Postovani doktore imam 18 godina. Od prvog razreda osnovne skole sam trpela maltretiranja od strane jednog decaka. Tukao me je, vredjao, pretio i uz pretnju mi uzimao pare. Stalno mi je ogranicavao slobodu, da nisam smela ni da se nasmejem. Moj tata je bio obavesten o svemu. Odmah je bila obavestena skola, medjutim tu nista nije bilo uradjeno. Onda je se obratio prosvetnoj inspekciji u ministarstvu, medjutim osoba koja je nadlezna za to je sve sabotirala. Doznala sam da je cepao nase zalbe i da je stitio tog delikventa. Posle toga nasilje je se sve vise pojacavalo, a meni je jedino preostalo da sve to cutim i trpim. Cak je pretio da ako ikome budem rekla da ce mi ubiti sestru. Vise sam strahovala zbog nje, nego zbog sebe. To je sve ostavilo velike posledice po mene i moje zdravlje. Smanjeno mi je samopouzdanje, osecam se bezvrednom, kao da me niko ne voli. Osecam se usamljenom, a jos vise me je dotukla mamina bolest i smrt, koju smo ja i sestra same gledale, jer tata je bio na poslu. Isla sam kod psihijatra na razgovor. On mi je dao dijagnoze f92. 0 i f92 koje ne znam sta znace. Pijem antidepresive (seroxat i demetrin) , ali ne pomazu mi. Imam redovne seanse kognitivno bihejvioralne i suportivne terapije, ali osecam se isto. U meni je sad samo bes i tuga. Najvise me boli to sto za svu decu danas ima pravde a meni je jedino preostalo da pijem lekove i da nosim teret svoje proslosti. Moja porodica mi pruza puno ljubavi, ali je ja nazalost ne osecam. Osecam se nezasticenom i usamljenom, sto ponekad me plasi. Ne znam vise kome da se obratim. Jako mi je lose, i ne znam sta da radim. Da zaboravim ne mogu, to je jace od mene. Jedino sto me drzi je vera u boga, ali za mene kao da je svet stao. Molim vas pomozite mi. Pozdrav.
Poštovana, Ova prica sa decakom zvuci drasticno i dramaticno i ne znam da li je zavrsena. Izgubila si najdraze bice sto ti je dodatno narusilo zivot, srecu i samopouzdanje. Depresija je bila logicno resenje kao i psihijatar. Ali negde moramo ono sto se desilo i secamo ga se, staviti u prostore proslosti i ici dalje, bez nje nema buducnosti. Smatram da bi psihoterapija psihodinamska bila bolja, te ukoliko si u mogucnosti kreni sa njom
Poštovani! Do sada se nisam usudila obratiti nikome u vezi moje problematike. Naime, patim od klaustofobije. Do pre par godina imala sam samo otežano disanje kada sam se našla u zatvorenoj prostoriji (npr. Lift) medjutim to je sad već preraslo za mene u dosta zabrinjavajuće stanje. Simptomi su gušenje, lupanje srca, (jak bol u grudima) znojenje tela dok su mi dlanovi suvi. Pokušavala sam zdravim razumom ubediti sebe da je to neka moja fantazija i da je ja moram sama savladati. Naravno, bezuspešan trud. Zato vas molim da mi pomognete, preporučite način lečenja ili pak ublažavanja ove problematike. Veliki pozdrav!
Opsednuta sam time da se ne ugojim, trenutno mi je linija dobra i volela bih da tako ostane i dalje. . . Ne zelim vise da mrsam, ali ni da se ugojim. . . Ponekad ne jedem ceo dan onda samo veceram i to da bih mogla da zaspim, ili jedem samo jabuke. . . Onda sam i u poslednje vreme pokleknula pred slatkisima i pocela da sve to povracam nakon prejedanja. . . Jednom ili dva puta dnevno. . . Ja u stvari i ne znam da li imam problem jer mi se cini da sa tim bilo kada mogu prestati. . . Ali onda kazem "ma od sutra cu" i opet jedem pa povratim, jos sebi postavljam bolesna pitanja da li sam sve povratila ili cu se ugojiti. . . Svesna sam da to nije normalno, ali ne mogu da se oslobodim tih misli! Da li je problem samo u mojoj glavi ili zaista treba nekome da se obratim? Imam 20 godina, menstruacije su mi neredovne (po nelkoliko meseci ih nemam) , a mislim da je na to uticao i stres kome sam bila izlozena u ogromnoj meri tokom prosle dve god s obzirom da ovaj poremecaj u ishrani imam oko 1 god.
Poštovana, Neophodno je da se javite psihijatru sto pre, jer imate poremecaj ishrane, koji se po pravilu produbljuje u trajanju te vas moze odvesti u psihotelesnu iscrpljenost koja cesto zahteva hospitalno lecenje
Poštovana dr krasić, najtoplije vam se zahvaljujem na brzom odgovoru pitanje broj 47131, te na razumevanju za moj problem i strpljenju pri čitanju i analizi onako dugačkog pitanja. Volela bih da mi, ukoliko je to moguće, preporučite terapeuta koji bi bio u mogućnosti da radi na ovom problemu. Verujte, veoma je teško lutati i tražiti pravog, pogotovo što ima specijalista koji imaju i subspecijalizaciju u odredjenim domenima nauke. Veliki pozdrav i unapred hvala.
Postovana dr, zanima me sta mislite da li je moguce zaboraviti na neke traume iz detinjstva, odnosno, da ne izazivaju jako negativna osecanja i bol pri samo secanju na iste. . . Naime. U poslednje vreme se cesto toga secam a zasto ne znam. . . Imam 23 god, zavrsavam stomatologiju, a kad se to desilo imala sam 4, 5 god i secam se mame kako me je tukla, udarala. . . I kad se umorila, usporila je, pa me pljuvala i slicno. . Jer 'sam nesto zgresila' zanima me, da li je to problem u njoj, kad to moze da uradi detetu od 4 ili 5 god, ili je stvarno moguce da dete moze da bude toliko krivo. . . Mada iako je u njoj problem, to mene i dalje muci, i osecam dozu mrznje prema njoj zbog toga. Unapred zahvalna, sandra
Poštovana, Prica jako potresna i zastrasujuca. Bolna za vas, utoliko jace zbog straha, ljutnje i besa koji je zacet jos tada i postoji jos uvek. Prolazili ste kroz mrznju i tugu, krivicu i jad i verovatno u razmisljanjima odgovore dajete, ali osecanja rade u vama i cine vas nesigurnom i nestabilnom. Zaista bi vam jako prijala psihoterapija!
Ova prica sa decakom zvuci drasticno i dramaticno i ne znam da li je zavrsena. Izgubila si najdraze bice sto ti je dodatno narusilo zivot, srecu i samopouzdanje. Depresija je bila logicno resenje kao i psihijatar. Ali negde moramo ono sto se desilo i secamo ga se, staviti u prostore proslosti i ici dalje, bez nje nema buducnosti. Smatram da bi psihoterapija psihodinamska bila bolja, te ukoliko si u mogucnosti kreni sa njom
dr d. Krasic
Pozdrav
Lecenje podrazumeva odlazak psihijatru, psihoterapiju kao i medikamentoznu terapiju koja u pocetku jeste neophodnost
dr d. Krasic
Pozdrav
Neophodno je da se javite psihijatru sto pre, jer imate poremecaj ishrane, koji se po pravilu produbljuje u trajanju te vas moze odvesti u psihotelesnu iscrpljenost koja cesto zahteva hospitalno lecenje
dr d. Krasic
Pozdrav
Ne ynam odakle ste, da bih vam preporucila kome da se javite.
dr d. Krasic
Pozdrav
Prica jako potresna i zastrasujuca. Bolna za vas, utoliko jace zbog straha, ljutnje i besa koji je zacet jos tada i postoji jos uvek. Prolazili ste kroz mrznju i tugu, krivicu i jad i verovatno u razmisljanjima odgovore dajete, ali osecanja rade u vama i cine vas nesigurnom i nestabilnom. Zaista bi vam jako prijala psihoterapija!
dr d. Krasic
Pozdrav
Prikazano 1036-1040 od ukupno 2347 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke