Postovana,
Meni jako bliska osoba ima ceste napade panike, vrlo je anksiozna, lose spava i gusi se sopstvenim mislima svakodnevno, periode kada ne zeli nista od zivota, a u poslednje vreme i suicidalne misli. Oni su uglavnom uslovljeni porodicnim problemima i pritiskom koji fakultet nosi. Trudim se da razgovaram sa njom i pomognem joj na najbolji moguci nacin, ali nisam psiholog i ne umem da odmerim svaku rec i bojim sa nekada ne kazem nesto lose i samo joj pogorsam stanje ili cak odvedem korak blize tim mislima. Osecam obavezu da je nagovorim da ode na terapiju kod psihologa jer je ocigledno da zudi za pravim razgovorom.
Da li mislite da mogu da je uputim Vama i kada bi mogla da se odrzi prva seansa?
Srdacan pozdrav i hvala Vam unapred!
Radite odličnu i pravu stvar za Vašu blisku osobu. Nagovaranje da osoba potraži stručnu pomoć ide lakše kada osoba vidi lični benefit od toga, tj. kada je uverena i spremna da primi i prihvati pomoć. Za opisane tegobe najadekvatnije je da se obrati psihijatru (koji je poželjno bi bilo i psihoterapeut). Ovde ih ima više. O tome možete dobiti informacije pozivanjem dostupnog broja telefona i odmah zakazati. Nakon procene i eventualnog ordiniranja farmakoterapije Vaša bliska osoba može ostati kod istog ili potražiti drugog terapeuta za dalji psihoterapijski rad.
U slučaju urgentnog stanja ugroženosti njenog života ili zdravlja na raspolaganju Vam je hitna pomoć ili Klinika za psihijatrijske bolesti "Dr Laza Lazarević". http://www.sos.lazalazarevic.rs/
Postovani,
Imam 28 godina, imala sam 7 seksualnih partnera, neke veze su bile duge, a neke su trajale samo 2 meseca, prvi odnos sam imala sa 18 godina. Ne mogu da se nosim sa cinjencom da sam imala toliko momaka, osecam krivicu, osecam da ne vredim, kajem se zbog nekih odnosa, nisam trebala to da uradim. Smatram kako mi je zivot unisten i da nijedan momak nece zeleti da ozeni devojku koja je imala toliko momaka plus jos neke veze u kojima nisam imala seks. Ne znam sta da radim, osecam se toliko lose, strah me je uopste da ulazim u nove veze jer se plasim kako ce to biti jos samo jedna veza u nizu koja se nece zavrsiti brakom, ispadam losa devojka, a zapravo oduvek sam zelela jednog muskarca do kraja zivota i posle svake veze se slomim jer znam da moram ulaziti u novi odnos. Poslednja veza mi se nedavno zavrsila i totalno sam unistena, obeshrabljena sam, placem svaki dan, odustala sam od zivota, imam nisko samopouzdanje i samopostovanje, stidim se same sebe i plasim se misljenja drugih ljudi jer ce misliti da sam laka devojka.
Vremena u kojima su živele neke prethodne generacije su prošle. U današnjem svetu, osim što nije zabranjeno, poželjno je da mlade osobe pre braka ulaze i izlaze iz većeg broja veza i na taj način izgrađuje sebe i svoje vrednosti bez pritiska i društvenih predrasuda. Ovo podjednako važi za maškurce i za žene.
Biti u vezama znači da ste poželjni i da umete da delite. To je vrednost i vrlina. Svakako je bolje prolaziti kroz više veza nego kroz više loših brakova što bi za sobom povlačilo i više razvoda. Čudno i upadljivo je danas kada neko ko ima više od 25 godina nije imao emotivnu vezu, osim u slučaju kada je to sam želeo.
Ono što eventualno možete je da produžite period između dve veze kako bi ste prošli do kraja kroz fazu razvezivanje od prethodnog partnera. Nova veza je nova prilika i ne zavisi nikada samo i isključivo od Vas već i od Vašeg partnera da li će ona prerasti u brak.
Postovani, imam 29 godina. Prije nekoliko mjeseci sam raskinula vezu sa momkom, to me je potpuno slomilo, kap koja je prelila casu. Prije njega sam imala dosta propalih veza, vise nemam snage da ulazim u nove odnose jer smatram da ce svaki propasti. Samopouzdanje i samopostovanje mi je potpuno unisteno, ne volim i ne cijenim sebe. Pocela sam da mislim kako niko nece htjeti da me ozeni jer sam imala 7 seksualnih partnera,zivim u maloj sredini gdje se svi znaju, a najveca mi je zelja da se udam i da imam porodicu. Pored toga nemam posao, sve frendice se udale, kod kuce sam po cijeli dan placem, vise ne mogu da podnesem taj osjecaj da mi je zivot propao i da sam sama na svijetu, da nemam nikakvu buducnost. Sta mogu da uradim da mi bude bolje, nisam u mogunosti da idem na psihoterapiju?
Verovatno ste do sada puno puta čuli pridikovanja kako je u Vašim godinama Vaša baba imala već troje dece. Na sreću Vi niste Vaša baba, niti je ovo vreme u kome je ona živela. Umesto da gledate na drugarice koje su se udale, možete se fokusirati na sebe i na mladiće koji imaju slične životne vrednosti poput Vas. Dobro je da prepoznajete svoja osećanja, kao i to da ste otvoreni za psihoterapiju. Određeni broj terapeuta imaju posebne termine za probono rad. Takođe, postoje udruženja koje psihoterapiju pružaju besplatno ili po simboličnim cenama online, a tu su naravno i kolege koje rade u državnim ustanovama za mentalno zdravlje.
Poštovani, apsolvent sam medicine, davala sam sve u roku ali sada sam nažalost zatajila sa učenjem i morala sam upisati produženu, dakle završiću tek sledeće godine. Mene ovo mnogo opterećuje, u glavi mi je da mene niko neće zaposliti jer nemam čime da se istaknem na CV-ju, nisam diolomirala u roku, prosek mi nije neki vau nego 8,5...toliko ima boljih od mene, imam osećaj da sam sve u ovoj poslednjoj godini upropastila sebi.
Profesori su nam isto na fakultetu pričali kako je konkurencija ogromna i da moramo biti jako dobri studenti ako želimo išta u životu da postignemo..
Takodje, povremeno sam morala raditi kako bih finansirala sebe tako da minse sada vrti po glavi to kako ja ustvari i ne treba da završim jer nemam dovoljno znanja da ja lečim nekoga. Bila bih zahvalna na nekom konkretnom savetu, da li su ova moja razmišljanja realna, da li sam ja uništila svoju karijeru....
Vaši profesori mogu biti u pravu ako pričaju za sebe/ o sebi i za druge koji isključivo žele da nastave svoju akademsku karijeru i da ostanu na fakultetu. Za sve ostalo, pa čak nekim delom i za to, učenje i usavršavanje kroz sticanje iskustva u praksi je nezamenljivo. Izguglajte kako je sa fakultetom prošao Nikola Tesla. Veštine životne koje ste sticali tokom rada i studiranja su Vaše najveće postignuće koja će Vam olakšate snalaženje u svetu nakon završetka studija. Prihvatanjem odgovornosti stiče se zrelost koja vodi ka autonomiji. Na pravom ste putu.
Postovana, Meni jako bliska osoba ima ceste napade panike, vrlo je anksiozna, lose spava i gusi se sopstvenim mislima svakodnevno, periode kada ne zeli nista od zivota, a u poslednje vreme i suicidalne misli. Oni su uglavnom uslovljeni porodicnim problemima i pritiskom koji fakultet nosi. Trudim se da razgovaram sa njom i pomognem joj na najbolji moguci nacin, ali nisam psiholog i ne umem da odmerim svaku rec i bojim sa nekada ne kazem nesto lose i samo joj pogorsam stanje ili cak odvedem korak blize tim mislima. Osecam obavezu da je nagovorim da ode na terapiju kod psihologa jer je ocigledno da zudi za pravim razgovorom. Da li mislite da mogu da je uputim Vama i kada bi mogla da se odrzi prva seansa? Srdacan pozdrav i hvala Vam unapred!
Odgovoreno: 14. 01. 2022.Poštovana,
Radite odličnu i pravu stvar za Vašu blisku osobu. Nagovaranje da osoba potraži stručnu pomoć ide lakše kada osoba vidi lični benefit od toga, tj. kada je uverena i spremna da primi i prihvati pomoć. Za opisane tegobe najadekvatnije je da se obrati psihijatru (koji je poželjno bi bilo i psihoterapeut). Ovde ih ima više. O tome možete dobiti informacije pozivanjem dostupnog broja telefona i odmah zakazati. Nakon procene i eventualnog ordiniranja farmakoterapije Vaša bliska osoba može ostati kod istog ili potražiti drugog terapeuta za dalji psihoterapijski rad.
U slučaju urgentnog stanja ugroženosti njenog života ili zdravlja na raspolaganju Vam je hitna pomoć ili Klinika za psihijatrijske bolesti "Dr Laza Lazarević". http://www.sos.lazalazarevic.rs/
Srdačan pozdrav.
Postovani, Imam 28 godina, imala sam 7 seksualnih partnera, neke veze su bile duge, a neke su trajale samo 2 meseca, prvi odnos sam imala sa 18 godina. Ne mogu da se nosim sa cinjencom da sam imala toliko momaka, osecam krivicu, osecam da ne vredim, kajem se zbog nekih odnosa, nisam trebala to da uradim. Smatram kako mi je zivot unisten i da nijedan momak nece zeleti da ozeni devojku koja je imala toliko momaka plus jos neke veze u kojima nisam imala seks. Ne znam sta da radim, osecam se toliko lose, strah me je uopste da ulazim u nove veze jer se plasim kako ce to biti jos samo jedna veza u nizu koja se nece zavrsiti brakom, ispadam losa devojka, a zapravo oduvek sam zelela jednog muskarca do kraja zivota i posle svake veze se slomim jer znam da moram ulaziti u novi odnos. Poslednja veza mi se nedavno zavrsila i totalno sam unistena, obeshrabljena sam, placem svaki dan, odustala sam od zivota, imam nisko samopouzdanje i samopostovanje, stidim se same sebe i plasim se misljenja drugih ljudi jer ce misliti da sam laka devojka.
Odgovoreno: 14. 01. 2022.Poštovana,
Vremena u kojima su živele neke prethodne generacije su prošle. U današnjem svetu, osim što nije zabranjeno, poželjno je da mlade osobe pre braka ulaze i izlaze iz većeg broja veza i na taj način izgrađuje sebe i svoje vrednosti bez pritiska i društvenih predrasuda. Ovo podjednako važi za maškurce i za žene.
Biti u vezama znači da ste poželjni i da umete da delite. To je vrednost i vrlina. Svakako je bolje prolaziti kroz više veza nego kroz više loših brakova što bi za sobom povlačilo i više razvoda. Čudno i upadljivo je danas kada neko ko ima više od 25 godina nije imao emotivnu vezu, osim u slučaju kada je to sam želeo.
Ono što eventualno možete je da produžite period između dve veze kako bi ste prošli do kraja kroz fazu razvezivanje od prethodnog partnera. Nova veza je nova prilika i ne zavisi nikada samo i isključivo od Vas već i od Vašeg partnera da li će ona prerasti u brak.
Srdačan pozdrav!
Gde mogu da dobijem recept za Ksalol?
Odgovoreno: 14. 01. 2022.Poštovani,
Recept za navedeni lek možete dobiti kod lekara opšte prakse, odnosno specijaliste psihijatrije.
Srdačan pozdrav.
Postovani, imam 29 godina. Prije nekoliko mjeseci sam raskinula vezu sa momkom, to me je potpuno slomilo, kap koja je prelila casu. Prije njega sam imala dosta propalih veza, vise nemam snage da ulazim u nove odnose jer smatram da ce svaki propasti. Samopouzdanje i samopostovanje mi je potpuno unisteno, ne volim i ne cijenim sebe. Pocela sam da mislim kako niko nece htjeti da me ozeni jer sam imala 7 seksualnih partnera,zivim u maloj sredini gdje se svi znaju, a najveca mi je zelja da se udam i da imam porodicu. Pored toga nemam posao, sve frendice se udale, kod kuce sam po cijeli dan placem, vise ne mogu da podnesem taj osjecaj da mi je zivot propao i da sam sama na svijetu, da nemam nikakvu buducnost. Sta mogu da uradim da mi bude bolje, nisam u mogunosti da idem na psihoterapiju?
Odgovoreno: 19. 12. 2021.Poštovana,
Verovatno ste do sada puno puta čuli pridikovanja kako je u Vašim godinama Vaša baba imala već troje dece. Na sreću Vi niste Vaša baba, niti je ovo vreme u kome je ona živela. Umesto da gledate na drugarice koje su se udale, možete se fokusirati na sebe i na mladiće koji imaju slične životne vrednosti poput Vas. Dobro je da prepoznajete svoja osećanja, kao i to da ste otvoreni za psihoterapiju. Određeni broj terapeuta imaju posebne termine za probono rad. Takođe, postoje udruženja koje psihoterapiju pružaju besplatno ili po simboličnim cenama online, a tu su naravno i kolege koje rade u državnim ustanovama za mentalno zdravlje.
Srdačan pozdrav.
Poštovani, apsolvent sam medicine, davala sam sve u roku ali sada sam nažalost zatajila sa učenjem i morala sam upisati produženu, dakle završiću tek sledeće godine. Mene ovo mnogo opterećuje, u glavi mi je da mene niko neće zaposliti jer nemam čime da se istaknem na CV-ju, nisam diolomirala u roku, prosek mi nije neki vau nego 8,5...toliko ima boljih od mene, imam osećaj da sam sve u ovoj poslednjoj godini upropastila sebi. Profesori su nam isto na fakultetu pričali kako je konkurencija ogromna i da moramo biti jako dobri studenti ako želimo išta u životu da postignemo.. Takodje, povremeno sam morala raditi kako bih finansirala sebe tako da minse sada vrti po glavi to kako ja ustvari i ne treba da završim jer nemam dovoljno znanja da ja lečim nekoga. Bila bih zahvalna na nekom konkretnom savetu, da li su ova moja razmišljanja realna, da li sam ja uništila svoju karijeru....
Odgovoreno: 19. 12. 2021.Poštovana,
Vaši profesori mogu biti u pravu ako pričaju za sebe/ o sebi i za druge koji isključivo žele da nastave svoju akademsku karijeru i da ostanu na fakultetu. Za sve ostalo, pa čak nekim delom i za to, učenje i usavršavanje kroz sticanje iskustva u praksi je nezamenljivo. Izguglajte kako je sa fakultetom prošao Nikola Tesla. Veštine životne koje ste sticali tokom rada i studiranja su Vaše najveće postignuće koja će Vam olakšate snalaženje u svetu nakon završetka studija. Prihvatanjem odgovornosti stiče se zrelost koja vodi ka autonomiji. Na pravom ste putu.
Srdačan pozdrav.
Prikazano 56-60 od ukupno 228 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke