Prvi put se javilo pre 4 godine iz cistog mira i to u voznji dok sam sama bila u autu. Lupanje srca, strah, oblivanje hlasnim znojem, vrtoglavica. Bila sam toliko prisebna da sam stala sa strane i pozvala hitnu pomoc. Kada sam dovezena na hitnu krenuo je samo plac i tuga a nemam pojma ni zasto. . . Tada je usledilo lecenje kod nph, imala sam nocu kosmare, jednom recju uzas. Izgubljena odjednom samostalnost, nezavisnost. . . . Bilo je to dva meseca agonije. Pila sam ksalol 3 puta dnevno i flunisan, bilo je bolje ali u dosadasnje 4 godine stalno bilo recidivaranja. Pila sam na svoju ruku ksalol i shvatila da mi je stvorio zavisnot i to kako psihicku tako i fizicku. . . A da mi pri tom nije puno pomagao jer sam i pored njega imala odbojnost ka poslu, strah od samostalnog setanja gradom a da ne pricam o voznji u autu. Pri tom bila sam u vezi svo to vreme u kojoj sam bila hronicno nezadovoljna ali je nisam napustala jer sam se bojala samoce i trpela sam je iz straha od samoce. Povremeno su se javljale i suicidne misli i tada sam odlucila se da se ponovo pozabavim sa sobom i da se javim kod nph. Letos od avgusta sam pocela da pijem cipralex uz postepeno prekidanje ksalola. . . Proslo je punih 4 meseca i vrlo se dobro osecam, nisam jos uvek kao ona stara ali sam zadovoljna sobom. Iasla sam iz veze koja me gusila. Usla u vezu u kojoj sam neizmerno srecna i vesela. Sta je usledilo mom poboljsanju da li napustanje stare veze ili sam lek ali sta god da je ja sam dobro i vrlo sam srecna zbog sebe i sto necu poludeti. . . . Jer sam bila okuljena tom mislju i ako u familiji nema psihijatrijskih bolesnika. Shvatila sam da covek mora da ima izvor zadovoljstva svog licnog da bi bio normalna i srecan. Zelim porodicu sa sadasnjim momkom sa kojim vec zivim zajedno, molim vas da mi odgovrite koliko bih morala da pijem jos cipralex i koliko treba da prodje vremena od njegovog prestanka pijenja pa da mogu da razmisljam o trudnoci? I koliko bi lose uticao lek na samu trudnocu ukoliko bi se desila. Hvala puno
Postovana dr krasic, imam za vas, ako imam pravo na to, dodatno pitanje - dva, pa ako nadjete vremena da odgovorite bio bih vam zahvalan. Hvala na proslom odgovoru, nesto malo mi je jasnije ali ipak ako mozete neko pojasnjenje bilo bi mi od pomoci. Da li mislite da covjek uopce treba da ima uzor? Ako treba u kojoj fazi zivota je to prihvatljivo, kada covjek postaje svoj, jer sam ja sebi nekako i mator za neke uzore. Napisao sam vam u proslom pitanje da se ja lako unesem u tudji lik i postanem nekako taj lik, po psihickim osobinama cak i po nekim fizickim elementima, frizura, naocale recimo, gluposti. Malo me to brine kod mene iskreno, a tijesno mi u mojoj kozi, iako s druge strane znam da moram graditi sebe i samo sebe, bez obzira na uzore i ostalo u mom zivotu - jer uzori su prolazni zar ne? Hvala vam na komplimentima u vezi moje licnosti, ja sam zaista covjek sa kvalitetima hvala bogu, ali eto imao sam i dosta rana u zivotu tako da me je omelo sto sta. Kada cu biti zreo u ovom segmentu, kada prestanem da imam uzora, kada izgradim do kraja sebe po svom kroju??? Pozdravljam vas i usput saljem proslo pitanje i odgovor, da bi znali o cemu se radi. Izvinite na trosenju vaseg vremena. Pozdravljam vas opet. Nenad pitanje je za neuropsihijatra ili psihologa, te vas molim da ga nekome od navedenih strucnih lica prosljedite: postovani, vec godinama, jaaako jakoo dugo, od svoje rane mladosti (iako sad imam 29 g) , sam se osjecao bolje u kozi drugoga, druge, stvarne licnosti. Recimo gledam neki film, vidim nekog zeznutog glumca, pokpuim fore, i taj sam neki period, pa onda upoznam velikog europskog kosarkasa, sportistu dakle, pa se i ja osjecam vazan jer sam s njim u drustvu oko drustva itd. Eh, onda sklon sam promjenama navika, tj, promjenama ponasanja u odnosu na kog se "furam" da tako kazem, znam i govor brzo promijeniti itd. Sinoc bas gledam nekog sportistu na rts i mislim, kako je lik jednostavan opusten i pocnem ja da se unosim u taj lik u taj zivot da i ja bivam opusten itd. Inace, imao sam prilicno tezak dosadasnji period: majku sam izgubio, otac vodi neki cudan zivot, sestra mi je bolesna, a oboje imamo neku vrstu psh problema radi svih trauma koje smo prosli. Zanima me da li sam ja ovo neka dvostruka licnost ili sta vec, da li mi je tijesno u mojoj kozi pa mi je lakse biti na tren ili mjesec ili godinu, neko drugi??? P. S. Inace, od malena sam prirodno talentovan glumac, alik nazalost nikad nisam otisao na akademiju i to je jedan od vaznijih propusta prema meni samom. Takodjer imao sam priliku postati vrhunski sportista - izmaklo se. I tako. . . . Eto, ocekujem brzo vas odgovor, hvala unaprijed i opsrostite sto vas zamaram. Pozdrav. Nenad poštovani, kroz pitanja i kratku prticu o sebi ste dali i odgovore na svoja pitanja. Ne, niste bolesni, tragate za svojim identitetom zbog pomanjkanja objekta koji bi vam bio odgovarajuci uzor. Greska je u vasoj nedoslednosti i nemanja upornosti da uradite ono sto zelite ili volite ili mozete. Imali ste puno problema, to vam je oziljno promenilo zivot, ali morate dalje i morate se naci u necemu. Odaberite ono u cijoj vam je kozi dobro i naravno, ono sto je realno. Gluma bi vam dobro dosla, ali ne znam koliko je to moguce! Puno vas pozdravljam, vi ste u svakom slucaju inteletualno vredna osoba, intresantna takodje i trebalo bi da radite na sebi, obratite se strucnom licu. Psihoterapija vam takodje moze pomoci!
Poštovana, Covek celog života radi na sebi i dogradjuje sebe. Identitet i njegovo formiranje se završava u 26 godini po nekim vec prevaziđenim teorijama, ali po savremenim teorijama i životnom iskustvu, na njemu i njegovom kreiranju radimo celog života. Za to mogu poslužiti uzori i naše prihvatanje ili neprihvatanje onoga što želimo ili ne.
Poštovana dr krasić, nakon obraćanja velikom broju lekara specijalista, obraćam se i vama u nadi da će te mi možda pomoći svojim savetom. Imam 39 godina, ženskog pola, udata, zapošljena, pušač. Pritisak 90/60, oduvek ubrzan rad srca 90-110, nizak nivo šećera 2, 4 do 2, 8, povremene tahikardije, kao posledica mog problema. Naime, reč je o disfagiji, ali ne klasičnog oblika (kada se hrana vraća iz želuca u jednjak ili iz jednjaka u ždrelo) . Reč je o otežanom gutanju koje se pojavilo pre tri godine, iznenada, bez izkakvog povoda ili prethodnog stresa i to jula meseca, dok se u maju koristila velike količine domestosa u radu, a u februaru ziban i odvikla se od cigareta na 3 meseca. Mogu reći da sam bila na pregledima kod gotovo svih specijalista, radila mr, torč, rentgensko snimanje akta gutanja, krvnu sliku, orl, ginekologija, neurologija, psihijatrija. Kod psihijatara (njih 4) postojala su oprečna mišljenja: zdravi ste, to se rešava kod baba (žao mi je što to pominjem bez namere da nekoga vredjam, ali to nisu moje reči već ih citiram) , preoruka da uzimam seroksat. Problem gutanja se sastoji u tome da kada pokušam da progutam hranu jezik u zadnjem delu ka nepcu je bukvalno izbaci iz usta. Tada dolazi do zagrcnjivanja. Kao posledica toga javi se ubrzano lupanje srca. Seroksat kao i ostali anksiolitici suše usta, te mi uopšte ne odgovara. Samoinicijativno probala sam i druge: zoloft, auromid, cipraleks i svi su samo još više isticali problem gutanja. Probala sam i benzodiazepine i ni jedan mi ne odgovara sem bromazepama koji u kontraindikaciji (slučajno sam pročitala) ima tzv. Nuspojavu opuštenost mišića ždrela i jezika. Nisam nervozna, već gladna. Probleme rešavam racionalno i smatram da je moguće i ovaj rešiti uspešno. Po prirodi sam optimista, vesela i zadovoljna svojim brakom i porodicom. Naravno da nije sve idealno, ali to su sitne stvari (npr. Finansije i sl.) koje su sastavni deo života i sa kojima se svi mi borimo. Nemam crne misli, suicidalne i sl. Usmerena sam samo ka rešavanju problema ishrane. Da li je moguće da se radi o psihijatrijskom problemu ili smatrate da treba odraditi neke druge vrste kontrola i kojim putem krenuti. Ne volim da uzimam bromazepam jer on stvara sedaciju, a i što je najgore zavisnost. Sem toga ne rešava uzrok, već posledicu. Još jedom bih vas najtoplije zamolila da mi što pre odgovorite i date svoje stručno mišljenje. Izvinite još jednom na dužini pisma. Unapred vam se zahvaljujem i srdačno pozdravljam.
Poštovana, . ukoliko je sve u redu ategobe postoje, ne postoji drugo objasnjenje do problema psihicke prirode. Takodje, posle toliko antidepresiva nema svrhe ih uzimati vise. Resite se svih lekova, opustite, potrazite dobrog terapeuta i verujte onome kome se budete obratili !
Postovani. Pred 8 god imala sam panicni napad i onda anksioznost, isla sam kod psihoterapeuta i ustanovijo je da imam slaba anksioznost, pila sam helehs neko vreme i onda us pomos psihoterapiju sve je bilo u redu. Sve ove godine zivim normalno, nalazila sam se u stresne siyuacija i bila sam jaka sve sam izdrzavala. I sad zivim dobro imam muz i cerku i sve dobro bez anksioznost bez paniku, sve je dobro do onog momenta kad otvorimo temu za jos jedno dete. Ne znam zasto, i u prvu trudnocu pre 5 god bila sam anksiozna bilo je strasno nespavanja paniku plakanje i sve to, a onda kad sam se porodila onda pak ni traga o d anksioznos, i sad kad pricamo za drugo dete opet isto. Mnogo volim da imam jos jedno dete, a moj muz misli da ne volim i zato glumim neku anksioznost. On me pitao kako sam anksiozna samo onda lkad sam bremena ili govorim o to. Neznam i sama zasto. Ali znam da zelim jos jedno dete, zelim mnogo. Sad kad pomislim na to muce me mnogo pitanja, sta ako panicim celu bremenost, sta ako nespavam i sta ako sve to utice na moje bjebe,. . . . . Molim vas da mi date neki savet kako da ispolnim ovu zelju a da ne sam anksiozna, zosto hocu ovaj put bar malo da sam srecna a ne uplasena ko prvi put. Havala
Poštovana, Ocigledno da nesvesni deo reaguje i da ga ne mozete kontrolisati svesnim htenjima. Otkud budjenje te ankzioznosti, da li zato sto ste to vec imali ranije pa sada generalizujete i vrsite anticipaciju ili je sam stgrah od trudnoce pokretac toga, razmislite. Mozda bi bilo najbolje otici psihoterapeutu i pokusati razresiti problem.
Imam 38 god i zadnjih 10 god toliko puno zdravstvenih problema da nema kraja. Naime sve analize sam uradila sto su mogle da se urade i po vise puta tokom ovih godina ali konstantno sam malaksala, pospana, ukoceni vratni misici, ramena napeta, vrtoglavice, bezvoljnost, troma. To je svakodnevno, nemogu da se koncentrisem nikako jer samo mislim sta me boli a boli me sve. Inace cesto sam odlazila kod doktora i sve sto je trebalo da se ispita uradjeno je i svi rezultati su odlicni. Krv i sve pretrage u najboljem redu, dopleri, rengeni, analize sve ok. Dani idu godine se nizu a ja gubim strpljenje samo neka ispitivanja a tome nikad kraj. Na kraju me je doktorka poslala kod psihijatra, i bila sam na pregledu 5 minuta da bi mi lekar rekao da mi nije nista da sam sve to umislila i da sm u depresiji, dato mi je da pijem zoloft od 50mg i jedan dnevno bromazepam od 1. 5mg. To pijem tacno godinu dana, osecam se malo bolje koliko da mogu da izadjem iz kuce. Inace nelicim na depresivnu osobu, izgledam normalno zivim normalno, ali ovi bolovi po telu me dovode do ocaja i cesto se povlacim u sebe. Nevidim izlaz nikako. Dali mozete da mi kazete sta dalje da radim dali je mozda u pitanju neka bolest, nedostatak nekog vitamina, neki hormon, bilo sta bi licilo na nesto, a ako je depresija dali ima leka, i sta mi sve vi savetujete. Pozdrav od danijele iz nisa
Mozete postepeno ukidati lek i planirati trudnocu. Prestajte postepeno narednih mesec dana, sa pauyama od nekoloko dana do prestajanja
dr d. Krasic
Pozdrav
Covek celog života radi na sebi i dogradjuje sebe. Identitet i njegovo formiranje se završava u 26 godini po nekim vec prevaziđenim teorijama, ali po savremenim teorijama i životnom iskustvu, na njemu i njegovom kreiranju radimo celog života. Za to mogu poslužiti uzori i naše prihvatanje ili neprihvatanje onoga što želimo ili ne.
dr d. Krasic
Pozdrav
. ukoliko je sve u redu ategobe postoje, ne postoji drugo objasnjenje do problema psihicke prirode. Takodje, posle toliko antidepresiva nema svrhe ih uzimati vise. Resite se svih lekova, opustite, potrazite dobrog terapeuta i verujte onome kome se budete obratili !
Dr D. Krasic
Pozdrav
Ocigledno da nesvesni deo reaguje i da ga ne mozete kontrolisati svesnim htenjima. Otkud budjenje te ankzioznosti, da li zato sto ste to vec imali ranije pa sada generalizujete i vrsite anticipaciju ili je sam stgrah od trudnoce pokretac toga, razmislite. Mozda bi bilo najbolje otici psihoterapeutu i pokusati razresiti problem.
dr d. Krasic
Pozdrav
Obzirom da ste iz nisa najbolje bi bilo da se javite na pregled. Upravo u nisu. Mozete se javiti na telefon 0641622806
dr d. Krasic
Pozdrav
Prikazano 1051-1055 od ukupno 2347 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke