1. Strah od samoće

    Pitanje broj: #17985

    Prvi put sam Vam pominjala momka koji me ignoriše, smetam mu, bezobrazan je i grub, nije mu problem da me udari. Pošto sam mu podilazila 2.5 godine, došao mi je i taj trenutak - ne mogu više! Naime, moj problem je paničan strah od samoće. Vjerovatno me je to ovoliko držalo da ga trpim. Jasno mi je da naša veza nema budućnost. Osjećam ogromnu prazninu, konstantno me je strah, osjećam neugodno treperenje u stomaku po cjeli dan, ne vidim se u budućnosti. Kao da je svijet stao. Imam 23 godine. Osjećam se starom za novu vezu, kao da nemam šta više dati od sebe. Davala sam 2.5 godine i jednostavno se bojim opet. Osjećam se kao sama na lancu, kao da sve što radim niko ne gleda, kao psa kad napusti vlasnik. Trebali smo se vjenčati, sve nas je tome vodilo. Stalno plačem, fali mi sigurnost veze, fali mi polovina.Kako da se saberem?

    Odgovoreno: 23. 12. 2008.
    • Mnogi psiholozi i psihijatri bi Vam rekli da to što sada osećate je normalna reakcija tugovanja i žaljenja za gubitkom. Razumljivo je i da imate potrebu da budete sa nekim, ali sada kada ste učinili nešto za sebe, odlučno i promišljeno, ne znam kako biste se osećali da to pogazite? Imali biste ponovo drugu polovinu, ali ne znam da li bi ta celina funkcionisala? Paničan strah od samoće se pobeđuje samoćom dok se strah ne ugasi, bilo preplavljivanjem strahom bilo relaksacijom. Borba protiv svakog straha se dobija suočavanjem. Kao što neko pametan reče - ako već morate da gutate žabu, nemojte dugo da je gledate.

Ostavite komentar