Postovani! Vec godinama se lecim kod psihijatra od dijagnoze f41. 2 i od skoro f40. 0 p/l. Pijem zoloft 50mg. Polovinu izjutra polovinu uvece i tablete bromazepana 1. 5mg triput dnevno. Internista mi je dao zbog ubrzanog srca propranolol od 50mg i zbog pritiska koji mi varira prilazid 2. 5mg i kardiopirin. Inace meni je 39 godina. Desava mi se da se osecam premoreno iz cistog mira u toku sna ili izjutra u toku dana ne svakog dana ali je to ucestalo. Znzci nespava mi se samo taj grozni premor koji me jako plasi jer pomisljam odmah na srce. Ima tu jos i preskakanje srca i preznojavanje. , nekada osecam da nemam dovoljno vazduha u plucima. Inace pio sam razne tablete flunirin seroksat. Ksalol sam pio nekoliko godina i doktor mi je preko noci promenio terapiju na ovu gore navedenu. Interesujeme da li ovi moji simptomi koji me jako plase, tj jak premor on me najvise plasi ima veze sa tim dijagnozama koje mi je psihijatar odredio. Unapred zahvalan na vasem odgovoru. Darko
Poštovani, Odgovor da li se radi o srcu ili pomenutoj dijagnozi vam ne mogu dati ovako i na osnovu onog sto ste mi rekli. Kardiolog mora da vam da odgovor na to i lekar koji vas vec vodi. Sigurno je da imate emotivnu osetljivost i nestabilnost i sklonost strahovima i sigurno je da oni doprinose odredjenom srcanom radu. Ali da li ima i neceg drugog zaista se ne usudjujem da odgovorim bez uvida u med. Dokumentaciju
Ima 19 godini i veke 10 god. . Patam od strav. . Od se se plasam se mi e strava da ne mi se sluci nesto loso. . I sl. . I taka vlegov vo teska depresija pocnav da se gusam, nemozev da goltam se tresev, mi se potea racete, nemozev da izlezeam od doma. . Toa mi trase cela god i pred nekolku meseci mi pomina. . No uste vo mene ostana stravovite nemozam niedna rabota da ja napravam kako sto treba. . Koga ke trgnam nekade moram da se vratam nazad. . Non stop imam temni misli i non stop sum pod nekoj strav. . Nez so se desava so mene. . . Dali ova e pocetna faza na sizofrenija ili sto e?
Poštovana, Ne brinite, ne znaci to cega se bojite. Ali, je sigurno potrebno i neophodno da posetite psihijatra, ispricate mu sve sto vas muci i pokrene se neka vrsta terapije. Nema razloga da se mucite i podnosite sami teret koji se moze podeliti i odbaciti
Postovanje, imam 27 godina i jos uvek sebe smatram nezrelom osobom. Jos kao tinejdzer pokazivao sam znakove aksioznosti, cesto sam imao neke svoje fantazije koje sam opravdavao kao da su normalne, iz cista mira sam poceo da pricam sam sa sobom dok bi kako je vreme prolazilo to preraslo u pravu diskusiju. Nekoliko godina unazad nalazim sagovornika u sebi, to mi dodje kao neki izduvni ventil, bez toga nemogu da funkcionisem iako sam pokusao ali nevredi. Problem se javio kad sam poceo da se otudjujem u drustvu, zatvaram u sebe sa prvim tinejdzerskim danima ponasao sam se kao neki penzioner a ne mladic koji je pun zivota. Imao sam detinjstvo kakvo se samo pozeleti moze i kad se danas osvrnem na taj period shvatam koliko sam propustio u ovih 10 prethodnih godina dok su drugovi poceli da izlaze u nocni zivot i ulaze u prve ljubavne veze ja sam ostao u svom svetu nezapazen, povucen bez neke volje da me to otrezni iz moje letargije. Postavio sam neki "zid", da li iz straha ili neceg drugog vise ni sam neznam ali osecam posledice toga itekako. Roditelji nisu puno marili zbog toga jer im je obrazovanje bilo na prvom mestu, medjutim i tu sam zakazao verovatno sto sam osecao potrebu za druzenjem koje nisam doziveo u pravom smislu pa se nisam dovoljno posvetio i obrazovanju. Iako sam apsolvent na fakultetu ja i dalje zivim u svom svetu, nekako to nestavljam u prvi plan jer sam skroz dezorjentisan, vec duze vreme nista neucim i nikako da se pomerim sa mrtve tacke, da ne govorim o vezama za koje nemogu da se pohvalim sa svojih 27 godina. Previse se ustrucavam u tom smislu, stalno razmisljam unapred sta cu imati od toga, kako ce neko reagovati na mene, koliko cu se izblamirati, sta ce to meni u zivotu a sa druge strane sam svestan da je sve to normalno i da jednog dana zelim da se skrasim kao da zivim u proslosti i buducnosti a nikako u sadasnjosti, samo zavaravam sebe i necinim nista po tom pitanju. Samo jednom sam bio kod psihologa ali mi ni to nije pomoglo da se urazumim. Da li to mozda ima veze sa ciljevima u zivotu odnosno da li ja lutam u svom zivotu, imam utisak kao da nekad ni sam neznam sta hocu, secem granu na kojoj sedim ali to neznaci da sam nesiguran i neodgovoran vec jednostavno nemogu da nadjem pravi put da se izbavim iz toga. Kako sam stariji sve mi je teze, osecam da zivot prolazi pored mene ali isto tako da je to jedan mali korak za mene ali veliki za ceo moj zivot, izvinjavam se sto neke stvari posmatram iz filozofske perspektive. Jedino sto znam jeste da mi lekovi nece pomoci ako imate neko drugo resenje za moj problem bilo bi mi od velike pomoci, inace ovo je moje prvo obracanje psihijatru. Hvala na razumevanju.
Poštovani, Sigurnost i samopouzdanjue su veoma vazni za dobro funkcionisanje. Oni se sticu kroz socijalno bivstvovanje, i to najpre u primarnoj porodici a potom kroz vrsnjacko komuniciranje i interaktivno uklapanjenegde pored toga su znacajni i urodjeni socijalni potencijali i emotivni kapaciteti koje posedujemo. I naravno rad na sebi koji je neophodan da bismo dosli do rezultata. Posustali ste u prvom zahtevnijem periodu adolescencije i negde izolacijom ucinili sebe nespretnijim i jos nesmelijim. U nemanju ogledanja sa drugima poceli ste i sebe losije da prepoznajete, tako da ste usli u psihoemocionalni krizu ili vec stanje iz koga ne umete izaci, bar ne sami. Neophodno je se javite strucnom licu i krenete sa psihoterapijskim radom jer, videcete, kako cete u pazl svog zivota ugraditi ono sto fali i krenuti dalje. Odlazak psihijatru ne znaci i psihicku bolest, zapamtite!
Postovana dr krasic, moja sestra je pre 5 godina lecena od depresije i anksiznosti uz terapiju lekom zoloft a redovno je isla i na psihoterapiju. Lecenje je bilo uspesno, ali je bolest revidirala nakon nekoliko izuzetno stresnih situacija. Lekar joj je sada prepisao seroxat. Interesuje nas koja je sustinska razlika izmedju ova dva leka i kome vi, a smatramo vas autoritetom u profesiji, dajete prednost? Mnogi su nam rekli da je zoloft efikasniji, a cini mi se da i vi vise predlazete njega, bar na sajtu. Unapred hvala. Srdacan pozdrav
Poštovana, Radi se o lekovima iz iste grupe, koji ce lek od njih lekar propisati, zavisi od individualne procene lekara, odnosno klinicke slike koja mu se prezentuje. U svakom slucaju lek je dobar i neka bide, takodje, uz psihoterapiju jer je to jedino ispravno
Postovani, moj problem pocinje od 2006god kada sam bila na moru. Pozlilo mi je na plazi usled naglog pada pritiska, dozivela sam jaku vrtoglavicu a uz to i panicni napad. Posle toga su ostale posledice, zanosilo me je u glavi, zujanje usima. Dg. Anksioznost. Uvode mi terapiju ksalol+ rivotril od koje mi je bilo dobro. Medjutim kako dolazi toplo vreme ja imam strahove od sunca, vrucine ne smem da izadjem napolje. Stanje mi se pogorsalo, dg. Anksiozno depresivni sindrom. Uvode mi ad koje nepodnosim, pokusano je sa vise vrsta ad ali uzalud. Ipak na silu pijem 1/3 trittica jer od 2/3 ne mogu da ustanem ujutru, osamucena sam i obara mi pritisak. Preko dana uzimam rivotril 1tabletu dnevno. I dalje mi nije dobro u glavi. Kako izleciti depresiju ako se nepodnose ad? Inace sam obavila sve preglede i uredni su. Unapred se zahvaljujem na odgovoru.
Poštovana, Ne znam na koji nacin ne podnosite antidepresive, sta to znaci! U svakom slucaju, cak i da je tako, nisu samo lekovi nesto sto dovodi do iylecenja. Da bi njihovo dejstvo bilo kako treba neophodna je psihoterapija, te vam upravo savetujem nju.
Odgovor da li se radi o srcu ili pomenutoj dijagnozi vam ne mogu dati ovako i na osnovu onog sto ste mi rekli. Kardiolog mora da vam da odgovor na to i lekar koji vas vec vodi. Sigurno je da imate emotivnu osetljivost i nestabilnost i sklonost strahovima i sigurno je da oni doprinose odredjenom srcanom radu. Ali da li ima i neceg drugog zaista se ne usudjujem da odgovorim bez uvida u med. Dokumentaciju
dr d. Krasic
Pozdrav
Ne brinite, ne znaci to cega se bojite. Ali, je sigurno potrebno i neophodno da posetite psihijatra, ispricate mu sve sto vas muci i pokrene se neka vrsta terapije. Nema razloga da se mucite i podnosite sami teret koji se moze podeliti i odbaciti
dr d. Krasic
Pozdrav
Sigurnost i samopouzdanjue su veoma vazni za dobro funkcionisanje. Oni se sticu kroz socijalno bivstvovanje, i to najpre u primarnoj porodici a potom kroz vrsnjacko komuniciranje i interaktivno uklapanjenegde pored toga su znacajni i urodjeni socijalni potencijali i emotivni kapaciteti koje posedujemo. I naravno rad na sebi koji je neophodan da bismo dosli do rezultata. Posustali ste u prvom zahtevnijem periodu adolescencije i negde izolacijom ucinili sebe nespretnijim i jos nesmelijim. U nemanju ogledanja sa drugima poceli ste i sebe losije da prepoznajete, tako da ste usli u psihoemocionalni krizu ili vec stanje iz koga ne umete izaci, bar ne sami. Neophodno je se javite strucnom licu i krenete sa psihoterapijskim radom jer, videcete, kako cete u pazl svog zivota ugraditi ono sto fali i krenuti dalje. Odlazak psihijatru ne znaci i psihicku bolest, zapamtite!
dr d. Krasic
Pozdrav
Radi se o lekovima iz iste grupe, koji ce lek od njih lekar propisati, zavisi od individualne procene lekara, odnosno klinicke slike koja mu se prezentuje. U svakom slucaju lek je dobar i neka bide, takodje, uz psihoterapiju jer je to jedino ispravno
dr d. Krasic
Pozdrav
Ne znam na koji nacin ne podnosite antidepresive, sta to znaci! U svakom slucaju, cak i da je tako, nisu samo lekovi nesto sto dovodi do iylecenja. Da bi njihovo dejstvo bilo kako treba neophodna je psihoterapija, te vam upravo savetujem nju.
dr d. Krasic
Pozdrav
Prikazano 826-830 od ukupno 2344 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke