Moj otac ima 75 godina i već godinama boluje od gonartroze (degenerativne bolesti kolena). U poslednje vreme bolovi su jači, otežano hoda i slabije se kreće. Od drugih bolesti ima stabilnu anginu pektoris i ranije je lečen zbog ulkusa želuca.
Interesuje me koji vidovi terapije dolaze u obzir kod ovakvog pacijenta, a koji su kontraindikovani zbog njegovih drugih bolesti. Kako se uopšte leči gonartroza u tom životnom dobu i sa ovakvim komorbiditetima?
Poštovani, Gonartroza je hronična, degenerativna bolest zgloba kolena, čija se učestalost i težina povećavaju sa godinama. Kod starijih pacijenata, naročito onih sa kardiovaskularnim i gastrointestinalnim komorbiditetima, terapija mora biti individualno prilagođena i oprezno vođena. Terapijski modaliteti koji su kontraindikovani ili ograničeni u ovom slučaju:
Nesteroidni antiinflamatorni lekovi (NSAIL): Oralni NSAIL (ibuprofen, diklofenak, naproksen i slični) su nepoželjni: zbog ulkusa želuca (rizik od krvarenja i perforacije), zbog angine pektoris (povećan kardiovaskularni rizik). Ako se i razmatraju, to je samo kratkotrajno, u minimalnoj dozi i uz gastroprotekciju, ali se u praksi kod ovakvih pacijenata najčešće izbegavaju.
Selektivni COX-2 inhibitori: Imaju manji rizik za želudac, ali nisu bezbedni kod kardiovaskularnih bolesnika, pa se takođe ne preporučuju rutinski.
Sistemski kortikosteroidi: Ne koriste se u lečenju gonartroze zbog nepovoljnog odnosa koristi i rizika.
Terapijski pristup koji se preporučuje:
Nefarmakološke mere (osnova lečenja): redukcija telesne težine (ako postoji), individualno prilagođena kineziterapija, vežbe jačanja kvadricepsa, izbegavanje dugotrajnog opterećenja kolena, korišćenje štapa ili ortopedskih pomagala po potrebi
Analgetici: Paracetamol u preporučenim dozama može biti lek prvog izbora za bol, uz praćenje ukupne dnevne doze.
Topikalna terapija: NSAIL u obliku gelova i krema imaju znatno manji sistemski efekat i mogu biti korisni.
Intraartikularne terapije: Injekcije kortikosteroida u zglob – mogu se primeniti povremeno kod jačih bolova i izliva, Hijaluronska kiselina – može ublažiti bol i poboljšati funkciju kod određenog broja pacijenata, Hondroprotektivna terapija: Glukozamin i hondroitin imaju ograničen, ali kod nekih pacijenata koristan efekat i dobar bezbednosni profil.
Hirurško lečenje: U uznapredovalim stadijumima, kada konzervativna terapija ne daje rezultat, razmatra se ugradnja totalne endoproteze kolena, uz prethodnu kardiološku procenu.
Kod pacijenta starog 75 godina sa gonartrozom, stabilnom anginom pektoris i ulkusnom bolešću želuca, lečenje mora biti multimodalno, oprezno i individualno, sa naglaskom na nefarmakološke mere, lokalne i intraartikularne terapije, dok se sistemski NSAIL uglavnom izbegavaju.
Savetujem redovne kontrole kod reumatologa i saradnju sa kardiologom i gastroenterologom u planiranju terapije.
Pitanje broj: #246678
Poštovani,
Moj otac ima 75 godina i već godinama boluje od gonartroze (degenerativne bolesti kolena). U poslednje vreme bolovi su jači, otežano hoda i slabije se kreće. Od drugih bolesti ima stabilnu anginu pektoris i ranije je lečen zbog ulkusa želuca.
Interesuje me koji vidovi terapije dolaze u obzir kod ovakvog pacijenta, a koji su kontraindikovani zbog njegovih drugih bolesti. Kako se uopšte leči gonartroza u tom životnom dobu i sa ovakvim komorbiditetima?
Unapred hvala.
Odgovoreno: 10. 02. 2026.Poštovani, Gonartroza je hronična, degenerativna bolest zgloba kolena, čija se učestalost i težina povećavaju sa godinama. Kod starijih pacijenata, naročito onih sa kardiovaskularnim i gastrointestinalnim komorbiditetima, terapija mora biti individualno prilagođena i oprezno vođena. Terapijski modaliteti koji su kontraindikovani ili ograničeni u ovom slučaju:
Nesteroidni antiinflamatorni lekovi (NSAIL): Oralni NSAIL (ibuprofen, diklofenak, naproksen i slični) su nepoželjni: zbog ulkusa želuca (rizik od krvarenja i perforacije), zbog angine pektoris (povećan kardiovaskularni rizik). Ako se i razmatraju, to je samo kratkotrajno, u minimalnoj dozi i uz gastroprotekciju, ali se u praksi kod ovakvih pacijenata najčešće izbegavaju.
Selektivni COX-2 inhibitori: Imaju manji rizik za želudac, ali nisu bezbedni kod kardiovaskularnih bolesnika, pa se takođe ne preporučuju rutinski.
Sistemski kortikosteroidi: Ne koriste se u lečenju gonartroze zbog nepovoljnog odnosa koristi i rizika.
Terapijski pristup koji se preporučuje:
Nefarmakološke mere (osnova lečenja): redukcija telesne težine (ako postoji), individualno prilagođena kineziterapija, vežbe jačanja kvadricepsa, izbegavanje dugotrajnog opterećenja kolena, korišćenje štapa ili ortopedskih pomagala po potrebi
Analgetici: Paracetamol u preporučenim dozama može biti lek prvog izbora za bol, uz praćenje ukupne dnevne doze.
Topikalna terapija: NSAIL u obliku gelova i krema imaju znatno manji sistemski efekat i mogu biti korisni.
Intraartikularne terapije: Injekcije kortikosteroida u zglob – mogu se primeniti povremeno kod jačih bolova i izliva, Hijaluronska kiselina – može ublažiti bol i poboljšati funkciju kod određenog broja pacijenata, Hondroprotektivna terapija: Glukozamin i hondroitin imaju ograničen, ali kod nekih pacijenata koristan efekat i dobar bezbednosni profil.
Hirurško lečenje: U uznapredovalim stadijumima, kada konzervativna terapija ne daje rezultat, razmatra se ugradnja totalne endoproteze kolena, uz prethodnu kardiološku procenu.
Kod pacijenta starog 75 godina sa gonartrozom, stabilnom anginom pektoris i ulkusnom bolešću želuca, lečenje mora biti multimodalno, oprezno i individualno, sa naglaskom na nefarmakološke mere, lokalne i intraartikularne terapije, dok se sistemski NSAIL uglavnom izbegavaju.
Savetujem redovne kontrole kod reumatologa i saradnju sa kardiologom i gastroenterologom u planiranju terapije.
Srdačan pozdrav
Pregledajte odgovore po oblastima