Poštovanje doktorka, opet ja. Muči me u poslednje vreme jedna pomisao što bi možda bila presudna za uzrok mog stanja usamljenosti, depresije i stalne potrebe da se vezujem za neku osobu. Naime, ja sam rođen kao blizanac i to sa 7 i po meseci, jedva sam ostao živ, čini mi se da nisam ni imao 2 kilograma na rođenju, dok sestra nažalost nije mogla da preživi. Stoga me već dugo muči ta pomisao da se baš iz tog razloga osećam stalno usamljeno i da uvek imam potrebu da bude neko pored mene i da se jedino tad osećam sigurnim. Da li uopšte ima smisla ovakvo zaključivanje ili je nešto sasvim drugo u pitanju? Kako da prevaziđem ta depresivna stanja, mnogo me ograničavaju i koče u svakom pogledu. Hvala još jednom na odgovoru, veliki pozdrav!
Poštovani, Sta mislite o tome da dodjete na razgovor ako je to moguce? Nema seme i takvog odgovora, da bi to nesto bilo zbog necega. Nijedan simptom i poremecaj nisu nastali uzrokovanjem jednog cinioca. Jedna kombinatorika biologije, psihologije i sociologije u kreaciji zivota, samo daje jednu sliku, koju mozemo tumaciti, i na svu srecu, rekreirati. Zato, hrabro dalje, porazgovarajte o svemu i nacicete odgovor! Pozdrav
Voleo bih da mi odgovori psiholog ili psihijatar. . . Mislim da imam simptome depresije. . . Distanciram se od prijatelja, ništa mi ne prija, ni kompjuter ni tv, ni muzika, po ceo dan želim samo da sedim i ne radim ništa. . . Ne prija mi nikakvo društvo. . . Non-stop razmišljam o toj svojoj povredi noge. . . Ne mogu ni na šta da se koncentrišem. . . Sve je nekakvo sivilo. . . Izbegavam komunikaciju bilo kakvu sa ljudima. . . Sedim sam u ćošku. . . Samo mislim o povredi po ceo dan. . . Pitam se često: " zašto mi se to desilo". . . "kada će proći". . . "zašto baš ja?! ". . . . Da li su ovo simptomi depresije, i ako jesu šta da radim?
Molio bih doktora za pomoc. . . Doziveo sam tesku povredu noge, a inace sam bio aktivan sportista. . . Strasno mi smeta to sto ne treniram, i poceo dam da osecam prve simptome depresije. . . Izdvajam se iz drustva. . . Nikakvo drudtvo mi ne prija. . . Nista me ne cini srecnim, kompjuter, tv, muzika, nista. . . Nemam volje ni za cim, ponekad samo ad pijem vode, nemam volje, samo bih da sedim sam i razmisljam. . . Izbegavam kontakt sa drugim odobama. . . Imam taj neki ravnodusno-tuzni osecaj. . . Sve mi je nekako sivo, monotono, isto. . . Da li je ovo depresija, i ako jeste, sta dalje da radim?
Poštovani, Da, u pravu ste, rekla bih da jeste depresija. Obratite se psihijatru u mestu da biste sto pre krenuli sa terapijom, koja bi bila i medikamentozna i psihoterapija
Poštovanje, imam psihički problem u vezi sa spremanjem ispita. Student sam iii godine. Naime, čim osetim da mi nekako ne ide učenje prilikom spremanja ispita, kao osećaj da je za mene preteško, da neću imati vremena, u grudima osetim neko stezanje, nelagodu, teskobu, potištenost, nemoć, nevolju. Kad to osetim, ne mogu više da se skoncentrišem na učenje i odustajem. Onda se povlačim u sebe, slabo jedem, ne želim nikoga u svojoj okolini, previše analiziram, vrtim se u krug i na kraju ništa od svega ne uradim. Taj period mi je jako težak i mučan, jer mučim sebe, hoću da se nateram da učim, a ne ide mi. Stvaram sebi pritisak i još gore je. Takav osećaj mi se posebno i češće javlja kada živim sam, sve se pojačava i sve više osećam nesigurnost, dok sa druge strane sve postaje mnogo manje značajno kada sa nekim stalno živim. Do sad nisam koristio nikakve lekove. Stvarno više ne znam šta da radim, uvek imam ovakav osećaj i stalno mislim da će prestati, ali se uvek iznova ponovo javlja. Česte su i promene raspoloženja, osećam da gubim tlo pod nogama. Da li u stvari imam problem sa anksioznošću? Osećam da ne stoje stvari na pravom mestu, izgubljen sam. Hvala unapred na odgovoru
Poštovani, Problem sa ucenjem je samo simptom kojim se uzrazava vec prisutan osecaj teskobe i i neefikasnosti, nesigurnosti i neraspolozenja. Imam utisak da imate strahove od neuspeha i strahove da koji nastaju pod sopstvenom prisilom da nesto morate da uradite. To upravo potencira vase strahove od neuspeha, kao i napetost, te stoga i slabija postignuca. Opustite se, porazgovarajte sa psihijatrom, neophodna vam je jedna takva komunikacija. Pokusavam da izbegnem rec 'terapija'jer vam mozda moze zvucati lose, ali kako god se zvala, pomoc strucnog lica bi vam dobro dosla
Postovani, prije dvije nedelje sam pocela otezano disati. To mi se desava uglavnom prije nego zaspim, kada mi je dosadno i kada sam sama. Pretpostavljam da dok spavam nemam tih problema, s obzirom da me nista ne budi. Medjutim, ujutru kad se probudim odmah pomislim na to i onda pocinju problemi. To otezano disanje bih mogla opisati kao nemogucnost da udahnem vazduh punim plucima pa zbog toga mi se desava i da vise zijevam, jer tada imam osjecaj da sam udahnula kako treba. Dok obavljam bilo kakve fizicke aktivnosti ne osjecam ovaj problem. Prije dvije nedelje sam bila kod doktora zbog prehlade, poslusao mi je pluca i rekao da su cista. Moram da napomenem da sam zadnjih 10ak dana strasno nervozna i razdrazljiva. Primijetim i da me i najmanja stvar uzbudi (pa cak i kucanje na vratima) ovaj problem mi se jednom javio u srednjoj skoli, kad sam isla kod kardiologa, koji je konstatovao da je sve na nervnoj bazi. Nalazi krvi su mi u redu, a pritisak mi je nesto nizi- 100/60. Imam 22 godine i pusac sam nepune 4 godine (pola kutije dnevno) . Ne znam da li stres koji sam prezivjela prije 4 mjeseca moze biti uzrok ovome, tj. Da je problem psihicke prirode? Ili mislite da ovo ukazuje na neke probleme sa plucima. Molim vas posavjetujte me sta da radim i kojem specijalisti da se obratim? Unaprijed zahvalna. Ljubica
Poštovana, Nakon kontrole srca, pluca, krvi i mozda ginekologa (ne znam da li mozda imate hormonskih problema) , i utvrdjivanja da je sve u redu ostaje vam psihijatar. Obzirom na sve sto ste naveli sigurno da ce razgovor sa psihijatrom datu usmerenje za dalji tretman i razresenje problema
Sta mislite o tome da dodjete na razgovor ako je to moguce? Nema seme i takvog odgovora, da bi to nesto bilo zbog necega. Nijedan simptom i poremecaj nisu nastali uzrokovanjem jednog cinioca. Jedna kombinatorika biologije, psihologije i sociologije u kreaciji zivota, samo daje jednu sliku, koju mozemo tumaciti, i na svu srecu, rekreirati. Zato, hrabro dalje, porazgovarajte o svemu i nacicete odgovor!
Pozdrav
Odgovor je dat u predhodnom pitanju
dr d. Krasic
Pozdrav
Da, u pravu ste, rekla bih da jeste depresija. Obratite se psihijatru u mestu da biste sto pre krenuli sa terapijom, koja bi bila i medikamentozna i psihoterapija
dr d. Krasic
Pozdrav
Problem sa ucenjem je samo simptom kojim se uzrazava vec prisutan osecaj teskobe i i neefikasnosti, nesigurnosti i neraspolozenja. Imam utisak da imate strahove od neuspeha i strahove da koji nastaju pod sopstvenom prisilom da nesto morate da uradite. To upravo potencira vase strahove od neuspeha, kao i napetost, te stoga i slabija postignuca. Opustite se, porazgovarajte sa psihijatrom, neophodna vam je jedna takva komunikacija. Pokusavam da izbegnem rec 'terapija'jer vam mozda moze zvucati lose, ali kako god se zvala, pomoc strucnog lica bi vam dobro dosla
dr d. Krasic
Pozdrav
Nakon kontrole srca, pluca, krvi i mozda ginekologa (ne znam da li mozda imate hormonskih problema) , i utvrdjivanja da je sve u redu ostaje vam psihijatar. Obzirom na sve sto ste naveli sigurno da ce razgovor sa psihijatrom datu usmerenje za dalji tretman i razresenje problema
dr d. Krasic
Pozdrav
Prikazano 1056-1060 od ukupno 2343 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke