Poštovana,
Molila bi odgovor na još jedno pitanje. Uzimam terapiju
amyzola, sulpirida i helexa. Bila sam
na rubu neuhranjenosti, imala sam 45 kg i pala u tešku depresiju koju smo izlječili pomenutim ljekovima. Sad imam 60 kg, no osjećam se
psihički preslaba, dosta sam
emotivna i preosjetljiva. Ako me na poslu netko iživcira, taj dan ne mogu ništa jesti te odma uzmem helex od 0.5 mg. Pokušajem u suradnji sa svojom psihijatricom smanjiti tablete, recimo amyzol i uspjela sam, sad pijem 2 navečer od 25 mg. Ali bez helexa ne mogu, jer me uzruja i najmanja sitnica.
Hvala unaprijed
Poštovana,
Ne znam koje je Vaše pitanje. Možda kako prestati sa
uzimanjem helaxa? Postepeno, polako
smanjujte dozu, i ako biste mogli da je svedete samo na situacije koje su
stresogene.
dr D. Krasić. Pozdrav.
Poštovana,
U zadnje dve godine preživela sam
dva velika emotivna sloma, razvod i raskid jedne dugoročne emotivne veze. Kupovina kuće, selidba i navikavanje na samački život. Depresiju "lečim" alkoholom, na žalost, nemam ni volje ni motivacije ni za svakodnevne obaveze. Nemam apetita, smršala sam za pola godine 8 kg. Imam
oboljenje štitne žlezde,
hašimoto sindrom, pijem terapiju. Loše spavam. Dnevno popušim dve kutije cigareta. Previše loših navika, znam, ne znam kako da se isčupam. Počela sam imati strahove.
Hvala unapred.
Poštovana,
Previše loših navika, premalo snage ali početna želja da se krene i reši problem. Morate se javiti psihijatru oko razgovora i dogovora kako prevazići "
loše navike", i to što pre, jer prekid veze nije razlog za
uništavanje života.
dr D. Krasić. Pozdrav.
Poštovana,
Moj problem je kako da prihvatim
život sa hendikepom i telesnim deformitetom koji imam. Telesni problem koji imam nastao je još dok sam bila dete. Pogrešno razumevanje problema,
nemarnost roditelja i mene dovela je do toga da se deformitet godinama pogoršavao. Svo vreme sam mislila da tako mora pa lekari su rekli da će biti sve dobro. Nisam znala pravo stanje svojih problema a moji roditelji bilo im je bitno da dete hoda pa kako nije važno. Završila sam fakultet, menjala poslove, nisam pridavala značaj tome što me ljudi izbegavaju, što mi veze pucaju. Pre par godina počeli su bolovi i tada saznam pravu istinu o svom deformitetu. Otrežnjenje, prvo tražite krivca, to su prvo bili moji roditelji, svi moji pokušaji da se odradi operacija završavaju se neuspehom zato što se smatra da operacija može da pogorša stanje. Nosim ortopedsko pomagalo. Kako da prihvatim sebe, kako da prihvatim da ne mogu sresti osobu koja će biti sa mnom bez obzira na moj
deformitet. Kako da prihvatim da ću ostati bez dece? Ne vidim izlaza. Izbegavam da izlazim, da se krećem jer ne mogu da prihvatim sažaljenje i komentare ljudi oko mene. Bojim se gubitka posla i kako naći drugi. Nema dana kada ne plačem. Prilično sam popustila i u aktivnostima na poslu (radim u školi) jer kad se krećem mislim samo na to kako svi gledaju u moj hendikep. Kako da prihvatim da je život za mene završen (na žalost mnogo pre nego što sam shvatila).
Hvala.
Poštovana,
Ne znam
o kakvom se hendikepu radi ni koliko ste strari. U svakom slučaju živeti sa problemom nije lako, ali vi sa njim živite jako dugo i negde se sebe prihvatili sa njim. Ali ste
iscrpli emotivne kapacitete koji su stalno željni dopune i skloni potrošnji, ma koliko bili jaki i izdržljivi. Savetujem da
popričate sa stručnim licem i dogovorite se kako dalje, jer Vam treba malo više snage da život sagledate svetlijim očima.
dr D. Krasić. Pozdrav.
Poštovana,
Imam 35 godina, i određene probleme koji mi prilično
remete normalno funkcionisanje. Naime, pošto sam u proteklom periodu (proteklih 10 godina) imao poprilično stresnih situacija, da bi se ubrzo nakon toga javili
panični napadi i povećana napetost. Problem paničnih napada sam može se reći rešio uz pomoć psihoterapeuta (koga i dalje posećujem). Međutim, u poslednjih par meseci i pored tehnika i uputstava od strane psihoterapeuta vezanim za tehnike opuštanje, kontrole emocija. Javljaju mi se intenzivniji fizički simptomi, u vidu
drhtanja celog tela (ruku i nogu),
trnjenja glave, poigravanja mišića lica i trnjenja usta i osećaj i peckanja i zadebljanja jezika koje mi smeta u dužem govoru, kratkih trzaja vilicom. Sve to mi stvara veliku dodatnu nervozu. Inače, imam problema sa vratnim delom kičme, bavim se rekreativno sportom i želim da bez pomoći lekova za smirenje eliminišem veliku napetost i simptome koje trenutno osećam i koji mi prilično prouzrokuju konfuzne misli, smanjenu koncentraciju, prilično remete kvalitet života. Da li u pitanju samo velika napetost, da li je moguće bez lekova za smirenje izboriti se sa navedenim simptomima i trenutnim mojim stanjem, - predlog?
Hvala unapred.
Poštovani, Lekovi za smirenje trenutno reše napetost, ali je ne otklanjaju, tako da Vas podržavam u tome da ih ne morate piti. Postoje drugi lekovi, koje su dobri i daju na
kvalitetu života što je najbitnije. Možete oko toga sa Vašim psihijatrom se dogovoriti, on će već znati.
dr D. Krasić. Pozdrav.
Poštovana,
Da li postoje
ograničenja u pogledu korišćenja valerijane mislim na vremenski period. Proizvod u sebi sadrži i
kamilicu i hmelj.
Hvala unapred.
Poštovana,
U principu radi se o nemedicinskom preparatu, te smatram da ne može doći do navikavanja. Ipak bih preporučila da držite uputstva za
lek ili čaj.
dr d. Krasić. Pozdrav.
Molila bi odgovor na još jedno pitanje. Uzimam terapiju amyzola, sulpirida i helexa. Bila sam na rubu neuhranjenosti, imala sam 45 kg i pala u tešku depresiju koju smo izlječili pomenutim ljekovima. Sad imam 60 kg, no osjećam se psihički preslaba, dosta sam emotivna i preosjetljiva. Ako me na poslu netko iživcira, taj dan ne mogu ništa jesti te odma uzmem helex od 0.5 mg. Pokušajem u suradnji sa svojom psihijatricom smanjiti tablete, recimo amyzol i uspjela sam, sad pijem 2 navečer od 25 mg. Ali bez helexa ne mogu, jer me uzruja i najmanja sitnica.
Hvala unaprijed
Ne znam koje je Vaše pitanje. Možda kako prestati sa uzimanjem helaxa? Postepeno, polako smanjujte dozu, i ako biste mogli da je svedete samo na situacije koje su stresogene.
dr D. Krasić. Pozdrav.
U zadnje dve godine preživela sam dva velika emotivna sloma, razvod i raskid jedne dugoročne emotivne veze. Kupovina kuće, selidba i navikavanje na samački život. Depresiju "lečim" alkoholom, na žalost, nemam ni volje ni motivacije ni za svakodnevne obaveze. Nemam apetita, smršala sam za pola godine 8 kg. Imam oboljenje štitne žlezde, hašimoto sindrom, pijem terapiju. Loše spavam. Dnevno popušim dve kutije cigareta. Previše loših navika, znam, ne znam kako da se isčupam. Počela sam imati strahove.
Hvala unapred.
Previše loših navika, premalo snage ali početna želja da se krene i reši problem. Morate se javiti psihijatru oko razgovora i dogovora kako prevazići " loše navike", i to što pre, jer prekid veze nije razlog za uništavanje života.
dr D. Krasić. Pozdrav.
Moj problem je kako da prihvatim život sa hendikepom i telesnim deformitetom koji imam. Telesni problem koji imam nastao je još dok sam bila dete. Pogrešno razumevanje problema, nemarnost roditelja i mene dovela je do toga da se deformitet godinama pogoršavao. Svo vreme sam mislila da tako mora pa lekari su rekli da će biti sve dobro. Nisam znala pravo stanje svojih problema a moji roditelji bilo im je bitno da dete hoda pa kako nije važno. Završila sam fakultet, menjala poslove, nisam pridavala značaj tome što me ljudi izbegavaju, što mi veze pucaju. Pre par godina počeli su bolovi i tada saznam pravu istinu o svom deformitetu. Otrežnjenje, prvo tražite krivca, to su prvo bili moji roditelji, svi moji pokušaji da se odradi operacija završavaju se neuspehom zato što se smatra da operacija može da pogorša stanje. Nosim ortopedsko pomagalo. Kako da prihvatim sebe, kako da prihvatim da ne mogu sresti osobu koja će biti sa mnom bez obzira na moj deformitet. Kako da prihvatim da ću ostati bez dece? Ne vidim izlaza. Izbegavam da izlazim, da se krećem jer ne mogu da prihvatim sažaljenje i komentare ljudi oko mene. Bojim se gubitka posla i kako naći drugi. Nema dana kada ne plačem. Prilično sam popustila i u aktivnostima na poslu (radim u školi) jer kad se krećem mislim samo na to kako svi gledaju u moj hendikep. Kako da prihvatim da je život za mene završen (na žalost mnogo pre nego što sam shvatila).
Hvala.
Ne znam o kakvom se hendikepu radi ni koliko ste strari. U svakom slučaju živeti sa problemom nije lako, ali vi sa njim živite jako dugo i negde se sebe prihvatili sa njim. Ali ste iscrpli emotivne kapacitete koji su stalno željni dopune i skloni potrošnji, ma koliko bili jaki i izdržljivi. Savetujem da popričate sa stručnim licem i dogovorite se kako dalje, jer Vam treba malo više snage da život sagledate svetlijim očima.
dr D. Krasić. Pozdrav.
Imam 35 godina, i određene probleme koji mi prilično remete normalno funkcionisanje. Naime, pošto sam u proteklom periodu (proteklih 10 godina) imao poprilično stresnih situacija, da bi se ubrzo nakon toga javili panični napadi i povećana napetost. Problem paničnih napada sam može se reći rešio uz pomoć psihoterapeuta (koga i dalje posećujem). Međutim, u poslednjih par meseci i pored tehnika i uputstava od strane psihoterapeuta vezanim za tehnike opuštanje, kontrole emocija. Javljaju mi se intenzivniji fizički simptomi, u vidu drhtanja celog tela (ruku i nogu), trnjenja glave, poigravanja mišića lica i trnjenja usta i osećaj i peckanja i zadebljanja jezika koje mi smeta u dužem govoru, kratkih trzaja vilicom. Sve to mi stvara veliku dodatnu nervozu. Inače, imam problema sa vratnim delom kičme, bavim se rekreativno sportom i želim da bez pomoći lekova za smirenje eliminišem veliku napetost i simptome koje trenutno osećam i koji mi prilično prouzrokuju konfuzne misli, smanjenu koncentraciju, prilično remete kvalitet života. Da li u pitanju samo velika napetost, da li je moguće bez lekova za smirenje izboriti se sa navedenim simptomima i trenutnim mojim stanjem, - predlog?
Hvala unapred.
Lekovi za smirenje trenutno reše napetost, ali je ne otklanjaju, tako da Vas podržavam u tome da ih ne morate piti. Postoje drugi lekovi, koje su dobri i daju na kvalitetu života što je najbitnije. Možete oko toga sa Vašim psihijatrom se dogovoriti, on će već znati.
dr D. Krasić. Pozdrav.
Da li postoje ograničenja u pogledu korišćenja valerijane mislim na vremenski period. Proizvod u sebi sadrži i kamilicu i hmelj.
Hvala unapred.
U principu radi se o nemedicinskom preparatu, te smatram da ne može doći do navikavanja. Ipak bih preporučila da držite uputstva za lek ili čaj.
dr d. Krasić. Pozdrav.
Prikazano 1381-1385 od ukupno 2343 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke