Poštovana dr. Krasić, mila ovdje. Nisam se dugo javljala jer sam bila u bolnici. Ipak su me smjestili u bolnicu. Užas jedan kako mi je bilo, jedva sam izdržala, ali ipak mi je doktor i načelnik odjela izašao u susret i pustio me kući na vikend. Pošto u našoj bolnici nema nikakav poseban odjel za slučajeve kao što je moj osim za totalno psihičko poremećene pacijente puštaće me kući čim primjete da nemogu više izdržati a ipak mi je potrebna njihova pomoć. Predložili su mi da sa bebom ipak sačekam dok se malo neustabilim i ne budem stabilnija u svakom pogledu. Od terapije mi daju apaurin ujutro i popodne po 5mg. A uveče 10mg. Deprosel 1 ujutro i bosnvl 2 puta na dan. Nemam nekih posebnih razgovora sa psihijatrom i samo me ošamuti i ja bezvoljno ležim i plačem. Kriterij bolnice je da nema korištenja mobitela ni telefona, posjete su ograničene vrlo kratke, ja ću poludjeti ako me budu držali dugo jer neznam gdje mi je sin jel sve u redu, a to mi je najvažnije da sa sinom što više kontaktiram. Neću moći dugo tako jer gubitkom nje izgubila sam volju i da se borim za sve a takvim liječenjem u bolnici padam u još veću dubiozu i neće mi tako vratiti volju za životom. Ja se zaista borim sama sa sobom zbog svog sina a ovako neću moći izdržati. Recite mi dali ću moći savladati bol i tugu liječeći se u takvim uslovima. Izdržaću samo radi tog protokola i papirologije ali vjerujem da mi vaši savjeti mogu više pomoći. Unaprijed vam se zahvaljujem i pozdravljam.
Poštovana, Ovakav nacin lecenja je, na zalost, jos uvek prisutan u nasem regionu. To je tradicionalni i zastareli nacin lecenja u psihijatriji koji krije puno nehumanog i stigmatizira pacijenta i otudjuje od spoljnog sveta, pogotovu sto je akcenat na leku, a psihoterapije nema. . Porazgovarajte sa lekaropm, trazite podrsku svoje porodice, i nadam se da cete sto pre dobiti otpust. U svakom slucaju budite jos malo strpljivi i bice sve u redu!
U današnje vrijeme puno mladih ima psihičkih problema zbog načina života, posljedica stresa itd. Žalosno je to što jedini način je utrpati ljude u te naše bolnice nakrkati ih ljekovima i miran san, a sto? Što donosi jutro i kako se pacijent može na taj način izliječiti to nije niko previše se borio od svih psihijatra da nauči i prouči. U bolnici strpati sve u isti koš, tako da i onaj koji je zdrav donekle, mora poludijeti. Umjesto toliko lijekova injekcija bilo bi bolje zamijeniti ih sa puno razgovora i ljubavi prema takvim ljudima. Staviti ih sve tamo skupa isto je kao uboicu u zatvoru staviti sa čovjekom koji nije skoro niš napravio. Znam da psiha je nepredvidljiva stvar i da je posao psihijatra težak, ali sam sigurna da postoji neki bolji način za lječenje takvih simptoma. Puno ima samoubojstva jer ljudi nemaju pravu pomoč a rodili se svi normalno i zivjeli kao i svi mi, al odjednom promjene koje niko još realno nije pokušao shvatiti.
Pitanje broj: #46672
Ovakav nacin lecenja je, na zalost, jos uvek prisutan u nasem regionu. To je tradicionalni i zastareli nacin lecenja u psihijatriji koji krije puno nehumanog i stigmatizira pacijenta i otudjuje od spoljnog sveta, pogotovu sto je akcenat na leku, a psihoterapije nema. . Porazgovarajte sa lekaropm, trazite podrsku svoje porodice, i nadam se da cete sto pre dobiti otpust. U svakom slucaju budite jos malo strpljivi i bice sve u redu!
dr d. Krasic
Pozdrav
Komentari na pitanje: #46672
Pregledajte odgovore po oblastima