Za zakazivanje telefonskim putem pozovite 063/687-460 Za zakazivanje telefonskim putem 063/687-460

Da zakažete pregled pozovite 063 687 460

Zakažete pregled 063 687 460

Najnoviji odgovori (94716)

  1. Poštovani,
    imam djevojčicu od 2 godine i 5 mjeseci koja već devet, deset mjeseci radi nešto što mi veoma liči na masturbaciju. Legne na stomak i pelenom trlja vaginu. Prosto se vidi da uživa i to radi dosta često. Nekada i u toku spavanja, u sred noći. Šta da radim i da li je to normalno?
    Hvala

    Odgovoreno: 12. 05. 2009.
    • Poštovana,
      to su dešvanja koja se sreću kod dece, prolaznog karaktera su najčešće, ali ipak ne možete tek tako prepustiti vremenu bez pokušaja korigovanja. U toku dana, ukoliko prepoznajete situacije kada to radi, skrenite joj pažnju, zaposlite je igrom sa vama ili nekim. Objasnite biranim rečima o čemu se radi, za spavanje joj pronađite igračku koja će joj značiti u spavanju (prelazni objekat). Uostalom najbolje bi ipak bilo da psihijatar u mestu vidi dete, i porazgovara sa vama nakon uvida u vaše porodično funkcionisanje
      Srdačno dr Dragana Krasić

  1. Poštovani,
    živimo u Beogradu, u četvoroclanoj porodici. Naša kćerka ima 4.5 godina a sin 6 meseci. Želimo da vam se obratimo i zamolimo za jedan savet. U poslednjih mesec dana primetili smo promene u ponašanju naše kćerke (4.5g) u smislu neposlušnosti i ispoljavanja revolta na sve a najviše se ispoljava tako što noću budi i počinje da plače sa objašnjnjem da je sanjala nešto loše i sve počinje da liči na jedan histerični napad gde mi ne možemo da dopremo do nje nikakvim razgovorom. Naime ona čuje šta joj se govori ali ne želi da odustane od svoje namere npr. želi da se kupa u sred noći, i samo to ponavlja. Sve to izgleda strašno praćeno plakanjem i skidanjem garderobe sa sebe iako mi pokušavamo da je sprečimo u tome. Nakon određenog vremenskog perioda ona prestaje i sve se polako vraća u normalu. Želim da napomenem da smo pokušavali razne pristupe u tom momentu ali nije bilo efekata, naravno nismo je tukli. Želimo da vas pitamo za savet u vezi ponašanja u datom momentu i da li ovo može prerasti u veći problem. Inače devojčica je dobra i u vrtiću se lepo ponaša.
    Pozdrav i hvala. N. T.

    Odgovoreno: 11. 05. 2009.
    • Poštovani,
      bilo bi poželjno da uradite eeg snimanje i kompletnu laboratoriju. Uzgred, da li se dete sutradan seća dešavanja u toku noći? Imam malo podataka da bih vam više od ovoga rekla, ali u svakom slučaju uradite ovo što sam vam napisala
      Srdačno dr Dragana Krasić

  1. Poštovani,
    imam sina koji za par dana puni 3 godine. Imao je problema sa govorom, ali je krenuo u vrtić a tamo i kod logopeda, tako da sada govori, ali ne čisto (prve reči je rekao na vreme oko 8 meseca jasno, ali je sada počeo da sklapa rečenice). Motorika mu je izrazito razvijena, ume da se igra sam, ali i sa decom. Kada se igra sa decom prestaje kada on želi, a ne drugo dete. Nije agresivan prema drugoj deci, čak ga uvek ističu kao omiljenog druga. Brani se samo ako neko njega gurne ili udari, a namerno prvi ne počinje. U školici se uklopio u kolektiv, ali vaspitačice govore da je svojeglav, da obaveze izvršava kada on hoće a ne kada oni traže. Dok nije govorio druga deca su govorila njegovim jezikom i ponaša se kao predvodnik i među starijom decom. Uvek je u centru pažnje. Ove nedelje javio se problem vezan za samozadovoljavanje (češće u vrtiću, nego kod kuće),  pa je vaspitačica rekla da se odvoji, legne na stomak i " dira pišu". Zaista sam se zabrinula. Kod kuće sam videla jednom, a kako je van školice uvek uz mene, trudim se da ga animiram i zainteresujem za nešto drugo kada vidim da se povlači i leže na stomak. Zadnja 4 dana se budi noću uz plač i čini mi se da se plaši da spava. Lakše mi je kada je uz mene, ali mora i u vrtić, a tamo ne mogu svi da prate samo šta on radi. Jako me brine ova pojava kako vaspitačica kaže " dečije onanije"i plašim se za njegov psihički razvoj, naročito posle problema sa govorom, svojeglavošću, pa i pojačanom aktivnošću. Kada nešto što hoće ne dobije, jako burno reaguje i baš je besan, ali agresiju usmerava uglavnom ka meni ili omiljenim igračkama. Naglasiću da dete živi sa mnom i mojim roditeljima (kao i kucom), da smo se suprug i ja razišli kada je imao1,5 god. Jer je bivši suprug narkoman koji se lečio, bio u zatvoru, a kako ne živimo u istom mestu retko dolazi da ga viđa. Sin je vezan za njega i retko govorim loše o ocu, ali dešava se. Ja sam apsolvent i rodila sam ga sa 22 god. Porođaj je bio jako težak, ali ne carskim rezom, već vaginalno (imao je skoro 5kg, intubiran i reanimiran, a imao je i pupčanu vrpcu oko vrata). Ja se lečim od depresije i paničnih ataka izazvanih psihičkim maltretiranjima. Idem privatno na psihoterapije i uzimam lekove u dozi održavanja. Svojevoljno sam otišla i idem na terapije od prvih simptoma koji su se javili po prestanku dojenja. Ne dozvoljavam da oseti ili vidi ikakvu moju krizu. Finansiraju nas moji roditelji sa kojima živimo i koji ga samo pričuvaju kada je potrebno. Sin je uvek sa mnom, uglavnom i spava pored mene i jako je vezan za mene. Nikada ga uveče niko drugi nije uspavao. Vezan je i za dedu, ali on sa njim provede pola sata-sat i ne shvata značaj njihovog odnosa. Moji roditelji smatraju da im je dužnost finansiranje, ali ne i moralna podrška. Često me pred njim osuđuju i okrivljuju, pa se plašim (a već usvaja i neke njihove modele ponašanja) da to i on ne počne da radi, jer ume da me šamara kada je jako ljut. Inače, ima astmu, hronični rinitis i šum na srcu koji imaju svi sa očeve strane. Često je bolestan i pod nadzorom je pedijatara i pedijatara specijalista. Moji roditelji su prosvetni radnici i ja sam budući. Nekada mi se čini da se previše zabrinjavamo, ali tako i nalazimo odgovore. Molim vas za savet vezan za samozadovoljavanje i kako reagovati, kao i ostale činioce ponašanja. Ako smatrate da na osnovu navedenog trebamo da se obratimo psihijatru ili psihologu, molim vas i da nas uputite kome (blizu smo Beogradu).
    Hvala vam unapred

    Odgovoreno: 11. 05. 2009.
    • Poštovana,
      masturbacija kod dece je česta i prolazna pojava. Uočite situacije u kojima dete to radi, skrenite mu pažnju, diskretno. Specifične su okolnosti odrastanja vašeg deteta, sigurno da mu nedostaje otac, zato je jako bitna uloga muškog objekta u njegovom okruženju. Što se tiče javljanja psihijatru, najbolje bi bilo da da se javite Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu
      Srdačno dr Dragana Krasić

  1. Poštovani,
    zovem se Goran imam 28 godina, profesor sam fizickog i aktivno se bavim rukometom, moj problem je u tome što su mi se pre jedno godinu dana nakon očeve smrti koji je bolovao od kancera na jetri pojavili bolovi u gornjem delu stomaka i predelu testisa i leđa praćeni lošom probavom odnosno kašastim i sluzavim stolicama, prošao sam sva ispitivanja, kolonoskopiju, mr abdomena, gastroskopiju i sve moguće analize, krvi, mokraće i stolice i sve je u redu sem ciste u glavi pankreasa zbog koje sam lečen od pankreatitisa mesec dana u bolnici, ali je dijagnoza bila "sumnja na pankreatitis" i posle silnih lekova infuzija i dijeta meni i dalje nije bolje inače cistu kontrolišem na 6 meseci i ista je kao i pre godinu dana i za nju neki doktori kažu da je od rođenja a neki da je posledica pankreatitisa koji sam "možda" imao ali da to ne bi trebalo da stvara nikakve tegobe, jedan od lekara mi je rekao da je sve to posledica preopterećenja bolešću jer ja šta god da me zaboli sumnjam na rak i da je kraj blizu, bolovi mi se javljaju povremeno i u grudima. Obratio sam se psihijatru koji mi je dao terapiju asentrom 2xdnevno i lorazepam od 2. 5mg 1/2 preko dana i 1 uveče, terapiju pijem već osam meseci ali poboljšanja nema, lekar na kontrolama uvek napisš kako se bolje osećam, produži terapiju i bez neke posebne priče zakaže kontrolu za dva meseca, tegobe mi se po nekad smanje ali pri malom stresu sve opet kreće bolovi, crne misli, ponovna ispitivanja i sve u redu, zadnje analize krvi sam radio pre mesec dana kao i ultrazvuk abdomena i sve je u redu sem te ciste koja tu stoji kakva jeste a za koju ja strahujem da će prerasti u rak. Zbog svega toga sam prekinuo i dugogodišnju vezu sa devojkom i sada je još gore, pa bih vas zamolio za vaše mišljenje da li je moguće da je to stvarno sve na nervnoj bazi i šta bi mi vi od terapije preporučili ako je tako, ili bilo kakav savet.
    Unapred zahvalan.

    Odgovoreno: 11. 05. 2009.
    • Poštovani,
      često lekovi nisu rešenje, naročito ukoliko nisu praćeni psihoterapijom, koja je jako blagotvorna. Razumem vaše strahove, oni jesu najveći neprijatelj čoveku, koji ga čini slabim i nemoćnim. Nastaju takođe na terenu narušene afektivne stabilnosti što dodatno čini da teren bude nepristupačan, naričito pacijentu. Neophodna vam je psihoterapija, te krenite što pre jer prolongirani stes u kome živite dovodi do slabljenja imuno snaga, te ih zaštitite
      Srdačno dr Dragana Krasić

  1. Poštovana,
    Moj prijatelj se posle raskida sa švalerkom ponaša veoma čudno, ima strahove da neko želi da ga uništi, da ga neko prati, prisluškuje, da želi da ga ubije ne pokazuje nikakvo interosavnje prema porodici, poslu, zatvoren je sam sa svojim meni suludim mislima a ponekad opterećuje i okolinu time, ne zanima ga ništa drugo sem svoja umišljena proganjanja i strahovi. Interesuje me da li je to neki psihički poremaćaj i kako mu mogu pomoći, pošto uporno odbija da ode kod psihologa, i da li mu može pomoći neki antideprisiv.
    Hvala

    Odgovoreno: 11. 05. 2009.
    • Poštovana,
      na osnovu iznetog lečenje je neophodno i odlazak psihijatru, sa započinjanjem odgovarajuce terapije. Vaša pomoć bi se sastojala u tome da mu pomognete da donese takvu odluku
      Srdačno dr Dragana Krasić

Prikazano 1661-1665 od ukupno 2342 pitanja

ZAKAZIVANJE 063/687-460