Pitanje broj: #31052

Poštovani doktore,

pišem vam sa molbom da mi date vaše mišljenje u vezi mojih zdravstvenih problema, u smislu vašeg savjeta i mišljenja. Prve tegobe javile su se 2004 godine u vidu utrnulosti desne polovine tijela. Nakon liječenja na neurološkoj klinici u Podgorici, uz primjenu kortikosteroidne terapije, a pod sumnjom na oboljenje G35, sve do novembra 2008 godine nisam imala nikakve neurološke probleme. Napominjem da je mr nalaz ukazao na demilijacione promjene mozga i c kičme, dok je nalaz likvora bio normalan. Evocirani potencijali nisu rađeni. U novembru mjesecu 2008 godine počinju neurološki problemi u vidu vrtoglavica, osjećaja nestabilnosti pri hodu, zanošenja u stranu, bolova u desnom potiljačnom dijelu, trnjenja desne polovine lica. Ponovni mr nalaz mozga (u januaru 2009) ukazuje da je stanje nepromjenjeno u odnosu na isti nalaz iz 2004 godine, mr nalaz c kičme je uredan, nalaz likvora je izvađen ali još nije gotov dok su evocirani potencijali u granicama normale. Jedino asep nalaz ukazuje na blagu auditornu disfunkciju na nivou donjeg kolikula desno. U januaru mjesecu 2009. god. pod ponovnom sumnjom na G35 primila sam kortikosteroidnu terapiju bez bitnijeg poboljšanja. Od februara mjeseca ove godine počinje trnjene i kočenje prstiju ruku uglavnom noću, a od marta počinju bolovi u nogama, najprije u stopalima, pa se šire ka koljenima, da bi me sada boljele cijele noge, zatim trnjenje u nogama, najviše u stopalima i člancima, zatim osjecaj pečenja, žarenja, mravinjanja najviše u nogama, a nekada u cijelom tijelu. Nestabilnost pri hodu se i dalje nastavlja, zanošenje u stranu. Ponovno primljena kortikosteroidna terapija u aprilu mjesecu ove godine, bez bitnijeg poboljšanja, primljeno 10 ohb12 inekcija, pijem tablete gabagama 300 2x1, i millgama 3x1 mjesec dana uz eventualno blago poboljšanje nekih dva, tri dana, ali i dalje bolovi i trnjenje nogu, bolovi su posebno izraženi u lijevoj nozi. Bolovi u donjem dijelu kičme pri sjedenju. Promjenjen osjećaj u lijevoj nozi (kao da je drugačija od desne) često osjećaj zatezanja te noge, veća nestabilnost na lijevu nogu, bolovi u mišićima, sporije hodanje, brže zamaranje pri hodu, osjećaj ukočenosti pri dužem sjedenju, osjećaj nestabilnosti pri stajanju i hodanju nekad tako jak da se osjećam kao pijanac i kao da ću svaki čas pasti, osjećaj pri hodanju kao da me nešto vuče unazad, uz konstantan strah šta mi se se to dešava, budući da do ove godine nikad nisam imala takve probleme sa nogama. Moj neurolog kaže da ne zna šta se sa mnom dešava, i da ne zna kako da to sve objasni, kaze da je nestabilnost koju osjećam psihičke prirode i da sam previše uznemirena i propisuje mi xanax tablete 2x1 za smirenje, pored gore navedene terapije 06.06.2009. godine urađen mi je emg pregled koji ima sledeći zaključak: registrovane su promjene koje upućuju na hroničnu neurogenu leziju pretežno proksimalnih djelova perifernih motornih neurona, radikularnog nivoa c7-c8 desno i l5-s1 obostrano, izraženije lijevo, sa sumnjom na blaže aksonsko trpljenje korena l5 lijevo uz normalne senzitivne brzine provođenja ali uz granične vrijednosti motornih brzina za peronealne nerve i snižene motorne brzine za n. medianus dex. I n. tibialis dex. Uz produžene latence f odgovora i pretežno proksimalne motorne latence za gotovo sve ispitivane periferne živce. Ovakav emng nalaz u korelaciji sa kliničkim nalazom i subjektivnim smetnjama ide u prilog hronične, senzo-motorne poliradikuloneuropatije. Doktor predlaže da se uradi mr ls kičme uz utvrđivanje faktora rizika za polineuropatiju (napominjem da se više godina liječim od hroničnog kolitisa, nespecifičnog), a da u međuvremenu obavezno idem na fizikalnu terapiju. Moram napomenuti da sam zbog svih navedenih tegoba napustila posao, više ne živim normalno, niti se osjećam normalno, povukla sam se u toj mjeri da sam izgubila volju za normalnim životom i živim u stalnom strahu šta će mi se još desiti, gotovo nigdje više ne idem, a i ako idem ne smijem sama jer imam veliki strah da ću pasti zbog nestabilnosti u hodu, i zbog straha da će mi noge toliko otrnuti da neću moći ustati s mjesta nego da ću pasti ako npr. izađem na kafu u grad. Naročit strah mi stvara pomisao da neću moći hodati, zbog dijagnoze na koju sumnja moj neurolog (G35) i zbog svih problema sa nogama, iako doktor koji mi je radio emng nalaz (dr. Petković sa vma, isključuje mogućnost da se radi o tom oboljenju). Kakvo je vaše mišljenje i savjet sta dalje? Da li nestabilnost koju osjećam pri hodu može biti posledica problema sa l-s kičmom? Da li predlažete neku terapiju koja mi može pomoći da se izliječim i da li se uopšte mogu izliječiti? Mogu li uprkos navedenim zdravstvenim problemima po vašem mišljenju normalno živjeti, ići u grad i putovati, npr. na more i da li bi mi plivanje moglo pomoći ili određene vježbe i koje? Da li je potrebno da iz ishrane izbacim određene namirnice i kafu? Zamolila bih vas da mi odgovor pošaljete na ovaj mail. Unaprijed zahvalna.