Pozdrav i postovanje. Jedno pitanje: imam panicne napade ali ne tako cesto, mada je cesto ona ivica napada prisutna. Uvek se borim i izborim sa tim. Gutljaj vode i malo trpljenja. Najcesce u zatvorenim prostorijama gde ima dosta ljudi. Simptomi: crvenilo lica, ubrzan puls do 120, povisen pritisak do 160, i naravno potreba za kiseonikom. Nisam se obracao lekaru. Sta preduzeti? Da li moze lecenje bez lekova i najvaznije, da li se moze doziveti mozdani, srcani udar ili se onesvestiti u toku napada? Hvala!!!
Poštovani, Najpre da znate, ne moze se desiti ni mozdani udar, niti cete izgubiti svest, a ni poludeti. Sve je u vasim mislims i strahu i panici koja nastaje. Takodje imate labilnost vegetativnog sistema, koji brzo reaguje i detektuje lose misli koje indukuju strah. Dobro je sto se borite, ali nemojte se previse sami iscrpljivati mozda vam strucno0 lice ipak olaksa borbu. U svakom slucaju, mislim da ste optimalna i jaka osoba!
Dobro veče. Imam 19 godina. Već godinama patim od istog problema, ali mi niko ne veruje. Prošao sam rat u hrvatskoj, kad sam imao 3 godine, i mislim da je to ostavilo posledicu na mene. Molim vas da mi kažete da li mi ima pomoći, da li da se javim lekaru? I recite molim vas šta mislite da mi je. Ovako se osećam: od detinjstva imam nesanice. Nikad se u životu nisam odmorio, naspavao. Legnem da spavam i vidim anđele, nekad đavole, nekad samo svetla, kao lampe ispred mene, nekad leptire. Krenem da dotaknem anđele, ali oni nisu tu, iako ih vidim. To se događa skoro svako veče. Često i preko dana čujem dozivanje mog imena, buku, vrisku, smejanje, plač, osvrnem se ali nema nikoga, ali ja čujem!! Kad ovo nekome kažem, kažu da izmišljam. Niko mi ne veruje. Takođe, nemam telefon, ni facebook profil. Nemam nijednog prijatelja. Jako se bojim ljudi. Znam da me svi mrze, da žele da mi naude. Ne želim da sam blizu nijednog čoveka. Užasno se bojim policije, oni me progone, i hoće da me zatvore. Kad god pogledam kroz prozor, njihova kola tuda prolaze. . . Nikada nisam bio u vezi ni sa kim. Nemam takve potrebe. Ceo život sam prazan, tužan, ne znam šta znači sreća! Moje misli me ubijaju. . . Želim da umrem. Često moje misli lete sa jedne na drugu. Ne mogu lako sklopiti misli u glavi. Ono što me najviše plaši je to da već pola godine gubim pamćenje. Ne mogu se setiti šta sam uradio i rekao. . . Osećam se izgubljeno. Ima toliko toga još. . . Molim vas pomozite mi odgovorom vašim. Kažite šta mi je, i ima li mi pomoći? Unapred hvala.
Poštovani, Naravno da ima pomoci i da se moze sve resiti! Takodje, ovim putem osim usmerenja vam ja ne mogu mnogo pomoci. Neophodno je uraditi potpunu dijagnostiku i definitivno znati o cemu se radi. Patite mnogo, ne spavate, mucite se i odlazete izlecenje neodlaskom lekaru. Potrebno je da odete psihijatru. Ukoliko ste u mogucnosti mozete doci na pregled.
Secam se dok sam bila mala 7, 8 god pa i kasnije, znala sam da uvece kada legnem da spavam pocnem da placem, osetim se usamljeno iako apsolutno nemam razloga za to (majka je izuzetno brizna bila) piskila sam u krevet cesto, ali sve redje do i god srednje skole. (da napomenem da su u kuci povremeno bile i verbalne i fizicke svadje, sto izmedju mame i tate, sto izmedju babe i mame) a vecina se odigravala ispred mojih i bratovih ociju. Mama je znala da mi place i da kaze kako odlazi, da mi kaze ista si on ona i td. A to sve mi je tesko padalo. Primetila sam da mi se u poslednje 4 godine (uglavnom pocetkom proleca sa tendencijom opadanja, pa se opet javi pocetkom jeseni i traje do polovine zime pa sve opet u krug) javljaju napadi tuge, uznemirenosti, lupanje srca. U tim trenucima se osecam izuzetno nesigurno, bojazljivo. Glas, govor mi je nesiguran, nejasan. Ne izlazi mi se medju ljude. Ne raspolozena sam. Ti simptomi su mi se izrazili u iii i iv godini s. S predstavljalo mi je pravo mucenje. Ali nekakako sam se izborila da svoje obaveze zavrsavam i kapacitete ucenja nekako odrzavam. . Cini mi se da mi je sve gore. Iigodina sam fakulteta i taj problem sto sam vam opisala mi se sve cesce i izrazenije javlja i tako upropastavam odnose sa najblizima, sa deckom, sa kolegama i prijateljima. . . Povlacim se u sebe. Ocajna sam, ovo nisam ja. (a bila sam vesela, drustvena, voljna, hitra. .) inace vec godinu pijem dianu 35 za lecenje policisticnih jajnika. Molim vas, odgovorite mi sta mislite i sta mi savetujete osim odlasku psihijatru. Da li ovi napadi, ako mogu tako da ih nazovem, mogu da imaju veze sa mojim detinjstvom, odrastanjem? Unapred zahvalna na odgovoru
suzana
Poštovana, Nisam sasvim sigurna o kakvim se napadima radi. Verovatno da sem ovoga sto ste mi opisali kao istoriju svog detinjstava, udela ima i hormonska terapija. Cesto daje depresivnu simptomatologiju. U svakom slucaju pratite to, vidite sa vasim lekarom o tome, ali sto se tice psihijatra, smatram da je on lekar kao i svaki drugi, da ono sto se oseca postoji iako se ne dodirtuje, i utoliko vise narasta ukoliko se prepusti vremenu, i da boli i remeti kvalitet zivota koji je najvazniji. Odlazak psihijatru ne znaci biti lud, ali cesto neodlazak vodi u disfunkcionalnost.
Postovani, molio bih vas za misljenje. Imam (18 godina) , i imam strahove i opterecujem se sa tragedijama i poistovecujem sa akterima i strahujem da cu to uciniti svojim bliznjima i ako svestan cinjenice da necu, ali ipak imam strahove, a ujedno i bolove u stomaku koje mislim da ima veze sa tim. Simptomi su mi prisutni tokom celog dana sa manjim ili vecim intezitetom. Pijem bensedin 4mg + 0 + 4mg.
Poštovani, Problematika koju opisujete je vezana sa teskocom iznosenja emocija, narocito ljutnje i besa koja je jako prisutna u vama. Sem toga, zivotno vaspitanje vas jako sputava u mnogobrojnim socijanim koracima, te vam stvara nesigurnost, strahove i ponovo ljutnju. Vaspitanje vas je zatvorilo, ucinilo da vrsite kontrolu emocija na odredjeni nacin koji bi za okolnu bio prihvatljiv a vi za okoliku ''dobri"budite ono sto jeste, porazgovarajte sa strucnim licem, preuredite unutrasnje sadrzaje. Postavite ih na pravo mesto. Jer u protivnom prisilne misli ce nastaviti, strahovi i depresija ce se produbiti. Ne dozvolite da vas to ponese, opustite se, potrudite i ne borite se protiv toga, jer ta borba je upravo stimulator toga. Ne slazem se sa terapijom, ne treba da je uzimate, zato je najbolje da odete psihijatru, da on proceni i da vam pravi lek. Mozete se javiti ukoliko ste iz ovih krajeva
Moj sin ima 31 g. Ima emocionalnu krizu. Od 2003 g. Pio je haldol 1 1 0 lorazepam a a pola trixifen 1 1 2 akineton 1 0 0 prije 5 mjeseci pije risar 1 0 1 lorazepam 1 1 1 juce je dobio jer smo bili u bg na kontrolu metoten 1 0 1 sto da vam kazem kako je on a kako je nama. Da li ima sto novije da li moj sin moze da se skine sa tableta. Sve bih pitala ali mi ne dolazi nista trenutno. Hvala u naprijed na odgovoru. Ako ne odgovorite razumjecu.
Poštovana, Psihicko stanje ne mogu proceniti ovim putem da bih vam govorila o prognozi bolesti. Iz grupe lekova koje pije vas sin, postoji niz lekova, a lekar procenjuje na osnovu klinicke slike koji bi lek bio odgovarajuci, takodje kada ce prestati i da li je moguce obustaviti lek
Najpre da znate, ne moze se desiti ni mozdani udar, niti cete izgubiti svest, a ni poludeti. Sve je u vasim mislims i strahu i panici koja nastaje. Takodje imate labilnost vegetativnog sistema, koji brzo reaguje i detektuje lose misli koje indukuju strah. Dobro je sto se borite, ali nemojte se previse sami iscrpljivati mozda vam strucno0 lice ipak olaksa borbu. U svakom slucaju, mislim da ste optimalna i jaka osoba!
dr d. Krasic
Pozdrav
Naravno da ima pomoci i da se moze sve resiti! Takodje, ovim putem osim usmerenja vam ja ne mogu mnogo pomoci. Neophodno je uraditi potpunu dijagnostiku i definitivno znati o cemu se radi. Patite mnogo, ne spavate, mucite se i odlazete izlecenje neodlaskom lekaru. Potrebno je da odete psihijatru. Ukoliko ste u mogucnosti mozete doci na pregled.
dr d. Krasic
Pozdrav
Nisam sasvim sigurna o kakvim se napadima radi. Verovatno da sem ovoga sto ste mi opisali kao istoriju svog detinjstava, udela ima i hormonska terapija. Cesto daje depresivnu simptomatologiju. U svakom slucaju pratite to, vidite sa vasim lekarom o tome, ali sto se tice psihijatra, smatram da je on lekar kao i svaki drugi, da ono sto se oseca postoji iako se ne dodirtuje, i utoliko vise narasta ukoliko se prepusti vremenu, i da boli i remeti kvalitet zivota koji je najvazniji. Odlazak psihijatru ne znaci biti lud, ali cesto neodlazak vodi u disfunkcionalnost.
dr d. Krasic
Pozdrav
Problematika koju opisujete je vezana sa teskocom iznosenja emocija, narocito ljutnje i besa koja je jako prisutna u vama. Sem toga, zivotno vaspitanje vas jako sputava u mnogobrojnim socijanim koracima, te vam stvara nesigurnost, strahove i ponovo ljutnju. Vaspitanje vas je zatvorilo, ucinilo da vrsite kontrolu emocija na odredjeni nacin koji bi za okolnu bio prihvatljiv a vi za okoliku ''dobri"budite ono sto jeste, porazgovarajte sa strucnim licem, preuredite unutrasnje sadrzaje. Postavite ih na pravo mesto. Jer u protivnom prisilne misli ce nastaviti, strahovi i depresija ce se produbiti. Ne dozvolite da vas to ponese, opustite se, potrudite i ne borite se protiv toga, jer ta borba je upravo stimulator toga. Ne slazem se sa terapijom, ne treba da je uzimate, zato je najbolje da odete psihijatru, da on proceni i da vam pravi lek. Mozete se javiti ukoliko ste iz ovih krajeva
dr d. Krasic
Pozdrav
Psihicko stanje ne mogu proceniti ovim putem da bih vam govorila o prognozi bolesti. Iz grupe lekova koje pije vas sin, postoji niz lekova, a lekar procenjuje na osnovu klinicke slike koji bi lek bio odgovarajuci, takodje kada ce prestati i da li je moguce obustaviti lek
dr d. Krasic
Pozdrav
Prikazano 561-565 od ukupno 2344 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke