Imam 26 godina, studiram etf i imam jako velikih problema sa ucenjem. Dok sam bio u srednjoj skoli nije mi bilo tesko da sednem i naucim kada je to potrebno, ali od kad sam na fakultetu, ucenje mi je postalo skoro neizdrzivo. Jednostavno ne mogu da nateram sebe da sednem i ucim, a kada i to uradim, nemam koncentracije i paznja mi kratko traje. Brzo kapiram, bio sam na testiranju mensa-e srbije i postigao sam izuzetan rezultat od 156 iq poena. Odavno sam cuo za adhd ali mi to tek sad zvuci verovatno (za moj slucaj) iako svuda na netu uglavno se pise o deci sa time. Dakle pitam se kako da sredim svoju "volju" za ucenjem?
Poštovani, Volja za ucenjem i pomenuta dijagnoza nisu ni u kakvoj vezi. Jedino sto vam mogu reci a to je da se obratite strucnom licu da be se nedostatak volje procenio adekvatno i resio, jer inace gubite vreme i ne resavate problem
Postovanje
da li smeta kada se koristi zoloft i lekotam zajedno? Nestalo mi zolofta, moram se javiti lijecniku, a u medjuvremenu bih popila lekotam, koji sam i prije znala popiti uz koristenje propranolol-a povremeno. Medjutim sada pijem i zoloft tj pila pa nisam sigurna. Hvala; )
Postovanje
imam 21 godinu, studentica sam i zanima me vase misljenje. Naime, pisem vam prvenstveno zbog cudne neugodne boli u prsima (kao pritisak u prsima i osjecanje da mi srce tesko kuca) zbog koje sam vec posjetila lijecnika (prije mjesec dana otprilike) i uradila ekg i ultrazvuk srca->na inicijativu moje majke, jer probleme ˝srca˝ imam vec iz osnovne skole iako ne sjecam se da me boljelo na ovaj nacin. Ultrazvuk srca je pokazao da imam sum na srcu i lijecnik mi je propisao propranolol od 40 mg koji pijem jedanput na dan po 1/4 (taj lijek sam pila i prije i jedno vrijeme ga i prekinula) i paracetamol po potrebi. Bol prestala i ponovo se vratila i vraca. Moram napomeniti: - da mi i majka ima srcanih problema (ubrzano lupanje) - i da pijem i zoloft
zatim, me muce i stomacni problemi (vise od 3 godine cak) nadimanje, koje je jace prilikom sjedenja i tu sam ocajna. Radila sam i kolonoskopiju i gastroskopiju, dijagonoza->helicoinfekciju th. Trojna. Popila stvarno dosta tableta, razne, cajeve, pridrzavala se i ishrane, ali problem i dalje postoji i ne znam sta da radim vise. Tako me lijecnik uputio i psihijatru koji mi je propisao zoloft, osjecam se psihicki bolje, a sto se tice ostalog bas i ne. Brine me ta bol u prsima i stomak jer me dovodi do ludila. Molim ako moze sto detaljniji odgovor, zahvaljujem unaprijed
Poštovana, Na osnovu simptoma koje ste naveli i bez drugih sadrzaja iz vaseg zivota vam ne mogu reci nista opsirnije. Bolovi koji su objasnjivi odredjenim dijagnostickim procedurama se lece na odredjeni nacin, sto ste vec preduzeli, a i sto se tice psihijatra takodje
Postovana dr krasic imam 36 godina i imam problem sa oziljcima po celom telu, ,. . Dijabeticar sam na insulinskoj pumpici, imam problem sa stitnom zlezdom ali sa svim tim se nosim odlicno i osecam se super, ,. . Moj jedini problem je u tim oziljcima po telu i nemam nacina da to otklonim, od medicine preko svih mogucih melema i sve sto sam pokusavala, nikakvih rezultata nema. Oziljci su nastali od mog preteranog cesanja kada me ujede komarac ili ti vec sta. Da li postoji mogucnost regenerisanja koze preko maticne srzi, jer citam puno o tome i jako sam zainteresovana za te stvari pa cak razmisljam i o tome da pokusam da nadjem podatak, postoji li mogucnost transplatacije pankreasa kroz kloniranje dnk ali to je vec nesto vise, ,. . U svakom slucaju razlog mog obracanja vama su ovi oziljci koji me cine jako nervoznom jer je to jako ruzno za videti. . , , ako postoji mogucnost, volela bih da odgovor dobijem na svoj mail. . S postovabnjem i uz veliku zahvalnost ljiljana cvjetkovic novi sad 02. 02. 2010. God
Postovana dr krasic, hvala vam. Zao mi je sto vam nista konkretnije nemam reci, jer su mi samo rekli f60. Licno, voljela bih ako je ikako moguce da mi uspostavite dijagnozu, posto u vas, pogotovo kao ljekara imam povjerenja, pa i ako vas nisam srela. Nisam u mogucnosti da dodjem kod vas, u srbiju, bar za sad. A ako je moguce da mi se email-om javite, te tako uspostavimo komunikaciju, pa budem u mogucnosti da vam kazem nesto vise i odgovorim na vasa pitanja, zaista bi mi mnogo znacilo, a moju email adresu vam mogu administratori sajta dati. Predpostavljam da sam imala predispozicije, tj osobine licnosti koje su mogle uticati da se poremecaj razvije, zaista ne mogu da tvrdim. Draga doktorka, nisam ljekar, pa i ne volim sama da se lijecim, osim ako moram jer druge mi nema. Mogu vam reci neka svoja laicka zakljucivanja, kao i iskustva. Znam da sam se psihologu pa potom i psihijatru javila 2002. Kad sam na svim zivotnim poljima zakocila, nesposobna da radim, ucim, komuniciram,. . . Samoanalizom (na koju sam sama nadosla da praktikujem) sam dosla do zakljucka da su se promjene pocele javljati pocetkom 1994, neposredno posle oceve smrti. Citala sam da je posttraumatski stres tesko u nekim slucajevima dijagnostikovat, te da moze ostaviti i kao trajnu posljedicu poremecaj licnosti, a da zahtijeva lijecenje drugacije od poremecaja koji nisu produkt njegov, jer je on prica za sebe, kako sam shvatila. Da li se to i meni desilo, mislim da je bolje ostaviti strucnom licu da kaze, pa i da predlozi lijecenje. A postoji mogucnost da bas posttraumatski stres imam, ili sam imala. Oprostite mi, jako je ruzno da se ljekaru zalim na njegove kolege, ipak nekako moram sebi pomoci, i bar iznijeti svoje razloge zbog kojih se pitam da li je ta dijagnoza koju imam kompetentna. Svaka cast mojim doktorima, samo i njima se moze desiti nemar ili greska, a da su posao obavili kako treba vjerovatno ne bi imalo razloga i potrebe da vas gnjavim. Moji ljekari su lijecenje zasnivali na lijekovima, rijetkim (jednom do dva puta mjesecno) kontrolama, kad sam uglavnom plakala (jedina reakcija, uz povlacenje pred njihovom nezainteresovanoscu i nerazumijevanjem) i ukazivala sta mi smeta kod drugih, kako sam kad umjela, a cesto sam primjecivala i da su odsutni, tako da njihovo misljenje zaista ne znam ni koliko je kompetentno, tim vise sto nekad nisam ni znala da objasnim kako se osjecam, a potpitanja tesko da su i postavljali, kao da sam sa zidom pricala. Ako bih pomenula nesto sto sam procitala, saznala, prepoznala sa zeljom da i njima i sebi pomognem, dobijala sam epitet arogantne osobe, ne i odgovor da li mi je zakljucak dobar. Takodje su mi branili da citam o psihologiji i poremecajima, te se edukujem, pa na taj nacin prepoznavanjem simptoma, makar paniku kod sebe smanjim. A bila sam jako uplasena, da cu u bolnici tzv. Ludnici zavrsiti, sto im nisam smjela priznat. Moguce da sam doktorka i sama previse ocekivala od svojih ljekara, ne bjezim da sam i sama negdje pogrijesila a da i ne znam, ipak mislim da vi tu najkompetentnije misljenje mozete dati. Nagovijesteno mi je i da cu vjerovatno lijekove morati da pijem do kraja zivota. Sad sam dobro, samo je pitanje koliko ce to da traje, ako su njihova misljenja (dijagnoze) tacna. Pominjali ste da vam je bitna neverbalna komunikacija prilikom dijagnosticiranja. Koliko vam to u mojem slucaju moze pomoci, neznam. Posto od malena razvijam samokontrolu, kako bi se sto ljepse ponasala prema drugima, i svoje emocije zadrzavala za sebe, tako da. . . Npr. Osjecam razdrazljivost, ali je uspjesno ne pokazujem, i prilicno dugo me treba provocirat, da bi odreagovala ili pokazala da su me naljutili, ili mi nesto nije po volji, a da to radim bez razmisljanja, automatski, osim ako sama odlucim suprotno. Draga doktorka, zaista sam mnogo radila na sebi, namjeravam i da nastavim, samo je mnogo lakse kad strucnjak kaze sta i kako da mijenjas, vodi i usmjerava, nego kad sam sebi izigravas psihoterapeuta, a da u toj oblasti nemozes sebe ni amaterom nazvati. A vi usmjeravate ljude, koji vam se obrate. Hvala vam jos jednom. Ako ste u mogucnosti da me kontaktirate, mnogo ce mi znaciti. Kao i vase misljenje, tj dijagnoza, vjerovali mi ili ne. S dubokim postovanjem,
Poštovana, Neosporno ste pametna osoba i posvecena sebi i analiticki orjntisana, sto je vasa vrednost, prednost, a nekada i problem, jer nekada moramo videti i druge, ogledati se u njima, uputiti im emocije. Dobra kontrola ne znaci samo posto-poto skloniti i sakriti emocije od drugih. One se prepoynaju i prerusene, pa se tumace''preruseno'' sto dovodi do nerazumevanja prema vama, a vas u poziciju garda ili neprijateljstva. Nepoverljivi ste, jako povredljivi, otvorite se, obojite problem bojama kohje su takve kakve jesu, vi vredite takvi kakvi jeste!
Volja za ucenjem i pomenuta dijagnoza nisu ni u kakvoj vezi. Jedino sto vam mogu reci a to je da se obratite strucnom licu da be se nedostatak volje procenio adekvatno i resio, jer inace gubite vreme i ne resavate problem
dr d. Krasic
Pozdrav
Mogu se piti zajedno
dr d. Krasic
Pozdrav
Na osnovu simptoma koje ste naveli i bez drugih sadrzaja iz vaseg zivota vam ne mogu reci nista opsirnije. Bolovi koji su objasnjivi odredjenim dijagnostickim procedurama se lece na odredjeni nacin, sto ste vec preduzeli, a i sto se tice psihijatra takodje
dr d. Krasic
Pozdrav
Mislim da je pitanje upuceno pgresno psihijatru, jer vam ne mogu pomoci jer nemam znanja o ovome
dr d. Krasic
Pozdrav
Neosporno ste pametna osoba i posvecena sebi i analiticki orjntisana, sto je vasa vrednost, prednost, a nekada i problem, jer nekada moramo videti i druge, ogledati se u njima, uputiti im emocije. Dobra kontrola ne znaci samo posto-poto skloniti i sakriti emocije od drugih. One se prepoynaju i prerusene, pa se tumace''preruseno'' sto dovodi do nerazumevanja prema vama, a vas u poziciju garda ili neprijateljstva. Nepoverljivi ste, jako povredljivi, otvorite se, obojite problem bojama kohje su takve kakve jesu, vi vredite takvi kakvi jeste!
dr d. Krasic
Pozdrav
Prikazano 866-870 od ukupno 2358 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke