Pitanje za bojanu dimitrijevic. . . Postovana bojana, pisem vam zbog mog jako dobrog prijatelja jer mislim da mu treba pomoc. Ima 30 godina, jako je inteligentan, bavi se humanitarnim radom mimo posla i odgovoran je. Medjutim. . . Roditelji su mu razvedeni. Otac je umro kad je bio mali a majka se udala za drugog coveka i ostavila ga kod njene majke da ga cuva. Vidja majku jednom mesecno (ne zive u istom gradu) i nekako je previse vezan za nju. Mene brine sledece. . . Jako je emotivno nezreo, ako dobije negativnu kritiku, "baca" se kao dete i odmah bezi u drugu prostoriju i ide da pusi. I uvek tako. . Ako mu nesto nije po volji. Drugo, druzimo se par godina a do sada nemamo nijednu normalnu sliku. On nikada ne stoji mirno za slikanje. Mozda ce vam ovo delovati kao glupa i nevazna stavka ali radi se o tome da se uvek slika "cudno" (kako cekicem udara sebe u glavu, kako lezi na podu sa iskrivljenim ustima i iskosenim ocima. . .) . Nema nijednu ok sliku. Na svim slikama deluje kao da je retardiran. Molim vas, recite mi sta je moguci problem u vezi sa njim. Nema nikakvih sansi za odlaskom kod lekara jer on ovo ne smatra problemom. Ono sto mene najvise brine jesu slike (dozvolicete da iznesem svoje laicko misljenje. . . Ali ove slikee mi deluju pomalo sirofreno. . .) . Hvala unapred. Pozdrav
Postovani, pisem u nadi da cete uspeti nekako da nam pomognete. Naime moj suprug i ja nekoliko meseci unazad pokusavamo da napravimo bebu, u pocetku smo imali probleme sa kandidom, pa sad kad smo je se resili javlja se drugi: svaki put kad se priblize plodni dani erekcije nema, ili je sve u redu do samog momenta penetracije. Posle ciklusa i nakon sto prodju plodni dani sve tece po planu, nikakvih problema nemamo, ali bas tad kad treba sve da funkcionise ono nece. . . Svesni smo da je problem skroz psihicke prirode, ali zbog prevelike zelje da se vec jednom nesto dogodi rezultat izostaje. Volela bih, ako je ikako moguce, da mi odgovor posaljete samo na mail, da ne bude na sajtu. Hvala unapred
natasa
Poštovana, Probajte da vas muy jednostavno nema kontrolu vaseg ciklusa, ne pominjute ga pred njim, a naravno ni plodne dane. Mozete cak da inscenirate situaciju koju biste postavili obrnutom od one sto jeste. Mogucnost da se javite strucnjaku stoji u svakom slucaju.
Postovani
patim od anksioznog poremecaja i panicnih napada vec sest godina. Isla sam kod psihologa i psihoterapeuta (privatno) i posle razgovora bi mi bivalo bolje ali i dalje nisam resila nista konkretno. Pomoglo mi je da razumem prirodu tog stanja ali ja i dalje imam strah od samostalne setnje, obavljanja normalnih aktivnosti. Idem ja ponekad da setam, ali sam uvek u grcu, imam paniku, strah od straha, i da vam ne nabrajam ostale simptome. Nisam pristalica lekova, nikad ih nisam pila. Pristalica sam bihejvioristicko-kognitivne terapije pa bih vas molila ako mozete da mi posaljete neke clanke kako se izboriti sa tim simptomima jer sam svesna da kljuc problema lezi u promeni nacina razmisljanja. Unapred zahvalna
Poštovana, Promena nacina razmisljanja jeste uvek bitna, ali kao sto vidite nije jedina uslov za promenu. I nacin razmisljanje je uslovljen odredjenim uzrocima, koji su nekad nedovoljno promenljivi samo ponasajnim odlukama o promeni. Kad vec odlucite da negativne misli proneite pozitivnim, onda postepeno krecite u situacije koje izazivaju strah. Na zalost, cesto su lekovi neophodni i ne vidim zasto biste se plasili necega sto bi bilo pod kontrolom strucnog lica.
Postovani. Ni sama ne znam da li mi je potrebna pomoc doktrora ili je u pitanju prolazna kriza i osecaj bespomocnosti sto ne mogu da pomognem majki koja je jako bolesna. Mi smo petoclana porodica koja moze da se pohvali medjusobnom ljubavlju i paznjom. Imam oca i majku, sestru stariju i brata mladjeg. Iako smo jedna prosecna srpska radnicka porodica ipak su moji roditelji uz svu muku uspeli da odskoluju mene i sestru, zavrsile smo fakultete, brat nije hteo da studira a da je hteo ni to ne bi bio problem. Ja sam srecno udata imam divnog supruga koji me voli i kojeg volim, medjusobno se postujemo i pomazemo. Zaista kako se samo pozeleti moze. Posle smrti moga dede za koga smo svi bili jako vezani kao da je doslo do jednog prekida medjusobnog koji ne mogu ni ja sama da objasnim, jednostavno svi smo bili zateceni, uplaseni, povredjeni, ali smo i to nekako prebrodili, mada i dan danas to jako boli. U medjuvremenu, majka mi se jako razbolela, od raka, i koliko god da mi to lecimo i idemo kod doktrora gledamo najbolje lekare da joj obezbedimo, sve mi se cini da dublje padamo. Nikako neki napredak da krene. To je bollest koja ne samo nju da lomi vec i sve nas, izjeda nas i razara. Kad uradimo nalaze i oni budu dobri mi se obradujemo, a njoj nakon par dana opet dodje tesko od posledica operacija i zracenja, to nas tako slomi i mi smo posle izgubljeni. Ja licno ne umem i nekad mislim da ne mogu da se nosim sa tim. Inace sestra, brat i otac smo jako bliski i pomazemo se medjusobno, tesimo jedno drugo a u sebi se svi izjedamo. Moje misli su smo skoncentrisane na to kako je ona bolesna i kako moze da umre, i sta ce biti u ovom slucaju, ssta ce biti u onom slucaju, stalno u glavi motam razne stvari, razmisljam hipoteticki, pokusavam da pomognem a nista ne radim to me unistava. Zapostavljam muza, nemamo dece mada pokusavam da ostanem trudna, mislim mozda mi ti promeni zivot, a opet me istrah da li cu moci da se posvetim njima, muzu i detetu. On mi ne pravi problem zbog toga, nego stavise me podrzava i tesi. Ali svesna sam da to nie uredu prema njemu, a ja ne mogu kuci sa njim kad sam da zivim zivot jer su moje misli samo sa mojom porodicom i sa majkom, stalano razmisljam sta radi kako je ima li bolove. Inace cesto razmisljam o smrti isam pomisao da bih mogla da izgubim nekog dragog mi stvara osecaj soka i bola. Molim vas sta bi bilo najbolje da uradim da skoncentrisem svoje misli i usmerim ih u pravi pravac, imam jaku zelju da krenem napred a ne znam kako?
Poštovana, Tesko je gledati blisku osobu koja boluje. Saosecate sa njom i imate sopstvenu bol i ostale osecaje koji nastaju zbog moguceg gubitka najvoljenijeg bica. Utoliko snaznije, posto jos uvek sami niste postali majka i osetili snagu tih osecanja i dobili novu motivaciju zbog koje se morate boriti. Ali vi ipak i upravo imate motivaciju koju ne vidite! Zivot upravo opstaje zbog vere i nastavka dalje. Jedan problem ste pokrili drugim, ne vidite od sume drvo i zivite u haosu. Hocete li na kraju izgubiti i podrsku coveka koji vas voli? Pre svega morate odrzati harmoniju medju vama, pruziti majci onoliko koliko mozete, podelite to sa drugima. Neke stvari se ne mogu promeniti, mogu se olaksati. Ali moramo raditi na onome sto se moze promeniti i verovati u to. Misliti drugacije, nadati se!
dr d. Krasic Pozdrav
Molim vas, neuropsihijatar mi je prepisao trixifen 25mg kao terapiju. . Ne zelim ni da pomislim da je nesto ozbiljno u pitanju, kako se to na nekim sajtovima navodi. . Sizofr. . . Naime, kada se prepisuje ovaj lek? U kojim slucajevima?
Poštovana, Lek ima indikacije kod povecane napetosti, agresivnosti, izvanredne uynemirenosti koja se ne moze postici anksioliticima. Ne daje se samo kod psihoya.
Ovo pitanje preusmerite ponovo na sajt, ako zelite odgovor od bojane dimitrijevic
dr dragana krasic
Pozdrav
Probajte da vas muy jednostavno nema kontrolu vaseg ciklusa, ne pominjute ga pred njim, a naravno ni plodne dane. Mozete cak da inscenirate situaciju koju biste postavili obrnutom od one sto jeste. Mogucnost da se javite strucnjaku stoji u svakom slucaju.
dr d. Krasic
Pozdrav
Promena nacina razmisljanja jeste uvek bitna, ali kao sto vidite nije jedina uslov za promenu. I nacin razmisljanje je uslovljen odredjenim uzrocima, koji su nekad nedovoljno promenljivi samo ponasajnim odlukama o promeni. Kad vec odlucite da negativne misli proneite pozitivnim, onda postepeno krecite u situacije koje izazivaju strah. Na zalost, cesto su lekovi neophodni i ne vidim zasto biste se plasili necega sto bi bilo pod kontrolom strucnog lica.
dr d. Krasic
Pozdrav
Tesko je gledati blisku osobu koja boluje. Saosecate sa njom i imate sopstvenu bol i ostale osecaje koji nastaju zbog moguceg gubitka najvoljenijeg bica. Utoliko snaznije, posto jos uvek sami niste postali majka i osetili snagu tih osecanja i dobili novu motivaciju zbog koje se morate boriti. Ali vi ipak i upravo imate motivaciju koju ne vidite! Zivot upravo opstaje zbog vere i nastavka dalje. Jedan problem ste pokrili drugim, ne vidite od sume drvo i zivite u haosu. Hocete li na kraju izgubiti i podrsku coveka koji vas voli? Pre svega morate odrzati harmoniju medju vama, pruziti majci onoliko koliko mozete, podelite to sa drugima. Neke stvari se ne mogu promeniti, mogu se olaksati. Ali moramo raditi na onome sto se moze promeniti i verovati u to. Misliti drugacije, nadati se!
dr d. Krasic
Pozdrav
Lek ima indikacije kod povecane napetosti, agresivnosti, izvanredne uynemirenosti koja se ne moze postici anksioliticima. Ne daje se samo kod psihoya.
dr d. Krasic
Pozdrav
Prikazano 811-815 od ukupno 2358 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke