Pre par meseci imao sam smrt u porodici, naime umreo mi je otac. Od njegove smrti naglo se sve promenilo. Postao sa jako nervozan sto me je dovelo do cestih svadja sa ostalim ukucanima. Imam cestu zelju za svadjom i ne znam kako to da resim. . . Da li postoji neki lek ili terapija, razgovor sa nekim psihologom. . . \????
Postovanje, skoro sam vam pisala ali nisam sigurna da ste mail primili. Imam 25 godina i prije vise od 2 godine pri izlaganju seminarskog na fakultetu, osjetila sam jaku tremu-strah, ruke i glava su mi se tresle, srce mi je jako lupalo, tesko sam disala, nisam znala sta citam ni na koji nacin, bila sam potpuno izgubljena i samo sam zeljela da pobjegnem ili da se to sto prije zavrsi. Kada sam zavrsila sjela sam i jos dugo nisam dosla sebi. Mislim da su svi primjetili da nesto nije uredu a i prof mi je rekao da nije razumio sta sam procitala. Od tog dana pa sve do danas, neprekidno osjecam te simptome, ruke mi se bez prestanka tresu, cesto sam malaksala/nemocna, tesko disem, srce mi jako lupa, cijelo tijelo mi pulsira, menstruacija svaki mjesec kasni po par dana, organizam mi ne funkcionise vise normalno kao prije. Inace od 18-te godine isla sam psiholozima i psihijatrima zbog socijalne fobije ali nikada nisam imala bilo kakve fizicke simptome. Svaki put kad bi osjetila poboljsanje ja bi napustila lijecenje, jer sam mislila da samo gubim vrijeme i da jedino sama sebi mogu pomoci. Nakon te situacije od prije 2 godine, isla sam neuropsihijatru, koristila razne terapije ali mi nista nije pomoglo da se organizam vrati u normalno stanje, kakvo je prije bilo. Za to vrijeme uradila sam razne preglede: uzv srca i ustanovili su da imam prolaps mitralne valvule- koristila sam verapamil 2, 3 dana ali mi nije odgovarao jer sam od njega mnogo kasljala i to sam zanemarila; skoro sam bila malokrvna (nedostatak gvozdja) ali sam krv popravila i uredu je; i prije vise od godinu dana gastroskopijom su otkrili da imam upalu na dvanaestopalacnom crijevu, koristila sam terapiju a pri zadnjoj kontroli sve je bilo uredu a dr mi je rekao da imam jako nervozan zeludac. Inace i danas imam problema sa varenjem. Zanima me da li nesto od ovoga gore ima veze sa mojim fizickim stanjem ili su mi zivci obolili pa cu ostati takva cijeli zivot??? I danas nekada osjetim strah, ali duze vrijeme mi zivot nije stresan, zavrsila sam fax, imam duzu vezu u kojoj sam jako zadovoljna, trenutno ne radim. . Realno nemam stresnih situacija da bi mi konstantno bilo ovako lose. Vec 3, 4 mjeseca koristim samo lexilium po potrebi a to je svaki dan ili svaki drugi dan, ali mi od njega srce jace lupa. Molim vas da mi sto prije odgovorite, jer me zanima da li ce ova nocna mora ikada proci, da li je rezultat mog fizickog stanja samo psiha ili neke od ovih gore bolesti? Unaprijed hvala
Poštovana, Vrlo ste kontradiktorni i vrlo se nevesto borite onda kada osetite da izlazite iz problema. Kao da ga nesvesno zelite, jer imam utisak da se ne snalazite ukoliko ga nema, da vam je on postapalica funkcionisanja j (mozda tako razresavate socijalnu fobiju koju ste time maskirali?) . Isli ste lekaru zbog socijalne fobije, bilo vam je bolje, napustili ste lecenje. Mislili ste da gubite vreme! A sada odlazite neuropsihijatru i nije vam bolje? Da li opet mislite da gubite vreme? Pijete lek a smatrate da vam je losije od njega! Nemojte ga piti! Odlucite sta hocete i drzite se toga. Imate sve preduslove da budete zadovoljni i izadjete iz klupka u koje se motate sami. Samo odlucite! Pozdrav
Prvi put se javilo pre 4 godine iz cistog mira i to u voznji dok sam sama bila u autu. Lupanje srca, strah, oblivanje hlasnim znojem, vrtoglavica. Bila sam toliko prisebna da sam stala sa strane i pozvala hitnu pomoc. Kada sam dovezena na hitnu krenuo je samo plac i tuga a nemam pojma ni zasto. . . Tada je usledilo lecenje kod nph, imala sam nocu kosmare, jednom recju uzas. Izgubljena odjednom samostalnost, nezavisnost. . . . Bilo je to dva meseca agonije. Pila sam ksalol 3 puta dnevno i flunisan, bilo je bolje ali u dosadasnje 4 godine stalno bilo recidivaranja. Pila sam na svoju ruku ksalol i shvatila da mi je stvorio zavisnot i to kako psihicku tako i fizicku. . . A da mi pri tom nije puno pomagao jer sam i pored njega imala odbojnost ka poslu, strah od samostalnog setanja gradom a da ne pricam o voznji u autu. Pri tom bila sam u vezi svo to vreme u kojoj sam bila hronicno nezadovoljna ali je nisam napustala jer sam se bojala samoce i trpela sam je iz straha od samoce. Povremeno su se javljale i suicidne misli i tada sam odlucila se da se ponovo pozabavim sa sobom i da se javim kod nph. Letos od avgusta sam pocela da pijem cipralex uz postepeno prekidanje ksalola. . . Proslo je punih 4 meseca i vrlo se dobro osecam, nisam jos uvek kao ona stara ali sam zadovoljna sobom. Iasla sam iz veze koja me gusila. Usla u vezu u kojoj sam neizmerno srecna i vesela. Sta je usledilo mom poboljsanju da li napustanje stare veze ili sam lek ali sta god da je ja sam dobro i vrlo sam srecna zbog sebe i sto necu poludeti. . . . Jer sam bila okuljena tom mislju i ako u familiji nema psihijatrijskih bolesnika. Shvatila sam da covek mora da ima izvor zadovoljstva svog licnog da bi bio normalna i srecan. Zelim porodicu sa sadasnjim momkom sa kojim vec zivim zajedno, molim vas da mi odgovrite koliko bih morala da pijem jos cipralex i koliko treba da prodje vremena od njegovog prestanka pijenja pa da mogu da razmisljam o trudnoci? I koliko bi lose uticao lek na samu trudnocu ukoliko bi se desila. Hvala puno
Postovana dr krasic, imam za vas, ako imam pravo na to, dodatno pitanje - dva, pa ako nadjete vremena da odgovorite bio bih vam zahvalan. Hvala na proslom odgovoru, nesto malo mi je jasnije ali ipak ako mozete neko pojasnjenje bilo bi mi od pomoci. Da li mislite da covjek uopce treba da ima uzor? Ako treba u kojoj fazi zivota je to prihvatljivo, kada covjek postaje svoj, jer sam ja sebi nekako i mator za neke uzore. Napisao sam vam u proslom pitanje da se ja lako unesem u tudji lik i postanem nekako taj lik, po psihickim osobinama cak i po nekim fizickim elementima, frizura, naocale recimo, gluposti. Malo me to brine kod mene iskreno, a tijesno mi u mojoj kozi, iako s druge strane znam da moram graditi sebe i samo sebe, bez obzira na uzore i ostalo u mom zivotu - jer uzori su prolazni zar ne? Hvala vam na komplimentima u vezi moje licnosti, ja sam zaista covjek sa kvalitetima hvala bogu, ali eto imao sam i dosta rana u zivotu tako da me je omelo sto sta. Kada cu biti zreo u ovom segmentu, kada prestanem da imam uzora, kada izgradim do kraja sebe po svom kroju??? Pozdravljam vas i usput saljem proslo pitanje i odgovor, da bi znali o cemu se radi. Izvinite na trosenju vaseg vremena. Pozdravljam vas opet. Nenad pitanje je za neuropsihijatra ili psihologa, te vas molim da ga nekome od navedenih strucnih lica prosljedite: postovani, vec godinama, jaaako jakoo dugo, od svoje rane mladosti (iako sad imam 29 g) , sam se osjecao bolje u kozi drugoga, druge, stvarne licnosti. Recimo gledam neki film, vidim nekog zeznutog glumca, pokpuim fore, i taj sam neki period, pa onda upoznam velikog europskog kosarkasa, sportistu dakle, pa se i ja osjecam vazan jer sam s njim u drustvu oko drustva itd. Eh, onda sklon sam promjenama navika, tj, promjenama ponasanja u odnosu na kog se "furam" da tako kazem, znam i govor brzo promijeniti itd. Sinoc bas gledam nekog sportistu na rts i mislim, kako je lik jednostavan opusten i pocnem ja da se unosim u taj lik u taj zivot da i ja bivam opusten itd. Inace, imao sam prilicno tezak dosadasnji period: majku sam izgubio, otac vodi neki cudan zivot, sestra mi je bolesna, a oboje imamo neku vrstu psh problema radi svih trauma koje smo prosli. Zanima me da li sam ja ovo neka dvostruka licnost ili sta vec, da li mi je tijesno u mojoj kozi pa mi je lakse biti na tren ili mjesec ili godinu, neko drugi??? P. S. Inace, od malena sam prirodno talentovan glumac, alik nazalost nikad nisam otisao na akademiju i to je jedan od vaznijih propusta prema meni samom. Takodjer imao sam priliku postati vrhunski sportista - izmaklo se. I tako. . . . Eto, ocekujem brzo vas odgovor, hvala unaprijed i opsrostite sto vas zamaram. Pozdrav. Nenad poštovani, kroz pitanja i kratku prticu o sebi ste dali i odgovore na svoja pitanja. Ne, niste bolesni, tragate za svojim identitetom zbog pomanjkanja objekta koji bi vam bio odgovarajuci uzor. Greska je u vasoj nedoslednosti i nemanja upornosti da uradite ono sto zelite ili volite ili mozete. Imali ste puno problema, to vam je oziljno promenilo zivot, ali morate dalje i morate se naci u necemu. Odaberite ono u cijoj vam je kozi dobro i naravno, ono sto je realno. Gluma bi vam dobro dosla, ali ne znam koliko je to moguce! Puno vas pozdravljam, vi ste u svakom slucaju inteletualno vredna osoba, intresantna takodje i trebalo bi da radite na sebi, obratite se strucnom licu. Psihoterapija vam takodje moze pomoci!
Poštovana, Covek celog života radi na sebi i dogradjuje sebe. Identitet i njegovo formiranje se završava u 26 godini po nekim vec prevaziđenim teorijama, ali po savremenim teorijama i životnom iskustvu, na njemu i njegovom kreiranju radimo celog života. Za to mogu poslužiti uzori i naše prihvatanje ili neprihvatanje onoga što želimo ili ne.
Poštovana dr krasić, nakon obraćanja velikom broju lekara specijalista, obraćam se i vama u nadi da će te mi možda pomoći svojim savetom. Imam 39 godina, ženskog pola, udata, zapošljena, pušač. Pritisak 90/60, oduvek ubrzan rad srca 90-110, nizak nivo šećera 2, 4 do 2, 8, povremene tahikardije, kao posledica mog problema. Naime, reč je o disfagiji, ali ne klasičnog oblika (kada se hrana vraća iz želuca u jednjak ili iz jednjaka u ždrelo) . Reč je o otežanom gutanju koje se pojavilo pre tri godine, iznenada, bez izkakvog povoda ili prethodnog stresa i to jula meseca, dok se u maju koristila velike količine domestosa u radu, a u februaru ziban i odvikla se od cigareta na 3 meseca. Mogu reći da sam bila na pregledima kod gotovo svih specijalista, radila mr, torč, rentgensko snimanje akta gutanja, krvnu sliku, orl, ginekologija, neurologija, psihijatrija. Kod psihijatara (njih 4) postojala su oprečna mišljenja: zdravi ste, to se rešava kod baba (žao mi je što to pominjem bez namere da nekoga vredjam, ali to nisu moje reči već ih citiram) , preoruka da uzimam seroksat. Problem gutanja se sastoji u tome da kada pokušam da progutam hranu jezik u zadnjem delu ka nepcu je bukvalno izbaci iz usta. Tada dolazi do zagrcnjivanja. Kao posledica toga javi se ubrzano lupanje srca. Seroksat kao i ostali anksiolitici suše usta, te mi uopšte ne odgovara. Samoinicijativno probala sam i druge: zoloft, auromid, cipraleks i svi su samo još više isticali problem gutanja. Probala sam i benzodiazepine i ni jedan mi ne odgovara sem bromazepama koji u kontraindikaciji (slučajno sam pročitala) ima tzv. Nuspojavu opuštenost mišića ždrela i jezika. Nisam nervozna, već gladna. Probleme rešavam racionalno i smatram da je moguće i ovaj rešiti uspešno. Po prirodi sam optimista, vesela i zadovoljna svojim brakom i porodicom. Naravno da nije sve idealno, ali to su sitne stvari (npr. Finansije i sl.) koje su sastavni deo života i sa kojima se svi mi borimo. Nemam crne misli, suicidalne i sl. Usmerena sam samo ka rešavanju problema ishrane. Da li je moguće da se radi o psihijatrijskom problemu ili smatrate da treba odraditi neke druge vrste kontrola i kojim putem krenuti. Ne volim da uzimam bromazepam jer on stvara sedaciju, a i što je najgore zavisnost. Sem toga ne rešava uzrok, već posledicu. Još jedom bih vas najtoplije zamolila da mi što pre odgovorite i date svoje stručno mišljenje. Izvinite još jednom na dužini pisma. Unapred vam se zahvaljujem i srdačno pozdravljam.
Poštovana, . ukoliko je sve u redu ategobe postoje, ne postoji drugo objasnjenje do problema psihicke prirode. Takodje, posle toliko antidepresiva nema svrhe ih uzimati vise. Resite se svih lekova, opustite, potrazite dobrog terapeuta i verujte onome kome se budete obratili !
Sigurno je da postoji sve sto ste naveli, ali se morate obratiti nekon da bi bila doneta odluka kako dalje.
dr d. Krasic
Pozdrav
Vrlo ste kontradiktorni i vrlo se nevesto borite onda kada osetite da izlazite iz problema. Kao da ga nesvesno zelite, jer imam utisak da se ne snalazite ukoliko ga nema, da vam je on postapalica funkcionisanja j (mozda tako razresavate socijalnu fobiju koju ste time maskirali?) . Isli ste lekaru zbog socijalne fobije, bilo vam je bolje, napustili ste lecenje. Mislili ste da gubite vreme! A sada odlazite neuropsihijatru i nije vam bolje? Da li opet mislite da gubite vreme? Pijete lek a smatrate da vam je losije od njega! Nemojte ga piti! Odlucite sta hocete i drzite se toga. Imate sve preduslove da budete zadovoljni i izadjete iz klupka u koje se motate sami. Samo odlucite!
Pozdrav
Mozete postepeno ukidati lek i planirati trudnocu. Prestajte postepeno narednih mesec dana, sa pauyama od nekoloko dana do prestajanja
dr d. Krasic
Pozdrav
Covek celog života radi na sebi i dogradjuje sebe. Identitet i njegovo formiranje se završava u 26 godini po nekim vec prevaziđenim teorijama, ali po savremenim teorijama i životnom iskustvu, na njemu i njegovom kreiranju radimo celog života. Za to mogu poslužiti uzori i naše prihvatanje ili neprihvatanje onoga što želimo ili ne.
dr d. Krasic
Pozdrav
. ukoliko je sve u redu ategobe postoje, ne postoji drugo objasnjenje do problema psihicke prirode. Takodje, posle toliko antidepresiva nema svrhe ih uzimati vise. Resite se svih lekova, opustite, potrazite dobrog terapeuta i verujte onome kome se budete obratili !
Dr D. Krasic
Pozdrav
Prikazano 1046-1050 od ukupno 2344 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke