Postovani, imam 33 godine, majka sam cetvorogodisnjeg deteta i imam divan brak. Moji problemi su poceli kada sam posle nanizanih stresova i traumaticnih dogadjaja, napokon uplovila u miran, siguran i stabilani srecan zivot. Zato mi i nije jasno zasto mi se desavaju sledece stvari, koje traju vec 3 godine. Ujutru sam jako anksiozna i bezvoljna. Preko dana me "zaskoce" napadi panike u najrazlicitijim situacijama. Ne mogu normalno da funkcionisem, ne mogu da se krecem sama a nekad mi se desi jak napad panike i kad nisam sama. Smetaju mi ljudi, zatvoreni prostori, krene mi tahikardija, gubim vazduh i moram da izadjem van. . . Muce me najcrnije misli-smrt i svoja i moje porodice. To je toliko jako da ne smem da ugasim svetlo ili televizor uvece pred spavanje jer tada krenem sa tim tragicnim i grozomornim scenarijima. Tada mi suze same krecu. Postajem naporna i sebi i drugima sa "slutnjom" kako to moj muz zove. Imam osecaj da cu se raspasti na najmanji moguci stres koji bi se desio. Pa bi moje pitanje bilo, koja bi to moja dijagnoza bila, da li su lekovi neophodni u mom slucaju i koliko daleko ta moja bolest moze da ode ako ne koristim lekove? Napominjem da jos uvek nisam posetila psihijatra. Unapred zahvalna
Poštovana, Za pocetak vam je neophodan odlazak psihijatru i psihoterapija i na osnovu toga adekvatna procena oko moguce medikamentne terapije
dr d. Krasic Pozdrav
Pre dve godine posle dugo setanja od lekara do lekara u regionu konstantovana mi je duboka i dugotrajna depresija i nervno rastrojstvo. Terapija je lorazepam, anafranil i rivotril po potrebi (proceni) . Danas dve godine kasnije uz povremene odlaske psihologu uzimam 3*1/2 lorazapama od 1mg, 1*1/4rivotrila u zavisnosti od potrebe i anafranil 1ili 2 tablete dnevno zavisno od stanja. Ako pokusam da umanjim lorazepam manje ili redje od ove doze, nastupa opste stanje uznemirenosti i gubljenja kocentracije. A smiruje se odmah po uzimanju doze. Dali je to psihicka ili fizicka zavisnost. Ili obe? I kako da ubedim sebe da mogu da nastavim umanjenje doza? Unapred zahvalan.
Pre dve godine posle dugo setanja od lekara do lekara u regionu konstantovana mi je duboka i dugotrajna depresija i nervno rastrojstvo. Terapija je lorazepam, anafranil i rivotril po potrebi (proceni) . Danas dve godine kasnije uz povremene odlaske psihologu uzimam 3*1/2 lorazapama od 1mg, 1*1/4rivotrila u zavisnosti od potrebe i anafranil 1ili 2 tablete dnevno zavisno od stanja. Ako pokusam da umanjim lorazepam manje ili redje od ove doze, nastupa opste stanje uznemirenosti i gubljenja kocentracije. A smiruje se odmah po uzimanju doze. Dali je to psihicka ili fizicka zavisnost. Ili obe? I kako da ubedim sebe da mogu da nastavim umanjenje doza? Unapred zahvalan.
Poštovani, Navedeni lek brzo dovodi do fizicke aktivnosti, tako da bi trebalo da istrajete u pokasaju smanjenja doze i obustavljanja leka. Sto je duze trajanje uzimanja leka, to se i povecava potreba za njim, samim tim teze odvikavanje.
Postovana doktorko: pila sam prvo amizol25 i demetrin10 2 god kasnije sam pila seroxat20 i rivotril0. 5 3god doslo je do pogorsanje prebacena sam na cipralex 10 i rivotril zajedno sa njim. Pre uvoda antidepresisiva pila sam lexilijum bensendin xalol lorazepam lekove za pritisak i za srce hormonski lekove, pored toga imam i glaukom zatvorenog ugla a i na strogoj sam dijeti, ali poboljsanja nema interesuje me da li ima leka za mene i koju bi kombinaciju leka mogla da koristim da li ima nade za mene
Poštovana, Nije dovoljna samo medikamentna terapija. Neophodna je i psihoterapija koja daje trajnije i znacajnije korake ka izlecenju. Budite strpljivi u necemu gresite ili u nestrpljenju ili u neverovanju, a nada uvek postoji
Postovana doktorko, u zadnjih par meseci imam problem i mislim da je psihicke prirode. Zdrava sam, osim anemije koju uz redovnu terapiju kontrolisem. Problem je nastao odjednom, ne smem da sednem sama u kola i da vozim, hvata me neka meni neobjasnjiva panika i pocinjem da se gubim. Dok sam u naseljenom mestu sve je u redu ali ako treba da izadjem na put gde nema kuca panika je ogromna i sad jednostavno i ne pokusavam da vozim, nego gde treba idem autobusom. Sta je u pitanju i dali postoji neki lek da se oslobodim te panike. Unapred zahvalna
Poštovana, Radi se o panicnom poremecaju i potrebno je da se javite psihijatru zbog daljeg terapijskog tretmana, nelecenje vas uvodi u nefunkcionalnost i vremenom cini depresivnom, tako da vam savetujem da se sto pre javite lekaru
Za pocetak vam je neophodan odlazak psihijatru i psihoterapija i na osnovu toga adekvatna procena oko moguce medikamentne terapije
dr d. Krasic
Pozdrav
Odgovor na ovo pitanje sam upravo dala
dr d. Krasic
Pozdrav
Navedeni lek brzo dovodi do fizicke aktivnosti, tako da bi trebalo da istrajete u pokasaju smanjenja doze i obustavljanja leka. Sto je duze trajanje uzimanja leka, to se i povecava potreba za njim, samim tim teze odvikavanje.
dr d. Krasic
Pozdrav
Nije dovoljna samo medikamentna terapija. Neophodna je i psihoterapija koja daje trajnije i znacajnije korake ka izlecenju. Budite strpljivi u necemu gresite ili u nestrpljenju ili u neverovanju, a nada uvek postoji
dr d. Krasic
Pozdrav
Radi se o panicnom poremecaju i potrebno je da se javite psihijatru zbog daljeg terapijskog tretmana, nelecenje vas uvodi u nefunkcionalnost i vremenom cini depresivnom, tako da vam savetujem da se sto pre javite lekaru
dr d. Krasic
Pozdrav
Prikazano 886-890 od ukupno 2358 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke