Za dr krasić. Postovanje, pokusacu da sto krace izlozim problem koji imam. Tegobe koje imam traju unazad preko 5 godina, a izgledaju ovako: iznenada pocnem da osecam veliku uznemirenost, srce pocne jace da mi lupa, prosto imam neki osecaj kao da nista necu moci da uradim, i one najjednostavnije stvari, kao neki strah. To se obicno javlja u jutarnjim satima, tacnije taj osecaj me i probudi. Ako pocnem da razmisljam o tome uznemirenost preraste u pravi strah. Konkretno, pocnem da se preispitiujem zasto sam uradila nesto, trebala sam to bolje ili drugacije, pa onda od neke gluposti, kao sto je kupovina nepotrebne sitnice, napravim katastrofu, javi mi se toliki osecaj kajanja da ne mogu ni da vam opisem. A tek kad pocnem da razmisljam o bliskoj buducnosti! Strah od bolesti, gubitka posla, buducnost deteta - pa sta da vam kazem takav scenario mislim da bi bio za oskara, takav triler-drama jos nije snimljen. E sad kako dan odmice sve je bolje. Ja postajem potpuno svesna da nista nije crno, da je moj zivot kao u bajci, ali stvaran: muz divan, dete na koje smo jako ponosni, prelep stan, solidan materijalni status, dobar posao, zdravlje dobro, tesko da bi neko mogao pozeleti vise. Ali nije uvek bilo tako, namucili smo se dok smo sve obezbedili, bilo je teskih situacija, raznih bolesti i drugih teskih stvari, samo sto valjda covek dok je pod nekim pritiskom sve odradjuje kao robot i ne stize da pomisli kako je ista od toga tesko. Da li je meni sad tako dobro da ja ne mogu da opustim ili vec ne znam sta drugo. U svakom slucaju bilo bi puno toga za pricu, ali znam da je ovako vrlo tesko i meni da objasnim sta mi je, a i vama da mi kazete kako cu dalje. Moram da napomenem da sam bila kod psihijatra, ali sam se razocarala, valjda zato sto sam mislila neko ce me saslusati, a ne samo dati zoloft posle 10 min razgovora i reci da se vidimo za 3 meseca. Medjutim ja nisam kupila lek, ne znam ni da objasnim zbog cega. Puno sam citala probleme o kojima vam pisu ljudi kao ja, i nacin na koji vi njima odgovarate je ono sto sam ja mislila da cu osetiti kad odem kod lekara, jer vi na jednostavan nacin, bez instant resenja, dajete coveku put kako da resi jednacinu sa dve nepoznate. Ako biste mi rekli da li ima sanse da dodjem kod vas na razgovor bila bih vam veoma zahvalna. A ako ne, molim bar savet i zoloft - da ili ne. A do tada veliki pozdrav
Poštovana, U pravu ste kad pomoc ne vidite u leku, ako nije dat nakon uspostavljenog adekvatnog razumevanja sa lekarom. Neophodna je sprega leka i empatije, neophodno je da vas lekar saslusa i razume. Rada sam da vas primim, mozete se javiti na telefon o641622806
Poštovana, Sve bolesti u psihijatriji se nasledjuju po bio-psiho-socijalnom modelu, sto znaci da jedan faktor, pa bio to i genetski nije dovoljan za izbijanje bolesti
Vec vise od dve godine idem na terapije (ne konstantno, zavisi od stanja) kod psihologa. Dg mi je f45. U pocetku sam pila xalol, a kasnije bromazepam, rivotril i flunisan. Skoro godinu dana ne pijem lekove (bromazepam po potrebi) , ali idem na kontrole. Ali, ono sto mi smeta je to sto su terapije veome plitke (oduvek su bile) , tacnije sve vreme imam osecaj da se samo sanira moj problem-napadi panike. Oni se jesu regulisali doduse, ali poenta je ta da imam utisak da se sve vreme resavala samo posledica!!! Ja nikada nikakve testove licnosti i sl. Nisam resavala, ne osecam da sam nacinila ikakvu promenu, u licnosti, u stavovima, da sam nasla uzrok, tj. Locirala svoje probleme zbog kojih i nastaju ti problemi. Da li da nastavim sa takvom terapijom, da li to ide tako, ili da se obratim za pomoc na nekom drugom mestu? Hvala!
Posstovani, dugo godina patim od agorafobije, s tim ssto sam nakon smrti oca i majke nekako uspela da je savladavam iskljuccivom svojom upornosschu. Nakon smrti sestre, pre gotovo tri godine, ponovo sam zapala u iste probleme, ali ovoga puta nemam snage da se sa njima izborim. Problem je ssto radim, posao mi je zahtevan, sve novce dajem na taksi, a pri pokussaju da "zakoraccim slobodno u zzivot" dozzivljavam uzzasan poraz. Manifestuje se reakcijom sa zzeluca koja ubrzava rad srca, stvara osechaj da chu se onesvestiti, ponestaje mi dah, uz obilno preznojavanje nastaje potpuna blokada. Buduchi da godinama bolujem od hipertenzije, vech uzimam sedative "leksilijum", a od antidepresiva "maprotin". Uvek sam bila veoma aktivna i ne znam ssta bih dala da mogu da se vratim normalnom zzivotu. Gubitkom muzza, potom roditelja, a onda i sestre i najbolje prijateljice ostala sam potpuno sama, ssto dodatno pogorssava ukupnu situaciju. Svega sam svesna, imam i volje i zzelje, ali. . . . Molim vas za pomoch!
Poštovana, Moja pomoc bi bila samo u usmerenju, jer nisam u situaciji da to uradima na drugi nacin. Sigurno da tamo gde zivite imate mogucnost da se obratite psihijatru i krenete sa psihoterapijom, a i da se dogovorite oko eventualne promene medikamentne terapije
U pravu ste kad pomoc ne vidite u leku, ako nije dat nakon uspostavljenog adekvatnog razumevanja sa lekarom. Neophodna je sprega leka i empatije, neophodno je da vas lekar saslusa i razume. Rada sam da vas primim, mozete se javiti na telefon o641622806
dr d. Krasic
Pozdrav
Podvojena licnost je simptom koji se javlja u vise psihijatrijskih entiteta
dr d. Krasic
Pozdrav
Sve bolesti u psihijatriji se nasledjuju po bio-psiho-socijalnom modelu, sto znaci da jedan faktor, pa bio to i genetski nije dovoljan za izbijanje bolesti
dr d. Krasic
Pozdrav
Ako ste nezadovoljni, imate pravo i treba da se obratite drugom psihoterapeutu
dr d. Krasic
Pozdrav
Moja pomoc bi bila samo u usmerenju, jer nisam u situaciji da to uradima na drugi nacin. Sigurno da tamo gde zivite imate mogucnost da se obratite psihijatru i krenete sa psihoterapijom, a i da se dogovorite oko eventualne promene medikamentne terapije
dr d. Krasic
Pozdrav
Prikazano 1191-1195 od ukupno 2347 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke