Lijep pozdrav! Imam 25 god. Svi moji nalazi CT, MRI, EEG glave su uredni. Međutim imam poteškoće u svakodnevnom životu. Sedmično bar jednom u popodnevnom ili poslijepodnevnom terminu uhvati me tkz. (kako je ja zovem)-derealizacija, koja zna trajati ponekad čak I po 6h. Osjećam se čudno i sve oko mene dijeluje mi čudno. U kojem smislu? Sve oko mene je u istim dimenzijama, oblicima, bojama, ali je čudno. Moj pogled je fokusiran na neke detalje koji su nebitni. Ako gledam u zid, gledam na neke nepravilnosti na zidu. Ako idem ulicom, gledam u automobile, I to u vozače direktno. To me isrpljuje, umori. Tada se osjećam nefunkcionalno, ne mogu da funkcionišem normalno. Mogu raditi sve fizičke poslove, međutim da čitam nešto ili da radim npr. za faxa seminarski rad-to ne mogu. Također, kada me “uhvati” ta derealizacija imam ogroman strah. Misli su mi jako čudne. Ako sam sa sestrom- kao da mi nešto govori –hajde, reci joj, sve joj priznaj, da si o njoj pričala negativno i tračala. Riječ Bog mi je tako teška, kad je neko govori dok traje ta derealizacija jednostavno je ne mogu podnijeti. Također dok traje taj nagon za derealizacijom otežano koristim tehnologiju, kao što su npr. laptop ili mobitel. Uvijek imam osjećaj da ću poslati nekome nešto što ne bih trebala, iako uopće ne kliknem na to. Ova derealizacija se dešava spontano, uopće nema nikakvih pravila. Nikada neće proći sama. Prođe jedino kada nevečer zaspem I ujjutro se probudim- nema više te derealizacije. Osjećam se nemoćno i iscrpljeno dok to traje. Tada izbjegavam komunikaciju sa ljudima, pogotovo pogled u očima. Da li je ovo, uistinu derealizacija, da li postoji terapija za moje poteškoće jer ja stvarno ne mogu više da se borim sa ovim? Žao mi je što ne mogu detaljnije opisati svoje tegobe. Pijem aripiprazol od 10 mg. jednom dnevno.

Odgovoreno: 13. 04. 2021.