Imam osteoporozu i pretrpela sam više osteoporotskih fraktura dorzalne (grudne) kičme. Zanima me koju terapiju mogu da koristim u ovoj situaciji, koliko dugo traje lečenje i koje neželjene reakcije mogu da se jave tokom terapije?
Kod pacijentkinja koje su već imale osteoporotske frakture dorzalne kičme, cilj terapije je da se smanji rizik od novih preloma, ublaži bol i očuva kvalitet života. U takvim slučajevima obično se preporučuje specifična antiosteoporotska terapija, uz obaveznu primenu vitamina D i kalcijuma, ukoliko ne postoje kontraindikacije. U zavisnosti od težine osteoporoze i broja preloma, terapija može uključivati lekove koji usporavaju razgradnju kosti (npr. bisfosfonati ili denosumab), ali i lekove koji podstiču stvaranje nove kosti (tzv. anaboličku terapiju), naročito kod pacijentkinja sa višestrukim ili teškim frakturama. Odluku o izboru leka donosi lekar individualno, na osnovu kliničke slike i dodatnih ispitivanja. Trajanje terapije je dugotrajno i najčešće se meri godinama. Neki lekovi se koriste ograničeno vreme (na primer 12–24 meseca), nakon čega se terapija menja ili nastavlja drugim preparatom, dok se drugi mogu koristiti i duže uz redovne kontrole. Mogući neželjeni događaji zavise od vrste leka i najčešće su blagi, poput gastrointestinalnih tegoba, bolova u mišićima ili prolaznih reakcija na mestu primene leka. Retko se mogu javiti ozbiljnije komplikacije, zbog čega su redovne kontrole i praćenje laboratorijskih nalaza veoma važne. Pored lekova, značajnu ulogu imaju i nefarmakološke mere: prilagođena fizička aktivnost, vežbe za jačanje mišića leđa, prevencija padova i korekcija faktora rizika. Sve promene terapije treba sprovoditi isključivo u dogovoru sa lekarom.
Pitanje broj: #246521
Imam osteoporozu i pretrpela sam više osteoporotskih fraktura dorzalne (grudne) kičme. Zanima me koju terapiju mogu da koristim u ovoj situaciji, koliko dugo traje lečenje i koje neželjene reakcije mogu da se jave tokom terapije?
Odgovoreno: 02. 02. 2026.Kod pacijentkinja koje su već imale osteoporotske frakture dorzalne kičme, cilj terapije je da se smanji rizik od novih preloma, ublaži bol i očuva kvalitet života. U takvim slučajevima obično se preporučuje specifična antiosteoporotska terapija, uz obaveznu primenu vitamina D i kalcijuma, ukoliko ne postoje kontraindikacije. U zavisnosti od težine osteoporoze i broja preloma, terapija može uključivati lekove koji usporavaju razgradnju kosti (npr. bisfosfonati ili denosumab), ali i lekove koji podstiču stvaranje nove kosti (tzv. anaboličku terapiju), naročito kod pacijentkinja sa višestrukim ili teškim frakturama. Odluku o izboru leka donosi lekar individualno, na osnovu kliničke slike i dodatnih ispitivanja. Trajanje terapije je dugotrajno i najčešće se meri godinama. Neki lekovi se koriste ograničeno vreme (na primer 12–24 meseca), nakon čega se terapija menja ili nastavlja drugim preparatom, dok se drugi mogu koristiti i duže uz redovne kontrole. Mogući neželjeni događaji zavise od vrste leka i najčešće su blagi, poput gastrointestinalnih tegoba, bolova u mišićima ili prolaznih reakcija na mestu primene leka. Retko se mogu javiti ozbiljnije komplikacije, zbog čega su redovne kontrole i praćenje laboratorijskih nalaza veoma važne. Pored lekova, značajnu ulogu imaju i nefarmakološke mere: prilagođena fizička aktivnost, vežbe za jačanje mišića leđa, prevencija padova i korekcija faktora rizika. Sve promene terapije treba sprovoditi isključivo u dogovoru sa lekarom.
Lep pozdrav
Pregledajte odgovore po oblastima