Poštovana,
Moji
problemi počinju sa alergijom koju sam dobila 2005.
na lek bactrim. Reči lekara u hitnoj su bile da je dobro Što nisam zaspala jer je alergija krenula na srce, ne spolja, i da bi se ugušila. Isprimala sam puno
Sinopena u inekcijama i dugo išla kod kožnog lekara zbog
crvenila na licu. Od tada su počeli problemi. Ubrzan rad srca, visok pritisak, naročito srčani, znojenje, neka strepnja kao da mi
podrhtava celo telo, vrtoglavica. Od analiza sam uradila: ekg, ultra zvuk srca, holter pritiska. Sve je to bilo dobro, ali posumnjali su na štitnu žlezdu. Analize krvi i ultra zvuk su opet bili u redu. Onda sam ja počela da osećam sve ove gore navedene simptome kad negde odem, u prodavnicu, kod lekara, na roditeljski sastanak, u grad. Da bi posle dužeg vremena počela da izbegavam da negde dalje odem sama jer sam se plašila da će mi biti loše. Na moj zahtev prošle godine u Maju tražila sam uput i otišla psihijatru. Prva dijagnoza je bila:
socijalna fobija. Od lekova sm dobila: ksalol 0,25 ujutru i uveče i bromazepam ujutru 1,5 uveče 3 mg. Tako tri nedelje. To mi je poboljšalo san ali sve ostalo je ostalo isto. Nisam napomenula da sam izgubila 6 kilograma. Na kontroli mi je određena dijagnoza:
panični poremećaj. Osam meseci sam pila:
Asenra 25mg ujutru i
ksalol 0,25 dva puta dnevno. Stanje se poboljšalo. Onda mi je posle osam meseci moj lekar opšte prakse rekao da postepeno počnem da smanjujem asentru da bi prestala da je pijem jer može da mi šteti. Tako sam i uradila bez konsultacije sa psihijatrom. Verujem da sam pogrešila. Sada opet loše spavam,
budim se noću uznemirena, kad odem u prodavnicu, apoteku, školu, gde god se malo duže zadržim kreće isto: vrtoglavica, znojenje, uznemirenost, strah da će mi biti loše, pritisak. Život mi je postao jako nekvalitetan mada se trudim da se to ne vidi i još uvek nekako uspevam u tome. Inače imam 35 godina, dobar brak, dvoje dece, solidan život, i ništa od toga mi nije problem. Molim Vas ako ste u mogućnosti odgovorite na moje pismo.
Unapred zahvalna!
Poštovana,
Panični
poremećaj se ponavlja i rešava, treba ga prihvatiti na taj način i naučiti kako ga savladati. Lekovi jesu potrebni, ali pre svega
psihoterapija, te smatram da bi trebalo da se ponovo javite svom psihijatru. Budite
strpljivi, biće u redu, ali morate verovati i uhvatiti se u koštac sa time!
dr D. Krasić. Pozdrav.
Poštovana dr,
Od 1998 god. počeo sam da
bolujem od psihijatrijske bolesti u početku se manifestovalo sledećim simptomima:
strahovi, nametanja negativnih misli kako sam nešto radio protiv svoje volje, da bi kulminiralo
teškim dusevnim stanjem. Pomoć sam potražio u lokalnom domu zdravlja kod psihijatra koji mi je dao lekove od kojih su: metoten, meleril, ksalol i još neke nesečem se tacno. Lečenje je trajalo od Decembra 1999 do Avgusta 2000 god. Međutim nije bilo zadovoljavajućih rezultata lečenja da bih od Septembra 2000 god. Počeo lečenje na vma ambulantno. Od terapije sam dobio sledeće lekove: Lorazepam od 2,5mg. Leponex od 25mg. Sulpirid od 50 mg. I flunirin od 50 mg. Prva tri sam uzimao 3x dnevno uključujući i Flunirin 1 tbl. ujutro. U početku sa tom terapijom kontrole su bile svakih nedelju dana a tek nešto kasnije na dve nedelje, to je trajalo negde oko 2 meseca. Zatim je došlo do vidljivog
poboljšanja kontrole su se proredile na 3 meseca ta terapija je trajala negde do Maja 2004 god. Zbog napredovanja poboljšanja zdravlja te iste godine smanjena je terapija na dva leka od kojih su flunirin i lorazepam. Od 2005 god. Došlo je do vidnog poboljšanja zdravlja da bih od Februara 2006g od. Počeo da uzimam lek
Zoloft od 50mg. 1x1,
Sulpirid od 50mg. 1 kaps. Uveče i Lorazepam od 1mg. Po potrebi. Na kontrole idem jednom u godinu dana interesuje me da li svi ti lekovi koje sam uzimao imaju štetne efekte po organizam ali su mi pomogli u ozdravljenju? Sa ovom terapijom se osećam izuzetno dobro što se tiče psihe. Da ne zaboravim moja dijagnoza je
F42.
Poštovanje i hvala.
Poštovani,
Nema razloga da
brinete oko šetnog efekta lekova, jer oni su nemerljivi u poređenju sa kvalitetom života koji ste dobili. Lekovi postoje da bismo se lečili i da bi nam pomogli! Život se mora gledati sa svetle strane i odlično je što ste
prebrodili krizu uspešno!
Pozdrav.
Poštovana doktorice,
Pisala sam Vam i prije i veoma se zahvaljujem na Vašem odgovoru. Poslušala sam Vaš savet i počela piti antidepresante po preporuci odličnog psihijatra. Sada sam na
Ciprelexu 20mg i nisam još osetila njegov puni efekat. Prvo sam počela sa 10mg 3 nedelje i sada mi je 4 nedelja pa sam na 20mg. Lekove odlicno podnosim ali imam brigu jer uz njih ne mogu piti eritromicin, a ja sam
alergična na penicilin. Kažite mi šta da radim doktorice? Ja neću videti mog psihijatra sve do sledeći mesec i pošto sam jako puno bila bolesna ove godine, puno puta sam bila na eritromicinima, to je jedno pitanje doktorica, a drugo je koliko treba vremena da prođe da počnem osećati pun efekat tog leka? Dobila sam u slučaju napada panike da popijem
Xanax pa ne znam koja je to vrsta leka i da li je
sličan našem Bensedinu. On je od 0,5 mg pa mi je lekar rekao da najviše mogu popiti 3 tablete. Nisam ga još probala ali me interesuje. Ja se izvinjavam što sam Vam postavila par pitanja ali biće mi veliko zadovoljstvo da dobijem odgovor od Vas.
Sa velikim poštovanjem doktorice.
Poštovana,
Trebalo bi počnete postepeno da
osećate efekat leka, a što se tiče antibiotika možete uzimati preparate
cefalosporina, na koje verovatno niste alergični.
Xanax je iz iste grupe lekova kao i bensedin, ali Vam savetujem da njegovo uzimanje ne ide tri puta nego po potrebi.
dr D. Krasić. Pozdrav.
Poštovana,
Ne znam ni sama odakle da počnem. Verovatno neću dobiti odgovor. Ali moram da još nekom kažem. Ispričam svoju priču. Imam 33 godine. Tromesečnog sina i muža. Imam stan, kola. Ne živim sa roditeljima. Nisam zaposlena. Zdrava sam. Moj problem je u tome što ja sama sebe smatram neuspehom i umesto da pomognem sebi ja se vučem dole. Odlučila sam da ne mogu više tako. Lečila sam se i kod psihijatra. Tačnije još uvek idem. Dijagnoza je 32.2. Pila sam
triticco retard 1 tabletu uveče u trudnoći
lorazepam. Sve je počelo sa tim prijemnim ispitima, 90 tih. Ja sam bila odličan učenik koji nije položio prijemni. Završila sam u trogodišnjoj školi. Posle završene prve godine odlučila sam da ponovo polažem prijemni i upisala se u gimnaziju. Roditelji me nisu podržavali čak mogu reći da su me se stideli. Posle je došao fakultet apsolvirala sam ali njima nije bilo dovoljno dobro, dovoljno brzo, sa 25 godina upoznajem momka koji je izbeglica. I opet sam ja
sramota. On nema ništa a mi smo dobrostojeći i kako baš za izbeglicu bez igde ičeg. Udala sam se sa 28 za tog izbeglicu. Ali pre toga sam živela u stanu koji su moji roditelji izdavali i meni naplaćivali 220 e. Jer nisam završila kada je trebalo. 2006 sam krenula da se lečim, sada sam u Maju rodila dete. Ostaje mi taj fakultet. Da li da ga završim ili prihvatim da ja nisam ipak za akademskog građanina. A da bila sam odličan đak u osnovnoj školi, u gimnaziji i na fakultetu mi je prosek bio oko 9. Ne znam šta da radim i odakle da počnem. Volju i želju mi ni jedan ad ne može vratiti to znam ali kako da krenem napred.
Unapred hvala.
Poštovana,
Nerazumevanje koje Vas prati načinilo je
život komplikovanim i tegobnim bez stvarnog razloga. Nisu Vas podržali, nisu verovali u Vas, a negde ste i vi prestali da verujete u sebe. Onda se naravno desilo ono što potkrepljuje da su roditelji u pravu: Vaš neuspeh, to jest ne privođenje kraju nečega što ste započeli! Ali, ako je neko bio uporan da preko niza prepreka uradi ono što ste vi uradili, ne vidim zašto ne biste i taj nezavršeni deo okončali! Pogotovu što Vam je tako važno i toliko utiče na Vaš život. Ukoliko je nemoć za to
posledica nedostatka volje i snage, postoji takođe rešenje, budite sigurni. Morate nastaviti ukoliko Vas to čini nesrećnom! Ali smatram da dovoljno vredite i bez toga, i da ljubav roditeljska mora biti bezuslovna!
dr D. Krasić. Pozdrav.
Poštovana, dr. Dragana,
Imam 37 god. Muža i dete od dve godine. Mnogo sam
nervozna, napeta, stalno mi se plače, i
u stomaku osećam nervozu. Muž počinje da sumnja da imam drugog jer nemam interesovanja za njega. Već dve nedelje je to toliko naglašeno da smeta i meni, za druge da ne pričam. Postala sam ljubomorna, zavidna, niko mi nevalja. Popijem po nekada bromazepan, jer ne volim da pijem lekove. Da iskoristim priliku da Vam se zahvalim, dovovodila sam dete na razvojno praćenje kod Vas, slušala sam Vaše savete i uspešno završili s tim.
Pozdrav i hvala. Borka
Poštovana,
Možda biste mogli i sada da poslušate moje savete i dođete da porazgovaramo, jer mislim da je to najbolji način da nađemo rešenje
dr D. Krasić. Pozdrav
Moji problemi počinju sa alergijom koju sam dobila 2005. na lek bactrim. Reči lekara u hitnoj su bile da je dobro Što nisam zaspala jer je alergija krenula na srce, ne spolja, i da bi se ugušila. Isprimala sam puno Sinopena u inekcijama i dugo išla kod kožnog lekara zbog crvenila na licu. Od tada su počeli problemi. Ubrzan rad srca, visok pritisak, naročito srčani, znojenje, neka strepnja kao da mi podrhtava celo telo, vrtoglavica. Od analiza sam uradila: ekg, ultra zvuk srca, holter pritiska. Sve je to bilo dobro, ali posumnjali su na štitnu žlezdu. Analize krvi i ultra zvuk su opet bili u redu. Onda sam ja počela da osećam sve ove gore navedene simptome kad negde odem, u prodavnicu, kod lekara, na roditeljski sastanak, u grad. Da bi posle dužeg vremena počela da izbegavam da negde dalje odem sama jer sam se plašila da će mi biti loše. Na moj zahtev prošle godine u Maju tražila sam uput i otišla psihijatru. Prva dijagnoza je bila: socijalna fobija. Od lekova sm dobila: ksalol 0,25 ujutru i uveče i bromazepam ujutru 1,5 uveče 3 mg. Tako tri nedelje. To mi je poboljšalo san ali sve ostalo je ostalo isto. Nisam napomenula da sam izgubila 6 kilograma. Na kontroli mi je određena dijagnoza: panični poremećaj. Osam meseci sam pila: Asenra 25mg ujutru i ksalol 0,25 dva puta dnevno. Stanje se poboljšalo. Onda mi je posle osam meseci moj lekar opšte prakse rekao da postepeno počnem da smanjujem asentru da bi prestala da je pijem jer može da mi šteti. Tako sam i uradila bez konsultacije sa psihijatrom. Verujem da sam pogrešila. Sada opet loše spavam, budim se noću uznemirena, kad odem u prodavnicu, apoteku, školu, gde god se malo duže zadržim kreće isto: vrtoglavica, znojenje, uznemirenost, strah da će mi biti loše, pritisak. Život mi je postao jako nekvalitetan mada se trudim da se to ne vidi i još uvek nekako uspevam u tome. Inače imam 35 godina, dobar brak, dvoje dece, solidan život, i ništa od toga mi nije problem. Molim Vas ako ste u mogućnosti odgovorite na moje pismo.
Unapred zahvalna!
Panični poremećaj se ponavlja i rešava, treba ga prihvatiti na taj način i naučiti kako ga savladati. Lekovi jesu potrebni, ali pre svega psihoterapija, te smatram da bi trebalo da se ponovo javite svom psihijatru. Budite strpljivi, biće u redu, ali morate verovati i uhvatiti se u koštac sa time!
dr D. Krasić. Pozdrav.
Od 1998 god. počeo sam da bolujem od psihijatrijske bolesti u početku se manifestovalo sledećim simptomima: strahovi, nametanja negativnih misli kako sam nešto radio protiv svoje volje, da bi kulminiralo teškim dusevnim stanjem. Pomoć sam potražio u lokalnom domu zdravlja kod psihijatra koji mi je dao lekove od kojih su: metoten, meleril, ksalol i još neke nesečem se tacno. Lečenje je trajalo od Decembra 1999 do Avgusta 2000 god. Međutim nije bilo zadovoljavajućih rezultata lečenja da bih od Septembra 2000 god. Počeo lečenje na vma ambulantno. Od terapije sam dobio sledeće lekove: Lorazepam od 2,5mg. Leponex od 25mg. Sulpirid od 50 mg. I flunirin od 50 mg. Prva tri sam uzimao 3x dnevno uključujući i Flunirin 1 tbl. ujutro. U početku sa tom terapijom kontrole su bile svakih nedelju dana a tek nešto kasnije na dve nedelje, to je trajalo negde oko 2 meseca. Zatim je došlo do vidljivog poboljšanja kontrole su se proredile na 3 meseca ta terapija je trajala negde do Maja 2004 god. Zbog napredovanja poboljšanja zdravlja te iste godine smanjena je terapija na dva leka od kojih su flunirin i lorazepam. Od 2005 god. Došlo je do vidnog poboljšanja zdravlja da bih od Februara 2006g od. Počeo da uzimam lek Zoloft od 50mg. 1x1, Sulpirid od 50mg. 1 kaps. Uveče i Lorazepam od 1mg. Po potrebi. Na kontrole idem jednom u godinu dana interesuje me da li svi ti lekovi koje sam uzimao imaju štetne efekte po organizam ali su mi pomogli u ozdravljenju? Sa ovom terapijom se osećam izuzetno dobro što se tiče psihe. Da ne zaboravim moja dijagnoza je F42.
Poštovanje i hvala.
Nema razloga da brinete oko šetnog efekta lekova, jer oni su nemerljivi u poređenju sa kvalitetom života koji ste dobili. Lekovi postoje da bismo se lečili i da bi nam pomogli! Život se mora gledati sa svetle strane i odlično je što ste prebrodili krizu uspešno!
Pozdrav.
Pisala sam Vam i prije i veoma se zahvaljujem na Vašem odgovoru. Poslušala sam Vaš savet i počela piti antidepresante po preporuci odličnog psihijatra. Sada sam na Ciprelexu 20mg i nisam još osetila njegov puni efekat. Prvo sam počela sa 10mg 3 nedelje i sada mi je 4 nedelja pa sam na 20mg. Lekove odlicno podnosim ali imam brigu jer uz njih ne mogu piti eritromicin, a ja sam alergična na penicilin. Kažite mi šta da radim doktorice? Ja neću videti mog psihijatra sve do sledeći mesec i pošto sam jako puno bila bolesna ove godine, puno puta sam bila na eritromicinima, to je jedno pitanje doktorica, a drugo je koliko treba vremena da prođe da počnem osećati pun efekat tog leka? Dobila sam u slučaju napada panike da popijem Xanax pa ne znam koja je to vrsta leka i da li je sličan našem Bensedinu. On je od 0,5 mg pa mi je lekar rekao da najviše mogu popiti 3 tablete. Nisam ga još probala ali me interesuje. Ja se izvinjavam što sam Vam postavila par pitanja ali biće mi veliko zadovoljstvo da dobijem odgovor od Vas.
Sa velikim poštovanjem doktorice.
Trebalo bi počnete postepeno da osećate efekat leka, a što se tiče antibiotika možete uzimati preparate cefalosporina, na koje verovatno niste alergični. Xanax je iz iste grupe lekova kao i bensedin, ali Vam savetujem da njegovo uzimanje ne ide tri puta nego po potrebi.
dr D. Krasić. Pozdrav.
Ne znam ni sama odakle da počnem. Verovatno neću dobiti odgovor. Ali moram da još nekom kažem. Ispričam svoju priču. Imam 33 godine. Tromesečnog sina i muža. Imam stan, kola. Ne živim sa roditeljima. Nisam zaposlena. Zdrava sam. Moj problem je u tome što ja sama sebe smatram neuspehom i umesto da pomognem sebi ja se vučem dole. Odlučila sam da ne mogu više tako. Lečila sam se i kod psihijatra. Tačnije još uvek idem. Dijagnoza je 32.2. Pila sam triticco retard 1 tabletu uveče u trudnoći lorazepam. Sve je počelo sa tim prijemnim ispitima, 90 tih. Ja sam bila odličan učenik koji nije položio prijemni. Završila sam u trogodišnjoj školi. Posle završene prve godine odlučila sam da ponovo polažem prijemni i upisala se u gimnaziju. Roditelji me nisu podržavali čak mogu reći da su me se stideli. Posle je došao fakultet apsolvirala sam ali njima nije bilo dovoljno dobro, dovoljno brzo, sa 25 godina upoznajem momka koji je izbeglica. I opet sam ja sramota. On nema ništa a mi smo dobrostojeći i kako baš za izbeglicu bez igde ičeg. Udala sam se sa 28 za tog izbeglicu. Ali pre toga sam živela u stanu koji su moji roditelji izdavali i meni naplaćivali 220 e. Jer nisam završila kada je trebalo. 2006 sam krenula da se lečim, sada sam u Maju rodila dete. Ostaje mi taj fakultet. Da li da ga završim ili prihvatim da ja nisam ipak za akademskog građanina. A da bila sam odličan đak u osnovnoj školi, u gimnaziji i na fakultetu mi je prosek bio oko 9. Ne znam šta da radim i odakle da počnem. Volju i želju mi ni jedan ad ne može vratiti to znam ali kako da krenem napred.
Unapred hvala.
Nerazumevanje koje Vas prati načinilo je život komplikovanim i tegobnim bez stvarnog razloga. Nisu Vas podržali, nisu verovali u Vas, a negde ste i vi prestali da verujete u sebe. Onda se naravno desilo ono što potkrepljuje da su roditelji u pravu: Vaš neuspeh, to jest ne privođenje kraju nečega što ste započeli! Ali, ako je neko bio uporan da preko niza prepreka uradi ono što ste vi uradili, ne vidim zašto ne biste i taj nezavršeni deo okončali! Pogotovu što Vam je tako važno i toliko utiče na Vaš život. Ukoliko je nemoć za to posledica nedostatka volje i snage, postoji takođe rešenje, budite sigurni. Morate nastaviti ukoliko Vas to čini nesrećnom! Ali smatram da dovoljno vredite i bez toga, i da ljubav roditeljska mora biti bezuslovna!
dr D. Krasić. Pozdrav.
Imam 37 god. Muža i dete od dve godine. Mnogo sam nervozna, napeta, stalno mi se plače, i u stomaku osećam nervozu. Muž počinje da sumnja da imam drugog jer nemam interesovanja za njega. Već dve nedelje je to toliko naglašeno da smeta i meni, za druge da ne pričam. Postala sam ljubomorna, zavidna, niko mi nevalja. Popijem po nekada bromazepan, jer ne volim da pijem lekove. Da iskoristim priliku da Vam se zahvalim, dovovodila sam dete na razvojno praćenje kod Vas, slušala sam Vaše savete i uspešno završili s tim.
Pozdrav i hvala. Borka
Možda biste mogli i sada da poslušate moje savete i dođete da porazgovaramo, jer mislim da je to najbolji način da nađemo rešenje
dr D. Krasić. Pozdrav
Prikazano 1411-1415 od ukupno 2359 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke