Pozdrav, poštovani doktore! Imam 15 godina,Ja sam skeptična ličnost a pri tome perfekcionista,volim da planiram svoju budućnost i radim sve samo što je korisno za mene :odličan sam đak bavim se sportom a prventveno vodim računa o zdravlju(hrani i piću)hranim se u skladu sa svojom krvnom grupom uzimam sve vitamine ,kalcij,magnezijum...Moj je cilj ustvari biti potpuno zdrav to na prvom mjestu,a zatim uspješan,ta moja skeptičnost ima jednu dobru stranu a to je da nikad neću uraditi ništa što bi za mene bilo imalo opasno,a njena loša strana je upravo razlog zbog kojeg sam se vama obratio za pomoć, naime mene zabrinjavaju razne stvari koje me mogu ugroziti,prvenstveno mislim na zdravlje strepim da ne dobijem neku bolest iako nema šanse ni 0.0001% da obolim a toga postajem tek svjestan kad me uhvati strah za nekom drugom bolešću.Dat ću vam jedan primer:Čujem za neku bolest i odmah to povezujem samnom: npr. sjećam se kad sam bio mali čuo sam da se može dobiti rak ako se zguli mladež i ja to odmah povezujem samnom, znao sam svako malo provjeravati da li su mi svi mladeži na mjustu....,Sada sam najviše ugrožen kako god nešta sasznam ja se prepanem na primer kada sam čuo da ako se proguta dlaka od psa, ako je zaražen ehinokokusom može se čovjek inficirati i onada je to vrlo teško stanje vrši se operacija a čovjek može i da umre.Kada sam to sazno ja sam danima crpio informacije sa interneta da bi se uvjerio da je za to mala šansa, ali i kada sam se uvjerio da to imaju psi isključivo na selima koji jedu meso (živo) od stoke koja mora pritom biti zaražena ,tek,sam se tad malo smirio ali i dalje perem ruke kad god hoću jesti nešto, primer uzeti žvaku, jel razmišljam ko je sve mogao dirati pare a da je na ruci imao jajašce ehinokokusa i tako ga prenjet na moje ruke,tako isto primer za sidu kada sam to saznao prepao sam se i ako sam sve o tome naučio, a prepao sam se jer sam razmišljao da li je cura sa kojom sam se ljubio imala u ustima krvi a ja ranicu pa mi mogla prenje sidu.(IAKO JE ONA MOŽE IMATI SAMO 0,01%),to su sve gluposti kojim se ja opterećujem i koje me prođu kad mi dođe novi problem i tada su mi te stvari jako smješne i pitam se kako je to mene uopšte moglo opterećivati.Ali mene ne opterećuju samo bolesti već i druge stvari ,a što se tiče bolesti opterećuju me samo one koje mogu biti smrtonosne i či se simptomi javljaju dosta kasnije od oboljevanja.(znači moram dosta čekati da bi saznao......)Mene opterećuju stvari samo koje mi mogu život ugroziti na primer čujem za proročanstvo Nostradamusa za 3 svjetski rat i ja se time opterećujem sve dok ne pronadjem dovoljno dokaza da se to neće obistiniti ili dok mi ne dodje novi problem i pod uticajem njega zaboravim ovaj.Ali bojim se i ljudi koji mi zaprjete a dobro znam da mi ništa ne bi učinili.
Ja se tješim da je to samo pubertet . Danas sam čuo za bolest hipohondriju i pročitao sam da je to isključivo za one koji se opterećuju bolestima, a ja se opterećujem svime što mi može ŽIVOT ugroziti(samo život) I od muve pravim medvjeda sa bujnom maštom. Ja sam svjestan da moja opterećenja nemaju osnove ni 1 % šanse i da se ne trebam opterećivati ali se ipak opterećujem.Ja bi vas zamolio za pomoć da mi kažete šta mi je činiti čuo sam da se poslije hipohondrije mogu dobiti :paranoja,shizofrenija,a ja sam se posebno prepao paranoidne shizofrenije jer sam slušao na televiziju koliko je to opasno.Možete mi reći kolike su mi šanse da obolim od takve nekakve psihičke bolesti i kakve bi preventne mjere trebao napraviti da do toga ne dodje. ŽELIM SE RJEŠITI OVOG BEZVEZNOG OPTEREĆIVANJA I OSJEĆAM NEKU MOĆ DA SAM KONAČNO NA PUTU DA NADJEM RJEŠENJE I PREVENTNO REAGUJEM ZA BUDUĆNOST I MOLIM VAS DA MI POMOGNETE. HWALA PUNO !!!
Hm, čitajući tvoje interesantno pismo pitao sam se šta zapravo želiš da ja učinim za tebe. Pismo zvuči kao: Doktore pomozite, ali nemojte da me promenite. Šta ti ja mogu reći a da ti ne znaš? Ja te samo mogu pitati da li pored svog znanja koje imaš i logike kojom raspolažeš, zadržavanjem starog ponašanja pomažeš sebi ili strahovima koji su te spopali? Da li se suprodstavljaš ili im dopuštaš da te do te mere uzmu pod svoje da ni logika ni 99,9 postotni dokazi ne mogu da ih zaustave. Kako si mi objasnio, strahove dozivaju tvoje strašljive MISLI, a ne realna opasnost. Ako si svestan toga (a jesi), kome ti ustvari pomažeš svojim proveravanjem, perfekcionizmom, opterećivanjem Nostradamusom? Sebi ili strahovima? Uticaj strahova ohrabrenih pomaganjem same osobe dovodi do toga da život postaje ispunjen dosadnim ponavljajućim preispitivanjima kako se zaštititi od bolesti, mikroba, groma, erupcije Etne, kosmičkih zračenja i najezde marsovaca, a sve ono što je vredno u životu se propusti. Verujem da to nećeš dozvoliti, a ti i imaš snage i dovoljno godina da se suprotstaviš tim nemetljivim strahovima, ali i dovoljno vremena da nadoknadiš propušteno. Ako ne možeš sam, nađi pomagača ili pomagačicu. Pozdrav
Postovani doktore, u zadnjih 7 dana imam osjecaj da imam nesto u grlu, kao komadic jabuke, odnocno u ovoj "rupi" gdje se spajaju vrat i grudni kos, povremeno mi se podriguje, ali onako vise iz zdrijela te nakon toga na par sekundi nemam taj osjecaj, pored toga ne kasljem niti imam promuklost. Osjecaj je izrazen iskljucivo pri gutanju pljuvacke, primijetio sam kao da imam povecan limfni cvor na lijevoj strani vrata-jedva da se moze napipati i nije bolan.
Unaprijed zahvaljujem.
Poštovani,
Predlažem da se javite lekaru specijalisti za interne bolesti, koji će pregledom proveriti Vaše sumnje.
Ja bez pregleda teško mogu reći o čemu se radi, ali pretpostavljam da su tegobe iz jednjaka i da su uzrokovane takozvanim gastroezofagealnim refluksom. U tom stanju sadržaj želuca se vraća u jednjak i može uzrokovati tegobe koje navodite. Takođe, dolazi u obzir i upla gornjih delova respiratornog trakta.
Srdačan pozdrav!
Dobar vam dan. Naime imam sina koji je ove godine prvi put otisao na ekskurziju na kojoj mu nije bilo bas lepo . Ima 9 god. Kaze da je tamo bio sam , da nije mogao da dugo zaspi i da je uvece plakao. To se nastavilo i po njegovom povratku . Kaze da zeli da spavamo sa njim , da se boji mraka i da je ponekad tuzan iako je do tada spavao sam u svom krevetu. Preko dana kaze da mu je sve ok. no kada se vreme spavanja priblizi on pocinje da bude tuzan, tj.da se seti ekskurzije i kako je tamo on jedini plakao i da mu je zbog toga krivo.Inace on je dete koje voli da je dobar u svemu, tj.tesko podnosi kada gubi. To vec traje 2,5 nedelje te vas pitam dali bi se trebao obratiti nekom decijem psihologu ili je to normalna pojava za dete njegovog uzrasta . Hvala
Poštovana, ukoliko u vreme čitanja ovog odgovora vaš sin još uvek ima opisane smetnje, svakako da bi bilo od koristi razgovarati sa nekim stručnim licem koje razume psihologiju dece, a sa kojim bi se razmotrilo šta se sve događalo realno, a pogotovo kako je vaš sin doživeo ekskuriziju i kakve misli i sećanja su sa ekskurzije su još uvek prisutne i ometaju ga da napravi razliku od onoga što se dešavala i onog što mu se sada dešava. Dakle, da se na specifičan način razmotri da li je bilo nekog traumatskog događaja, da li je uplašen nekom informacijom, ili su ga zaplašile sopstvene misli koje su aktvirala uspavanje strahove od odvajanja od sigurnih ljudi i sigurnih mesta.
Postovani doktore, imam 17 god i problem koji je mozda drugima besmislen ali mene jako muci. Naime moj otac je jako strog ii dok svi iz mog drustva imaju foru za izlazak i do dva ili tri ujutru ja mogu da ostanem u gradu najkasnije do pola dvanest. Prakticno to znaci da uopste ne mogu da izadjem jer svi lokali i svi moji drugovi izalze onda kada ja trebam da se vratim kuci. nebrojeno puta sam razgovarala i razgovarala s njim, ali na kraju bi razgovor zavrsila porazena i placuci, jer on nikako da pristane. Svesna sam da je napolju opasno u to vreme i da nije zdravo za moj organizam, ali ja zelim da bar ponekad izadjem sa drustvom makar do 1. od toliko nerviranja, uzaludnih razgovora i osecaja izolovanosti u drustvu sva se stresem i suze mi odmah polaze na oci cim neko bar malo pocne da razgovara na tu temu. Nerviraju me tudja pitanja zasto ne izlazim i sto svakome trebam da objasnjavam. Osecam da me svi cudno gledaju zbog toga i da me zale sto ne podnosim. Zbog toga sam se jako povukla u sebe i jako sam nesigurna, cutljiva. Cini mi se da je svima dosadno u mom drustvu. Vise zivim u masti nego u realnosti i to me izludjuje. Inace sam vukovac i osnovnoj skoli i sada u srednjoj i stvarno se trudim da pkazem da sam primerna i zrela osoba ali nista ne pomaze i cesto zelim da odustanem od svega i od zivota.. hvala unapred na bilo kakvoj vrsti pomoci
Poštovana, adolescencija je period neprekidne borbe između adolescenta u dobijanju što veće autonomije i roditelja u uskraćivanju te autonomije koje je najčešće motivisano potrebom da se zaštiti dete. Ali napominjem roditelja, kao množine, a ne samo jednog od njih. Ukoliko živiš sa oba roditelja, a samo jedan donosi pravila, a ostali ukućani se tim pravilima samo povinuju onda je moć apsolutna, a porodica funkcioniše kao u diktatorskim režimima gde svi trpe uključujući i diktatora koji živi u stalnom strahu od gubitka moći. Naravno, od ovakvog pisanja ti nećeš imati velike pomoći, ali evo i par praktičnih saveta. Ukoliko se dvoje zaglave u komunikaciji ili je ona isključivo jednosmerna, pravilo je: PROŠIRI krug ljudi koji će učestvovati u dogovaranju i odlučivanju. Pre svih drugog roditelja ili staratelja. Time se uvode i principi demokratije koji su supritni diktaturi. Pre toga, bilo bi korisno da svoje prijatelje pozoveš kući da roditelji upoznaju one sa kojima izlaziš, tako da će i stepen opasnosti kojem si izložena "tamo negde napolju" (kao da je Dosije X u pitanju) realnije procenjen. Sa druge strane, neki adolescenti kojima su uskraćeni izlasci dovlače društvo kući sa taktikom da roditeljima dosade pa da oni sami počnu da insistiraju da se ili oni (roditelji) ili on/ona maknu iz kuće. Drugi prave dogovore sa roditeljima koje obaveze i poslove treba završiti preko dana da i se dobili ekstra sati uveče. Neki prave spisak mogućih načina ostajanja duže napolju, pa isprobavaju jednu po jednu alternativu, ali je bitno da se ne zadržavaju na jednoj ponavljajući baš onu neuspešnu taktiku. Možeš i da se raspitaš kako su drugi uspeli da ubede svoje matorce oko izlaska. Osamljivanje, plakanje, nesigurnost je najteža taktika koja podrazumeva prikrivanje diktature oca i nepostojanja taktike u sopstvenom osamostaljivanju koju tvoje društvo očigledno prepoznaje, a pitanjima želi da pomogne. Pozdrav
110 kg-sam tezak zadnje 3-4 god bivsi sportista (kosarkas) kg slabo idu dole-volim odbojku na pesku i pre 1 mes su me pocelia boleti kolena(jako) pa sam prekinuo-jedem voce-povrce...molim Vas predlog za neku terapiju-elektro za kolena-kako moja hrskavica neki lekovi mozda za jacanje isteneke steznike da kupim-koje ?...predlog-sugestija hvala
Kod bivših sportista, po završetku karijere, najčešće dolazi do povećanja telesne mase, posebno kod onih koji potpuno prekinu sa fizičkom aktivnošću. Sa porastom telesne mase najčešće pored bolova u leđima javljaju se i bolovi u kolenima. Da bi se opredelili za fizikalni tretman neophodno je postaviti dijagnozu (uraditi radiološki pregled kolena - magnetnu rezonancu) i po utvrđivanju dijagnoze opredeliti se za operativni zahvat, naravno, ako za to ima potrebe. Ako se radi o istegnućima na tetivama, ligamentima, ili povrede patele kolena, indikovana je fizikalna terapija. U klasičnim slučajevima (jer nisam u stanju da Vas pregledam) terapija je: a) lasero terapija (u zavisnosti od vrste lasera i povrede određujemo jačinu aplikacije), b) impulsni ultrazvuk (intenzitet od 0,5 do 1,0 W/cm2 , trajanje tretmana 5-6 minuta), c) vacusac (trajanje aplikacije od 10 do 20 minuta pod pritiskom od 0,30 do 0,40 Barr-a), d) impulsno magnetno polje (jačina 26 Hz, intenzitet 55% i trajanja najmanje 30 minuta), e) postoji i varjanta sa interferentnim strujama i elektroforezom klasičnom primenom, f) masaža vezivnog tkiva po šemi za koleno (jagodicom srednjeg i domalog prsta se ide oko čašice 15 do 20 puta, zatim se ide zvezdasto prema čašici iz svih pravaca 15 do 20 puta), g) stimulacija butnog mišića (Tensem aparat 15-20 minuta), h) vežbe za jačanje butnog mišića, u početku statičke kontrakcije, pošto kod Vas postoji bolan pokret u kolenu. Dao sam Vam više mogućnosti pa u zavisnosti od medicinskih aparata koji poseduje Vaša zdravstvena ustanova i uz konsultaciju sa Vašim fizijatrom primenite nešto od ovih predloga.
Pozdrav, poštovani doktore! Imam 15 godina,Ja sam skeptična ličnost a pri tome perfekcionista,volim da planiram svoju budućnost i radim sve samo što je korisno za mene :odličan sam đak bavim se sportom a prventveno vodim računa o zdravlju(hrani i piću)hranim se u skladu sa svojom krvnom grupom uzimam sve vitamine ,kalcij,magnezijum...Moj je cilj ustvari biti potpuno zdrav to na prvom mjestu,a zatim uspješan,ta moja skeptičnost ima jednu dobru stranu a to je da nikad neću uraditi ništa što bi za mene bilo imalo opasno,a njena loša strana je upravo razlog zbog kojeg sam se vama obratio za pomoć, naime mene zabrinjavaju razne stvari koje me mogu ugroziti,prvenstveno mislim na zdravlje strepim da ne dobijem neku bolest iako nema šanse ni 0.0001% da obolim a toga postajem tek svjestan kad me uhvati strah za nekom drugom bolešću.Dat ću vam jedan primer:Čujem za neku bolest i odmah to povezujem samnom: npr. sjećam se kad sam bio mali čuo sam da se može dobiti rak ako se zguli mladež i ja to odmah povezujem samnom, znao sam svako malo provjeravati da li su mi svi mladeži na mjustu....,Sada sam najviše ugrožen kako god nešta sasznam ja se prepanem na primer kada sam čuo da ako se proguta dlaka od psa, ako je zaražen ehinokokusom može se čovjek inficirati i onada je to vrlo teško stanje vrši se operacija a čovjek može i da umre.Kada sam to sazno ja sam danima crpio informacije sa interneta da bi se uvjerio da je za to mala šansa, ali i kada sam se uvjerio da to imaju psi isključivo na selima koji jedu meso (živo) od stoke koja mora pritom biti zaražena ,tek,sam se tad malo smirio ali i dalje perem ruke kad god hoću jesti nešto, primer uzeti žvaku, jel razmišljam ko je sve mogao dirati pare a da je na ruci imao jajašce ehinokokusa i tako ga prenjet na moje ruke,tako isto primer za sidu kada sam to saznao prepao sam se i ako sam sve o tome naučio, a prepao sam se jer sam razmišljao da li je cura sa kojom sam se ljubio imala u ustima krvi a ja ranicu pa mi mogla prenje sidu.(IAKO JE ONA MOŽE IMATI SAMO 0,01%),to su sve gluposti kojim se ja opterećujem i koje me prođu kad mi dođe novi problem i tada su mi te stvari jako smješne i pitam se kako je to mene uopšte moglo opterećivati.Ali mene ne opterećuju samo bolesti već i druge stvari ,a što se tiče bolesti opterećuju me samo one koje mogu biti smrtonosne i či se simptomi javljaju dosta kasnije od oboljevanja.(znači moram dosta čekati da bi saznao......)Mene opterećuju stvari samo koje mi mogu život ugroziti na primer čujem za proročanstvo Nostradamusa za 3 svjetski rat i ja se time opterećujem sve dok ne pronadjem dovoljno dokaza da se to neće obistiniti ili dok mi ne dodje novi problem i pod uticajem njega zaboravim ovaj.Ali bojim se i ljudi koji mi zaprjete a dobro znam da mi ništa ne bi učinili. Ja se tješim da je to samo pubertet . Danas sam čuo za bolest hipohondriju i pročitao sam da je to isključivo za one koji se opterećuju bolestima, a ja se opterećujem svime što mi može ŽIVOT ugroziti(samo život) I od muve pravim medvjeda sa bujnom maštom. Ja sam svjestan da moja opterećenja nemaju osnove ni 1 % šanse i da se ne trebam opterećivati ali se ipak opterećujem.Ja bi vas zamolio za pomoć da mi kažete šta mi je činiti čuo sam da se poslije hipohondrije mogu dobiti :paranoja,shizofrenija,a ja sam se posebno prepao paranoidne shizofrenije jer sam slušao na televiziju koliko je to opasno.Možete mi reći kolike su mi šanse da obolim od takve nekakve psihičke bolesti i kakve bi preventne mjere trebao napraviti da do toga ne dodje. ŽELIM SE RJEŠITI OVOG BEZVEZNOG OPTEREĆIVANJA I OSJEĆAM NEKU MOĆ DA SAM KONAČNO NA PUTU DA NADJEM RJEŠENJE I PREVENTNO REAGUJEM ZA BUDUĆNOST I MOLIM VAS DA MI POMOGNETE. HWALA PUNO !!!
Odgovoreno: 02. 07. 2008.Hm, čitajući tvoje interesantno pismo pitao sam se šta zapravo želiš da ja učinim za tebe. Pismo zvuči kao: Doktore pomozite, ali nemojte da me promenite. Šta ti ja mogu reći a da ti ne znaš? Ja te samo mogu pitati da li pored svog znanja koje imaš i logike kojom raspolažeš, zadržavanjem starog ponašanja pomažeš sebi ili strahovima koji su te spopali? Da li se suprodstavljaš ili im dopuštaš da te do te mere uzmu pod svoje da ni logika ni 99,9 postotni dokazi ne mogu da ih zaustave. Kako si mi objasnio, strahove dozivaju tvoje strašljive MISLI, a ne realna opasnost. Ako si svestan toga (a jesi), kome ti ustvari pomažeš svojim proveravanjem, perfekcionizmom, opterećivanjem Nostradamusom? Sebi ili strahovima? Uticaj strahova ohrabrenih pomaganjem same osobe dovodi do toga da život postaje ispunjen dosadnim ponavljajućim preispitivanjima kako se zaštititi od bolesti, mikroba, groma, erupcije Etne, kosmičkih zračenja i najezde marsovaca, a sve ono što je vredno u životu se propusti. Verujem da to nećeš dozvoliti, a ti i imaš snage i dovoljno godina da se suprotstaviš tim nemetljivim strahovima, ali i dovoljno vremena da nadoknadiš propušteno. Ako ne možeš sam, nađi pomagača ili pomagačicu. Pozdrav
Postovani doktore, u zadnjih 7 dana imam osjecaj da imam nesto u grlu, kao komadic jabuke, odnocno u ovoj "rupi" gdje se spajaju vrat i grudni kos, povremeno mi se podriguje, ali onako vise iz zdrijela te nakon toga na par sekundi nemam taj osjecaj, pored toga ne kasljem niti imam promuklost. Osjecaj je izrazen iskljucivo pri gutanju pljuvacke, primijetio sam kao da imam povecan limfni cvor na lijevoj strani vrata-jedva da se moze napipati i nije bolan. Unaprijed zahvaljujem.
Odgovoreno: 02. 07. 2008.Poštovani,
Predlažem da se javite lekaru specijalisti za interne bolesti, koji će pregledom proveriti Vaše sumnje.
Ja bez pregleda teško mogu reći o čemu se radi, ali pretpostavljam da su tegobe iz jednjaka i da su uzrokovane takozvanim gastroezofagealnim refluksom. U tom stanju sadržaj želuca se vraća u jednjak i može uzrokovati tegobe koje navodite. Takođe, dolazi u obzir i upla gornjih delova respiratornog trakta.
Srdačan pozdrav!
Dobar vam dan. Naime imam sina koji je ove godine prvi put otisao na ekskurziju na kojoj mu nije bilo bas lepo . Ima 9 god. Kaze da je tamo bio sam , da nije mogao da dugo zaspi i da je uvece plakao. To se nastavilo i po njegovom povratku . Kaze da zeli da spavamo sa njim , da se boji mraka i da je ponekad tuzan iako je do tada spavao sam u svom krevetu. Preko dana kaze da mu je sve ok. no kada se vreme spavanja priblizi on pocinje da bude tuzan, tj.da se seti ekskurzije i kako je tamo on jedini plakao i da mu je zbog toga krivo.Inace on je dete koje voli da je dobar u svemu, tj.tesko podnosi kada gubi. To vec traje 2,5 nedelje te vas pitam dali bi se trebao obratiti nekom decijem psihologu ili je to normalna pojava za dete njegovog uzrasta . Hvala
Odgovoreno: 02. 07. 2008.Poštovana, ukoliko u vreme čitanja ovog odgovora vaš sin još uvek ima opisane smetnje, svakako da bi bilo od koristi razgovarati sa nekim stručnim licem koje razume psihologiju dece, a sa kojim bi se razmotrilo šta se sve događalo realno, a pogotovo kako je vaš sin doživeo ekskuriziju i kakve misli i sećanja su sa ekskurzije su još uvek prisutne i ometaju ga da napravi razliku od onoga što se dešavala i onog što mu se sada dešava. Dakle, da se na specifičan način razmotri da li je bilo nekog traumatskog događaja, da li je uplašen nekom informacijom, ili su ga zaplašile sopstvene misli koje su aktvirala uspavanje strahove od odvajanja od sigurnih ljudi i sigurnih mesta.
Postovani doktore, imam 17 god i problem koji je mozda drugima besmislen ali mene jako muci. Naime moj otac je jako strog ii dok svi iz mog drustva imaju foru za izlazak i do dva ili tri ujutru ja mogu da ostanem u gradu najkasnije do pola dvanest. Prakticno to znaci da uopste ne mogu da izadjem jer svi lokali i svi moji drugovi izalze onda kada ja trebam da se vratim kuci. nebrojeno puta sam razgovarala i razgovarala s njim, ali na kraju bi razgovor zavrsila porazena i placuci, jer on nikako da pristane. Svesna sam da je napolju opasno u to vreme i da nije zdravo za moj organizam, ali ja zelim da bar ponekad izadjem sa drustvom makar do 1. od toliko nerviranja, uzaludnih razgovora i osecaja izolovanosti u drustvu sva se stresem i suze mi odmah polaze na oci cim neko bar malo pocne da razgovara na tu temu. Nerviraju me tudja pitanja zasto ne izlazim i sto svakome trebam da objasnjavam. Osecam da me svi cudno gledaju zbog toga i da me zale sto ne podnosim. Zbog toga sam se jako povukla u sebe i jako sam nesigurna, cutljiva. Cini mi se da je svima dosadno u mom drustvu. Vise zivim u masti nego u realnosti i to me izludjuje. Inace sam vukovac i osnovnoj skoli i sada u srednjoj i stvarno se trudim da pkazem da sam primerna i zrela osoba ali nista ne pomaze i cesto zelim da odustanem od svega i od zivota.. hvala unapred na bilo kakvoj vrsti pomoci
Odgovoreno: 02. 07. 2008.Poštovana, adolescencija je period neprekidne borbe između adolescenta u dobijanju što veće autonomije i roditelja u uskraćivanju te autonomije koje je najčešće motivisano potrebom da se zaštiti dete. Ali napominjem roditelja, kao množine, a ne samo jednog od njih. Ukoliko živiš sa oba roditelja, a samo jedan donosi pravila, a ostali ukućani se tim pravilima samo povinuju onda je moć apsolutna, a porodica funkcioniše kao u diktatorskim režimima gde svi trpe uključujući i diktatora koji živi u stalnom strahu od gubitka moći. Naravno, od ovakvog pisanja ti nećeš imati velike pomoći, ali evo i par praktičnih saveta. Ukoliko se dvoje zaglave u komunikaciji ili je ona isključivo jednosmerna, pravilo je: PROŠIRI krug ljudi koji će učestvovati u dogovaranju i odlučivanju. Pre svih drugog roditelja ili staratelja. Time se uvode i principi demokratije koji su supritni diktaturi. Pre toga, bilo bi korisno da svoje prijatelje pozoveš kući da roditelji upoznaju one sa kojima izlaziš, tako da će i stepen opasnosti kojem si izložena "tamo negde napolju" (kao da je Dosije X u pitanju) realnije procenjen. Sa druge strane, neki adolescenti kojima su uskraćeni izlasci dovlače društvo kući sa taktikom da roditeljima dosade pa da oni sami počnu da insistiraju da se ili oni (roditelji) ili on/ona maknu iz kuće. Drugi prave dogovore sa roditeljima koje obaveze i poslove treba završiti preko dana da i se dobili ekstra sati uveče. Neki prave spisak mogućih načina ostajanja duže napolju, pa isprobavaju jednu po jednu alternativu, ali je bitno da se ne zadržavaju na jednoj ponavljajući baš onu neuspešnu taktiku. Možeš i da se raspitaš kako su drugi uspeli da ubede svoje matorce oko izlaska. Osamljivanje, plakanje, nesigurnost je najteža taktika koja podrazumeva prikrivanje diktature oca i nepostojanja taktike u sopstvenom osamostaljivanju koju tvoje društvo očigledno prepoznaje, a pitanjima želi da pomogne. Pozdrav
110 kg-sam tezak zadnje 3-4 god bivsi sportista (kosarkas) kg slabo idu dole-volim odbojku na pesku i pre 1 mes su me pocelia boleti kolena(jako) pa sam prekinuo-jedem voce-povrce...molim Vas predlog za neku terapiju-elektro za kolena-kako moja hrskavica neki lekovi mozda za jacanje isteneke steznike da kupim-koje ?...predlog-sugestija hvala
Odgovoreno: 02. 07. 2008.Kod bivših sportista, po završetku karijere, najčešće dolazi do povećanja telesne mase, posebno kod onih koji potpuno prekinu sa fizičkom aktivnošću. Sa porastom telesne mase najčešće pored bolova u leđima javljaju se i bolovi u kolenima. Da bi se opredelili za fizikalni tretman neophodno je postaviti dijagnozu (uraditi radiološki pregled kolena - magnetnu rezonancu) i po utvrđivanju dijagnoze opredeliti se za operativni zahvat, naravno, ako za to ima potrebe. Ako se radi o istegnućima na tetivama, ligamentima, ili povrede patele kolena, indikovana je fizikalna terapija. U klasičnim slučajevima (jer nisam u stanju da Vas pregledam) terapija je: a) lasero terapija (u zavisnosti od vrste lasera i povrede određujemo jačinu aplikacije), b) impulsni ultrazvuk (intenzitet od 0,5 do 1,0 W/cm2 , trajanje tretmana 5-6 minuta), c) vacusac (trajanje aplikacije od 10 do 20 minuta pod pritiskom od 0,30 do 0,40 Barr-a), d) impulsno magnetno polje (jačina 26 Hz, intenzitet 55% i trajanja najmanje 30 minuta), e) postoji i varjanta sa interferentnim strujama i elektroforezom klasičnom primenom, f) masaža vezivnog tkiva po šemi za koleno (jagodicom srednjeg i domalog prsta se ide oko čašice 15 do 20 puta, zatim se ide zvezdasto prema čašici iz svih pravaca 15 do 20 puta), g) stimulacija butnog mišića (Tensem aparat 15-20 minuta), h) vežbe za jačanje butnog mišića, u početku statičke kontrakcije, pošto kod Vas postoji bolan pokret u kolenu. Dao sam Vam više mogućnosti pa u zavisnosti od medicinskih aparata koji poseduje Vaša zdravstvena ustanova i uz konsultaciju sa Vašim fizijatrom primenite nešto od ovih predloga.
Prikazano 89191-89195 od ukupno 95706 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke