ali ne mogu da prekinem, iako lažem apsolutno bez ikakvog realnog razloga ili bilo kakve koristi! Verovatno imam
psihološku dobit, ali realno, samo štetu! Nikada nisam imala halucinacije, normalno komuniciram sa ljudima, bez ikakvih ispada u životu u smislu agresivnosti, maničnog raspoloženja, ili slično. Nikada nisam konzumirala narkotike i alkohol. Ne volim da se družim sa ljudima mnogo i to uglavnom da se moje
laži ne bi otkrile. Do sada sam nekako pokušavala da se unormalim na račun inteligencije, koja je jedina svetla tačka u osbinama moje ličnosti. Bivala sam očajna, samo spavala, oko 14 sati dnevno, a sada sam sve više tupa, još više spavam, i po 20 sati dnevno, ništa me ne dotiče i razmišljam kako sam ukrala životno vreme nekome ko je trebalo normalno i smisaono da odživi i upropastila ga. Ovo je počelo sa mojih 8 godina i sve je gore i ja to ne mogu više da izdržim! Sada imam 30. Nemam para za dalju privatnu psihoterapiju, i ne znam kako dalje! Da li ima pomoći? Kako?
Hvala unapred na odgovoru!
Poštovana,
Ne znam šta znači psihoterapija ako vi iznosite netačne priče? Vaša potreba da budete neko drugi je očigledno Vaš najveći problem.
Odbacujete sebe i ne želite svoj
identitet maskirajući ga drugim? Ne
prihvatate sami sebe, zato je teško da Vas drugi prihvate, možda biste mogli da probate i okusite psihološku dobit kada budete i govorite ono što ste. Odobravanje Vas same kod drugih možda će imati
početak terapijskog pozitivnog dejstva.
dr D. Krasić
Pozdrav
Poštovana,
Pitala bi Vas za Vaše mišljenje - često sam depresivna, bez volje za život mada imam 2 predivne dece i fin brak ali me nesto stalno muči. Stalno sam
bezvoljna depresivna, često mi se plače, neraspoložena, besna. To utiče i na moj posao jer radim u prodavnici gde treba da budem raspoložena i ljubazna. Moram još napomenuti da imam često
problema sa kičmom-pre 5 god. Mi je postavljena dijagnoza - lumbago isijas-a i naposlu stojim na jednom mestu svih 8 sati. Moje pitanje je da li bi trebalo da uzimam neke
antidepresive jer mi se čini da me moje psihološko stanje više muči.
Hvala unapred.
Poštovana,
Da. Mislim da bi trebalo. Javite se psihijatru da bi Vam propisao neki od tih lekova. Sigurno je da ćete se uskoro sasvim dobro osećati.
dr D. Krasić
Pozdrav
Poštovana,
Imam
lupus od 1991. God. Pre 10 godina sam imala
penicilinski šok, sva sreća što se to desilo u domu zdravlja te su doktori blagovremeno reagovali i povratili me. Od tada nastaju moji problemi sa strahom. Ne smem nigde sama da idem, hvataju me
napadi panike, jednostavno noge ne osećam,
ubrzan rad srca, gušenje. Išla sam više puta kod psihijatra, na grupne terapije, ali mi ništa ne pomaže, kao ni
antidepresivi, koji me samo umrtve. Da li mi je taj
strah od lupusa ili od šoka i šta da radim? Ne mogu više ovako! Zaboravila sam da kažem da mi je oštećen i centar za ravnotežu, dr. Misle od lupusa, i leva strana tela mi trne, a nije srce. MolimVas za pomoć
Hvala unapred.
Poštovana,
Lupus je bolest koju često prati
depresivna simptomatologija, jer se bolest tretira
kortiko terapijom.
Antidepresivi ne umrtvljuju, naprotiv podižu, te se obratite psihijatru radi propisivanja te terapije
dr D. Krasić
Pozdrav
Poštovana doktorko,
Pre više od godinu dana utvrđeno mi je da patim od
anksioznog poremećaja praćenog
prisilama (
opsesivne misli) i odmah sam dobio terapiju koja se sastojala od
cipralexa i rivotrila. Vremenom, simptomi su oslabili i po preporuci doktora, prestao sam sa uzimanjem ad. Međutim, u poslednje vreme, pod
uticajem jakog stresa i ličnih problema deo ovih simptoma su se ponovo javili. Mišljenje mog doktora od ranije je da se ovakav
vid anksioznosti može samo kontrolisati i vremenom se privići na isti sve do trenutka kada sami prestanemo da obraćamo pažnju na njega. Ne znam da li je to po Vašem mišljenju ispravan stav? Interesuje me da li je normalno da se od stresa ovakvi simptomi ponovo javljaju?
S poštovanjem.
Poštovani,
Doktor Vam je objasnio upravo onako kako jeste, ali vi morate da se naučite da se tako ponašate prema problemu. Ali to nije sve, potrebno je i raditi na sebi
putem psihoterapije, što daje trajnije rezultate.
Stres je okidač inače najvećeg broja zbivanja u telu, te reakcije na stres su različite i moguće, a od nas zavisi kako ćemo isplivati s tim.
dr D. Krasić
Pozdrav
Imam 32. godine i pre dvanaest godina sam dobio paničan strah od lekara i lekarskih pregleda. Drhtanje ruku, tela, znojenje, pojačan puls i snažan skok krvnoga pritiska su pojave koje se tada manifestuju. Znam da je reč o fobiji i molim za preporuku nekog stručnjaka koji je dobar na rešavanju problema na ovome polju. Ja sam iz Subotice, pa bih zamolio ukoliko ima neko na teritoriji Vojvodine, da mi ga preporučite.
Srdačan pozdrav.
Na žalost, ne mogu Vam preporučiti nijedno ime jer mi nije poznato na Vašoj teritoriji, ali sam sigurna da Vam stručna pomoć može pomoći.
dr Dragana Krasić
Pozdrav
Molim vas za pomoć! Ja sam patološki lažov, koji već godinama pokušava da prestane da laže, ali ne uspeva. Toliko lažem da moram da prekinem prijateljstva i veze da me ne bi otkrili. Lažem roditelje, bivšeg dečka, prijatelje, komšije, pa i psihoterapeuta koji je bio fantastičan stručnjak, i kod koga sam išla privatno i dala poslednje pare, a sve da bih ga lagala. Moje priče su izmišljene cele. Da sam završila fakultet, a odustala sam, da imam brata blizanca, a nemam, da mi je stric iz Amerike ostavio nasledstvo, a nije, da sam ostavila dečka kog nisam tada ni imala, da sam sada u vezi, a nisam, da sam bolesna a nisam, da sam na putu, a nisam, da sam kod drugarice, a kod kuće sam. Ja sam svesna svakog momenta da to nije istina. Nikada nisam poverovala u gluposti o kojima pričam, ali ne mogu da prekinem, iako lažem apsolutno bez ikakvog realnog razloga ili bilo kakve koristi! Verovatno imam psihološku dobit, ali realno, samo štetu! Nikada nisam imala halucinacije, normalno komuniciram sa ljudima, bez ikakvih ispada u životu u smislu agresivnosti, maničnog raspoloženja, ili slično. Nikada nisam konzumirala narkotike i alkohol. Ne volim da se družim sa ljudima mnogo i to uglavnom da se moje laži ne bi otkrile. Do sada sam nekako pokušavala da se unormalim na račun inteligencije, koja je jedina svetla tačka u osbinama moje ličnosti. Bivala sam očajna, samo spavala, oko 14 sati dnevno, a sada sam sve više tupa, još više spavam, i po 20 sati dnevno, ništa me ne dotiče i razmišljam kako sam ukrala životno vreme nekome ko je trebalo normalno i smisaono da odživi i upropastila ga. Ovo je počelo sa mojih 8 godina i sve je gore i ja to ne mogu više da izdržim! Sada imam 30. Nemam para za dalju privatnu psihoterapiju, i ne znam kako dalje! Da li ima pomoći? Kako?
Hvala unapred na odgovoru!
Ne znam šta znači psihoterapija ako vi iznosite netačne priče? Vaša potreba da budete neko drugi je očigledno Vaš najveći problem. Odbacujete sebe i ne želite svoj identitet maskirajući ga drugim? Ne prihvatate sami sebe, zato je teško da Vas drugi prihvate, možda biste mogli da probate i okusite psihološku dobit kada budete i govorite ono što ste. Odobravanje Vas same kod drugih možda će imati početak terapijskog pozitivnog dejstva.
dr D. Krasić
Pozdrav
Pitala bi Vas za Vaše mišljenje - često sam depresivna, bez volje za život mada imam 2 predivne dece i fin brak ali me nesto stalno muči. Stalno sam bezvoljna depresivna, često mi se plače, neraspoložena, besna. To utiče i na moj posao jer radim u prodavnici gde treba da budem raspoložena i ljubazna. Moram još napomenuti da imam često problema sa kičmom-pre 5 god. Mi je postavljena dijagnoza - lumbago isijas-a i naposlu stojim na jednom mestu svih 8 sati. Moje pitanje je da li bi trebalo da uzimam neke antidepresive jer mi se čini da me moje psihološko stanje više muči.
Hvala unapred.
Da. Mislim da bi trebalo. Javite se psihijatru da bi Vam propisao neki od tih lekova. Sigurno je da ćete se uskoro sasvim dobro osećati.
dr D. Krasić
Pozdrav
Imam lupus od 1991. God. Pre 10 godina sam imala penicilinski šok, sva sreća što se to desilo u domu zdravlja te su doktori blagovremeno reagovali i povratili me. Od tada nastaju moji problemi sa strahom. Ne smem nigde sama da idem, hvataju me napadi panike, jednostavno noge ne osećam, ubrzan rad srca, gušenje. Išla sam više puta kod psihijatra, na grupne terapije, ali mi ništa ne pomaže, kao ni antidepresivi, koji me samo umrtve. Da li mi je taj strah od lupusa ili od šoka i šta da radim? Ne mogu više ovako! Zaboravila sam da kažem da mi je oštećen i centar za ravnotežu, dr. Misle od lupusa, i leva strana tela mi trne, a nije srce. MolimVas za pomoć
Hvala unapred.
Lupus je bolest koju često prati depresivna simptomatologija, jer se bolest tretira kortiko terapijom. Antidepresivi ne umrtvljuju, naprotiv podižu, te se obratite psihijatru radi propisivanja te terapije
dr D. Krasić
Pozdrav
Pre više od godinu dana utvrđeno mi je da patim od anksioznog poremećaja praćenog prisilama ( opsesivne misli) i odmah sam dobio terapiju koja se sastojala od cipralexa i rivotrila. Vremenom, simptomi su oslabili i po preporuci doktora, prestao sam sa uzimanjem ad. Međutim, u poslednje vreme, pod uticajem jakog stresa i ličnih problema deo ovih simptoma su se ponovo javili. Mišljenje mog doktora od ranije je da se ovakav vid anksioznosti može samo kontrolisati i vremenom se privići na isti sve do trenutka kada sami prestanemo da obraćamo pažnju na njega. Ne znam da li je to po Vašem mišljenju ispravan stav? Interesuje me da li je normalno da se od stresa ovakvi simptomi ponovo javljaju?
S poštovanjem.
Doktor Vam je objasnio upravo onako kako jeste, ali vi morate da se naučite da se tako ponašate prema problemu. Ali to nije sve, potrebno je i raditi na sebi putem psihoterapije, što daje trajnije rezultate. Stres je okidač inače najvećeg broja zbivanja u telu, te reakcije na stres su različite i moguće, a od nas zavisi kako ćemo isplivati s tim.
dr D. Krasić
Pozdrav
Prikazano 1496-1500 od ukupno 2343 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke