Postovana dr. Bojana, imam 38 godina i iza sebe brak koji je razveden vec 14 godina, a iz koga imam devojcicu. . . Hm devojku: ) od 16 godina. Sav jad i bes tog braka, u kome sam trpela i fizicka zlostavljanja od mladog muza su iza mene, medjutim moj problem postoji i pre tog braka, sada gotovo vec pola mog zivota. Panicni napadi i agorafobija. Sve u vezi toga sam prosla, i sve moguce analize trazeci fizicki problem, i izbegavanje, i zatvaranje, i strah od staha, i konacno psihoterapiju i lekove (rivotril i zoloft) i konacno je to jednim delom iza mene. Ja sam uspela da shvatim da je nemoguce ici u nazad i da posle svega nikada necu biti osoba koja negde tamo ne misli o strahovima, fobijama, panici. . . Mislim pisem ovo, sto ide u prilog tome, zar ne?! Iznela bih sada i da sam iscitala gomilu knjiga i literature, jer po recima moje dr. Nije mi bilo druge nego da naucno pridjem ovom problemu obzirom da price tipa "bice ti bolje, samo ti popi lekic" i sl. Nije pomagalo. Pomoglo je shvatanje problema koji imam i nacin na koji mogu to da resavam, sto i dalje radim, mada nemam napade panike kao nekada. Elem, sada sam se usudila da se ponovo udam i trudna sam, 27. Nedelja. Muz mi je jedan dobrodusni debeljko, koga jako postujem, koga je moja cerka lepo prihvatila, ali koji je pomalo razmazen i nezreo, sin mame-doktorke, bez uvrede: ) , ali zaista bez nje ne ume nista. Ali, ne zameram, vec cinim puno da ga promenim, koliko moze, da se osamostali, da shvati da sada ima svoju porodicu i prilicno dobro nam ide. Do pre 15-tak dana bili smo kod mojih, jer smo cekali da se zavrsi stan. Sada smo se preselili. Ovde je sve novo i divno, imali smo cak i za nove stvari, kuhinju, gotovo sve. Cesto ostajem sama kada suprug ode na posao, a cerka u skolu, posto sam na bolovanju zbog trudnoce, iako nemam nekih vecih problema osim trnjenja i oticanja ruku, a kako radim u sudu za prekrsaje, mogla sam sebi da dozvolim ovaj "odmor". Problem je u tome sto mislim da se malo teze navikavam na promenu sredine, nemam osecej depersonalizacije i derealizacije, vise neki osecaj da treba da idem "kuci". U pocetku sam malo spavala, ali sada je bolje. Ono cega se sada bojim je da se ne vrate napadi panike zbog promene sredine, da se ne vrate zbog trudnoce, ili sutra zbog mozda teskog porodjaja. Takodje se bojim sto u toku trudnoce nisam prestala da pijem rivotril, mada sam ga smanjila prilicno, ali sam prestala da uzimam zoloft. Bojim se za bebu, mada sam radila amniocentezu i tu je bilo sve ok, ali to nema veze sa ovim. Uhvati me ponekad "frka" kada popijem prepar i uzlupa mi se srce od njega, sto me verovatno podseti na napade panike. Takodje mi je malo losije ujutru cim ustanem i kasno uvece, pred spavanje. Kao neka trema, takav je osecaj. Da li je moguce da necu uspeti da se naviknem? Da li je moguce da cu dozvoliti sebi da prokockam ovo sto imam, a konacno imam srecu, a sve zbog straha da se ne vrati ono sto je nekada bilo? Ovaj grip me dodatno uplasio, sta ako ga dobijem i umrem? Sada, kada sam konacno nasla srecu. . . Ne bi bilo fer. . . Od vas trazim samo malo utehe, unapred hvala. . . Pozdrav. . .
Pitanje je za neuropsihijatra ili psihologa, te vas molim da ga nekome od navedenih strucnih lica prosljedite: postovani, vec godinama, jaaako jakoo dugo, od svoje rane mladosti (iako sad imam 29 g) , sam se osjecao bolje u kozi drugoga, druge, stvarne licnosti. Recimo gledam neki film, vidim nekog zeznutog glumca, pokpuim fore, i taj sam neki period, pa onda upoznam velikog europskog kosarkasa, sportistu dakle, pa se i ja osjecam vazan jer sam s njim u drustvu oko drustva itd. Eh, onda sklon sam promjenama navika, tj, promjenama ponasanja u odnosu na kog se "furam" da tako kazem, znam i govor brzo promijeniti itd. Sinoc bas gledam nekog sportistu na rts i mislim, kako je lik jednostavan opusten i pocnem ja da se unosim u taj lik u taj zivot da i ja bivam opusten itd. Inace, imao sam prilicno tezak dosadasnji period: majku sam izgubio, otac vodi neki cudan zivot, sestra mi je bolesna, a oboje imamo neku vrstu psh problema radi svih trauma koje smo prosli. Zanima me da li sam ja ovo neka dvostruka licnost ili sta vec, da li mi je tijesno u mojoj kozi pa mi je lakse biti na tren ili mjesec ili godinu, neko drugi??? P. S. Inace, od malena sam prirodno talentovan glumac, alik nazalost nikad nisam otisao na akademiju i to je jedan od vaznijih propusta prema meni samom. Takodjer imao sam priliku postati vrhunski sportista - izmaklo se. I tako. . . . Eto, ocekujem brzo vas odgovor, hvala unaprijed i opsrostite sto vas zamaram. Pozdrav. Nenad
Poštovani, Kroz pitanja i kratku prticu o sebi ste dali i odgovore na svoja pitanja. Ne, niste bolesni, tragate za svojim identitetom zbog pomanjkanja objekta koji bi vam bio odgovarajuci uzor. Greska je u vasoj nedoslednosti i nemanja upornosti da uradite ono sto zelite ili volite ili mozete. Imali ste puno problema, to vam je oziljno promenilo zivot, ali morate dalje i morate se naci u necemu. Odaberite ono u cijoj vam je kozi dobro i naravno, ono sto je realno. Gluma bi vam dobro dosla, ali ne znam koliko je to moguce! Puno vas pozdravljam, vi ste u svakom slucaju inteletualno vredna osoba, intresantna takodje i trebalo bi da radite na sebi, obratite se strucnom licu. Psihoterapija vam takodje moze pomoci!
Zivim pod stresom od detinjstva i uvek sam umorna, ima 3godine kako nemogu da kontrlolisem stres. Llice mi je uvek ukoceno oci su mi uvek naprezene, osecam se lose. Da li mozete dami date savet sta radim, zasada nisamse obratila doktorima jer neznam kome da se obratim. Unapred hvala. Zivim u parizu.
Poštovana, Na zalost, savet je nemoguce dati na ovaj nacin, bez razgovora koji bi mi dao adekvatnu sliku o tebi. Tako ti mogu pomoci da uz moje usmeravanje dodjes do'' preuredjivanja" unutrasnjeg prostora, to jest psihickog zivota. Mislim da bio trenbalo da se ipak javis nekom u gradu ili kad budes dolazila u srbiju. . .
Pocituvani. . . Vejke podolg period imam golem problem, se obidov na sekakov nacin i sekade da si go resam problemot no besuspeno, se nadevam deka sepak kolku tolku ke mi izlezite vo presret. . Neznam dali se raboti za depresija ili nesto slicno, vejke podolgo vreme osejkam nemira vo dusata koj postojano se zgolemuva i zgolemuva, navece nemozam da spijam i se pocesto me preovladuvaat crni misli deka se nesto negativno ke mi se slucuva. Ve molam za pomos ili barem vo najmala raka sovet od vasa strana. . Blagodaram od napred. .
Poštovani, Ne mogu vam pomoci drugacije negoi usmeravanjem lekaru kome cete ispricati sve sto vas muci i koji ce vam dati i propisati odgovarjucu terapiju
Postovani, imam 42 godine i pijem lekove protiv povisenog pritiska. Pusim, ne pijem alkohol, ozenjen sam i imam troje dece, posao i uglavnom mirno zivim. Mogu da zaspim uvek i ne patim od nesanica, spavam cvrsto tako da se veoma tesko budim bez obzira koliko dugo spavam. Moj problem su nocne more koje imam od kada znam za sebe i navikao sam na njih i uglavnom me ne bude iz sna, ali u poslednje vreme se posle takvih snova budim i tada mi se prividjaju razne stvari, po meni nista posebno, najcesce vidim nekog coveka kako stoji u hodniku stana, kada probam da zaspim probudi me osecaj da je opet tu i kad otvorim oci on i dalje stoji na istom mestu i cim se potpino rasanim nestaje. Ponekad i dok sam budan tj u toku dana, kraickom oka vidim da neko prolazi iz sobe i sobu, a naravno tamo nikog nema. Nisam ovom pridavao znacaja do sad, ali kada sam u sali prepricavao prijateljima te moje dogodovstine misleci da i oni imaju slicna iskustva svi su me gledali zgranuto. E sad moje pitanje je: treba li da potrazim "strucnu pomoc" ili je sve ovo normalna pojava. Hvala unapred, branko
Obratite se sajtu ponovo i trazite da pitanje bude upuceno psihologu bojani dimitrijevic
Pozdrav
Kroz pitanja i kratku prticu o sebi ste dali i odgovore na svoja pitanja. Ne, niste bolesni, tragate za svojim identitetom zbog pomanjkanja objekta koji bi vam bio odgovarajuci uzor. Greska je u vasoj nedoslednosti i nemanja upornosti da uradite ono sto zelite ili volite ili mozete. Imali ste puno problema, to vam je oziljno promenilo zivot, ali morate dalje i morate se naci u necemu. Odaberite ono u cijoj vam je kozi dobro i naravno, ono sto je realno. Gluma bi vam dobro dosla, ali ne znam koliko je to moguce! Puno vas pozdravljam, vi ste u svakom slucaju inteletualno vredna osoba, intresantna takodje i trebalo bi da radite na sebi, obratite se strucnom licu. Psihoterapija vam takodje moze pomoci!
dr d. Kasic
Pozdrav
Na zalost, savet je nemoguce dati na ovaj nacin, bez razgovora koji bi mi dao adekvatnu sliku o tebi. Tako ti mogu pomoci da uz moje usmeravanje dodjes do'' preuredjivanja" unutrasnjeg prostora, to jest psihickog zivota. Mislim da bio trenbalo da se ipak javis nekom u gradu ili kad budes dolazila u srbiju. . .
dr d. Krasic
Pozdrav
Ne mogu vam pomoci drugacije negoi usmeravanjem lekaru kome cete ispricati sve sto vas muci i koji ce vam dati i propisati odgovarjucu terapiju
dr d. Keasic
Pozdrav
U pitanju su vasi strahovi i ne mislim da se radi o bolesti koja zahteva lecenje, ali mislim da bi vam pogodovao razgovor sa strucnim licem
dr d. Krasic
Pozdrav
Prikazano 1076-1080 od ukupno 2343 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke