Danas sam bila kod psihijatra u studentskoj ambulanti jer imam panicne napade, ali nisam zadovoljna nasim razgovorom, jer mislim da je prica ne dorecena, jos mnogo toga bih zelela da pitam. Doktorka mi je dala terapiju u kombinaciji rivolit od 2mg po 2xdnevno po1/4 sa zoloft-om od po 1/2tablete 5dana a ostatak po celu. Nisam jos pocela da ih pijem. Zelela bih da znam vase misljenje o tome i posto mi predstoje par slavlja, da li mogu ovi lekovi da se mesaju sa alkoholom. Imam 23god i panicne napade vec 1. 5-2god. Jako mi je tesko da se borim stim i pijem propranolol 1/2 po savetu lekara opste prakse, jer mi je od njega bolje kad ga uzmem, umiri mi lupanje srca. Jako se plasim da ce me strefiti infarkt i da ce mi se to desiti u nezgodnim situacijama. Molim vas, pomozite mi, hocu sve da znam o ovom poremecaju, da li mogu da vas pitam o tome? Hvala vam unapred na odgovoru. Emilia
Poštovana, Panicne napade imate vec dosta dugo da ste u iskustvu sa njima spoznali njihovi neprijatnost ali i prolaznost. Takodje su vas naucili da formirate ''strah od straha'', sto je veliki problem kod ovog poremecaja. Takodje su ucvrstili katastrofican nacin razmisljanja, sto jeste fundament pan. Problematike. Katastrof. Misljenje, pokrece strah, strah se manifestuje dozivljajen promene u radu srca, disanju, znojenju i td. I vi ste u zacaranom krugu. Te promene nadgradjujete jacim strahom i tako redom. . . Lecenje je psihoterapijom i, antidepresivom. Sto se tice anksiolitika. Mozda pocetno kratko vreme do deset dana, vise ne. T. Zolofta 50mg uzimajte, mozete i sa celom vec drugi dan. Uz anksiolitike nemojte nikako uzimati alkohol, ali i uz antidepresive. Za pocetak, u jeci slava, krenite sa psihoterapijom!
Postovana dr. _krasic, nazalost ja zivim u bih. Daleko da bih dosao do vas na razgovor. Ipak, rekli ste mi da moje ponasalje (privlacnost i gledanje macehe fakticki) nije ni bolesno ni psihopatski. Ja svakako tu imam distancu veliku sada i nikada nista se nije niti se oze ne daj mi bože dogoditi. Na kraju vaseg odgovora ste rekli da bi dali neki siri odgovor morate imati neke odgovre na vasa pitanja - da bi rekli ima li patologjje - cini mi se. Nazalost ja do vas ne mogu, ako mozete ja bih vam napisao to ovim putem, ili ako imate da dodate nesto na moj post bio bih vam zahvalan. Pozdravljam vas
Poštovani, Moja pitanja nisu sema da bih vam ih iznela vec spontana produkcija nastala nao snovu posmatranja, slusanja i postepenog rasvetljavanja vase psih. Dinamike. A i dalje mislim da se ne radi o patologiji i da cete to uspesno prevazici
Postovana doktorko zelim pre svega da vam kazem da sam odusevljena vasim odgovorima koje ste uputili drugim ljudima. Zelim da i mene posavetujete. Moj problem i nije tako veliki. Posecujem psihijatra 6 godina. Moj prvi odlazak je usledio zbog porodicne situacije. Nisam imala kome da se obratim pa sam posetila doktora sto mislim da je ispravno. Mnogi ljudi su me na neki nacin optuzivali i rekli kako je to pogresno i gledali kao da nisam normalna. Mnogi takozvani prijatelji su me odbacili zbog toga, mada se ne kajem ni u jednom trenutku. Naime, doktor mi je dao dg f60 i f32. 1. Pila sam dosta lekova do pre godinu i po dana. Ne mogu tacnu kombinaciju da vam kazem, ne secam se. Dobijala sam eftil, lorazepam, haloperidol pre toga sam pila po 30 nekad 40 mg bensedina, flunisan, nekada i flormidal za spavanje. 2007 sam imala epi napad i dr me je slao na ct i eg glave i snimci su bili dobri pa je poceo sa smanjivanjem terapije i na kraju je skroz ukinuo. Evo vise od godinu dana ne pijem nista od lekova. Nekad, mozda u mesec dana popijem 1-2 bensedina kada se nesto bas iznerviram. Sada su mi kontrole na 6 meseci po potrebi ranije. Kada sam bila na zadnjoj kontoli to je bio najkraci razgovor sa doktorom. Ja sam stekla veliko poverenje u njega i ne bih mogla da se otvorim drugom lekaru. U njemu sam videla oca kakvog bih volela da imam. On mi je kao najboli prijatelj. I nije mi jasno zasto sam neke stvari precutala na kontroli. On je previse truda ulozio, razgovora i ja kao da sam bila u nekoj tami 5 god. Nije postojao nikakav pomak do pre 7meseci. Oslabila sam, doterala liniju, pocela da izgovaram rec "ne" i ocu i na poslu i stekla samopouzdanje, kao da sam se ponovo rodila. Ali osecam da je pocela da mi se vraca depresija. Sa razlogom a to sam mu precutala. Nisam htela na neki nacin nacin da ga razocaram, tako mislim. Pocela sam da se povlacim u sebe. Odem do posla i nazad u stan i celo vreme provedem u kuci. Mrzi me da se doteram, da se nasminkam, osecam da tonem. Pa bih vas zamolila da mi pomognete i kazete kako da zapocnem razgovor sa njim? Otvoreno i iskreno da mu kazem kako se osecam bez nekog straha i laznog osmeha. Jer zaista ne bih volela da se vratim u ono stanje gde sam bila kao u mraku i gde sam se predavala svemu. Unapred vam hvala i nadam se da cu vam pisati sa lepsim vastima. Puno pozdrava
Poštovana, Ukoliko je poverenje ostvareno, podrazumeva se da cenzure govora ne sme biti. Strahu i nesigurnosti tu nema mesta. Upravo je ova situacija o kojoj govorite idealna da o njoj govorite sa terapoeutom, jer to jeste cvor koji je neophodno rasplesti. Osecanja koja projektujete prema terapeutu i neprijatnost upravo treba sagledati a terapeut je taj koji ce to shvatiti i pomoci da i vi shvatite
Sve je pocelo pre dve godine. . . Bar ja tako mislim, mada postojenaznake da je sve pocelo mnogo ranije, ali ja nisam pridavao veci znacaj tome, jer sam mislio da ce prestati samo od sebe. . . Medjutim, malo me je sramota sto ovo pisem, ali jednostavno moram da ispricam kompletnu pricu. . . Oktobra meseca 2007. Godine za vreme gledanja filma za odrasle i masturbiranja javila mi se na kratko u glavi slika rodjene sestre i to me je jako uznemirilo i uplasilo, te sam prekinuo sa gledanjem filma. . . Posle tog dogadjaja nisam mogao da se oslobodim misli o njemu i poceo sam na neki nacin da proveravam sebe, tj. Da li ja stvarno nisam incestuozan, posmatrajuci sestru i uvek je dolazilo do nekog osecaja nelagodnosti, koji sam ja povezivao sa svojom perverznoscu, i buduci da je incest jedna od stvari koje najvise prezirem mnogo sam se plasio da ne izgubim kontrolu, ali do toga nikad nije doslo naravno. . . Dva meseca sam ziveo u konstantnom strahu od tih misli i ta slika mene i sestre se konstantno ponavljala. . . Mislio sam da pocinjem da ludim, nisam video izlaza. . . Obratio sam se psihologu za pomoc, medjutim sve je ostalo na jednom razgovoru i tako se to nastavilo. . . Posto je moja sestra u to vreme imal sesnaest godina, poceo sam da razmisljam da li ja nisam i pedofil i opet poceo sebe proveravati i opet osetio nelagodu u prisustvu mladje zenske dece od 14, 15, 16 godina. . . Tako su se moje opseivne misli produbile. . . U jednom trenutku sam bio potpuno "prso". . . Jer se te misli koje se namecu nisu slagale sa mojim sistemom vrednosti i osecaj krivice je u jednom trenutku doveo do osecaja anksioznosti velikih razmera, tako da nisam mogao da spavam nocu, ceo organizam mi je bio uznemiren, nisu pomagali ni tzv. Lekovi za smirenje tipa bensendina, dijazepama. . . Morao sam da se obratim za pomoc psihijatru. . . On mi je prepisao rivotril 1/2, 1/4, 1/2, prazine, za koji mi je rekla da je antipsihotik, ali da se daje i kada je veoma velika uznemirenost, mislim daje 50 mg jednu uvece i sanval, uz asentru, posto justanovio opsesivno kompulzivni poremecaj. . . Inace, to nisam rekao na pocetku, ja sam iz paracina. . . Ti lekovi su mi pomogli i redukovali mi anksioznost, nestala je. . . Medjutim, posto sam bio svestan da su lekovi samo privremeno resenje, a da ne otklanjaju problem u potpunosti, a kako u paracinu nema odgovarajuceg strucnjaka za tu vrstu problema, a i da bih otklonio neke nedoumice, posto sam gore rekao da sam mislio da ludim, odlucio sam da konsultujem strucnjaka u nisu i pitam da li nisu u pitanju pocetni simptomi shizofrenije, nasta sam dobio negativan odgovor i potvrdu dijagnoze da se radi o opsesivno kompulzivnom poremecaju. . . Krenuo sam na kognitivno-bihejvioralnu terapiju u nisu. . . Medjutim, zbog nedostatka finansijskih sredstava nisam bio u mogucnosti da stalno putujem. . . I pored toga terapeut mi je pomogao da se oslobodim pedofilnih i incestuoznih misli. . . U medjuvremenu, sam prestao sa uzimanjem prazine, umesto asentre pijem zoloft, a rivotril je ostao. . . Medjutim, kako se sadrzaji mojih misli menjaju problem i dalje opstaje. . . Skoro mi je umrla tetka, i ja sam na sahrani imao svakakve neprimerene misli, koje su se nametale, a od kojih sam strahovao uoci sahrane. . . Tamo sam pomislio da sam potpuno poludeo i osetio ogromnu dozu krivice, stida, straha, ljutnje na samog sebe. . . Poceo sam da mislim da ce me stici bozja kazna zbog tih misli, da sam bogohulnik i sl. . . To sam nekako uspeo da resim sa terapeutom. . . Najnovija u nizu misli, a po meni i najgora, zbog koje nisam spavao dva dana, a to je da sam homoseksualac, a da nikada u zivotu nisam imao takve misli i da sam otvoreni heteroseksualac, i da je to bila jedna od stvari u koje sam bio potpuno siguran (ta da sam heteroseksualac) . . . Jeste da nemam nekog prevelikog uspeha sa zenama u poslednje vreme i da sam doziveo pet, sest neuspeha, ali sam bio sa zenama i heteroseksualac sam. . . I tu sam poceo proveravati sebe i osecati se nelagodno. . . Inace imam 28 godina i student sam, zamislite, psihologije, a opet sam od male pomoci sebi. . . Osecam se totalno bezveze, kao da su mi sve ladje potonule. . . A i faks mi se oduzio. . . Doduse, ostalo mi je jos dva ispita, ali sam razocaran duzinom studiranja i sobom, kao i svojim kompletnim zivotom. . . Do trece godine faksa sve je islo kao po loju, a onda. . . Pa evo, vec tri godine sam apsolvent, bruka. . . Nisam u mogucnosti cesto da idem na te terapije. . . Imate li neki savet u vezi ovog mog poslednjeg problema. . . Ma u vezi kompletne price, bio bih vam veoma zahvalan. . .
Poštovani, Ono sto treba da uradite a to je da zavrsite fakultet da bi na neki nacin smanjili sumnje u sebe i donekle vratili samopouzdanje. Neophodno je da na sebe pocnete da gledate drugim ocima, jer vi ocigledno jako vredite i imate visoke moralne kvalitete kao i vaspitanje, koje vas je rukovodilo krajnje dozvoljenim putevima. Svaki covek ima potrebu da povremeno krene i stranputicom, da pomalo i eksperimetise sa sobom, makar u mislima. Opustite se, pomislite i uradite nekad i sto nije po pravilima!
moj savet je da nastavite sa onim sto daje pozitivne rezultate, i naravno sa zoloftom i eventualnim povecanjem doze leka.
Panicne napade imate vec dosta dugo da ste u iskustvu sa njima spoznali njihovi neprijatnost ali i prolaznost. Takodje su vas naucili da formirate ''strah od straha'', sto je veliki problem kod ovog poremecaja. Takodje su ucvrstili katastrofican nacin razmisljanja, sto jeste fundament pan. Problematike. Katastrof. Misljenje, pokrece strah, strah se manifestuje dozivljajen promene u radu srca, disanju, znojenju i td. I vi ste u zacaranom krugu. Te promene nadgradjujete jacim strahom i tako redom. . . Lecenje je psihoterapijom i, antidepresivom. Sto se tice anksiolitika. Mozda pocetno kratko vreme do deset dana, vise ne. T. Zolofta 50mg uzimajte, mozete i sa celom vec drugi dan. Uz anksiolitike nemojte nikako uzimati alkohol, ali i uz antidepresive. Za pocetak, u jeci slava, krenite sa psihoterapijom!
dr d. Krasic
Pozdrav
Moja pitanja nisu sema da bih vam ih iznela vec spontana produkcija nastala nao snovu posmatranja, slusanja i postepenog rasvetljavanja vase psih. Dinamike. A i dalje mislim da se ne radi o patologiji i da cete to uspesno prevazici
dr d. Krasic
Pozdrav
Ukoliko je poverenje ostvareno, podrazumeva se da cenzure govora ne sme biti. Strahu i nesigurnosti tu nema mesta. Upravo je ova situacija o kojoj govorite idealna da o njoj govorite sa terapoeutom, jer to jeste cvor koji je neophodno rasplesti. Osecanja koja projektujete prema terapeutu i neprijatnost upravo treba sagledati a terapeut je taj koji ce to shvatiti i pomoci da i vi shvatite
dr d. Krasic
Pozdrav
Ono sto treba da uradite a to je da zavrsite fakultet da bi na neki nacin smanjili sumnje u sebe i donekle vratili samopouzdanje. Neophodno je da na sebe pocnete da gledate drugim ocima, jer vi ocigledno jako vredite i imate visoke moralne kvalitete kao i vaspitanje, koje vas je rukovodilo krajnje dozvoljenim putevima. Svaki covek ima potrebu da povremeno krene i stranputicom, da pomalo i eksperimetise sa sobom, makar u mislima. Opustite se, pomislite i uradite nekad i sto nije po pravilima!
moj savet je da nastavite sa onim sto daje pozitivne rezultate, i naravno sa zoloftom i eventualnim povecanjem doze leka.
dr d. Krasic
Pozdrav
Ne postoji takav sindrom, a sto se tice vracanja sex. Funkcije javlja se postepeno, sa jacanjem libidinoznih potreba
dr d. Krasic
Pozdrav
Prikazano 1161-1165 od ukupno 2343 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke