1. Pitanje broj: #7491

    Moje mladje musko dete koje ima 3 godine i 4 meseca (stariji ima 6 godina) je boravilo u jaslicama do pocetka ovog meseca (2 1,5 dana). Sada je presao u vrtic za stariju decu u koji ide i njegov stariji brat. Medjutim, mesec ili dva pre prelaska u vrtic on je u jaslicama poceo da pravi velike probleme - da se baca, skida go, grize vaspitacicu, ne da deci da spavaju...sve te probleme nije pravio u prethodnom periodu. Kod kuce takve stvari nije radio. Kada sam uzela godisnji primetila sam da i kod kuce u prepodnevnim casovima, kada mu kazem da nesto uradi on (kao iz neke navike) pocne da mi se suprotavlja, pocne da se dere, baca i skida go (kao da je neki ritual ili predstava). Mislim da je to upravo to sto je poceo da radi i u vrticu. Ja sam mu rekla da to nije lepo da radi, da nije dobar i da ja to ne volim. Skrenula sam mu paznju na njegove oziljke od padova (jer je jako opterecen svojim ranicama) i polako smo se obukli. U velikom vrticu je pred spavanje opet poceo sa istim ritualom, da se glupira, skida, grize...Ne znam kako je stekao tu naviku i sta ga ustvari nagoni da to radi...Kao da neki bes iz njega izlazi a ja ne znam sta je uzrok...da li se plasi da mu stariji brat ne uzme paznju. Stariji sin je jako tolerantan i trpi sve njegove hirove, ali mu se i suprotstavi vrlo retko. Mladji, kao da zna i zeli i moze da bude glavni svugde...kao da ne priznaje nikakav autoritet. Vaspitacice u starijem vrticu su mi rekle da budem strpljiva i da cemo mu te navike polako izbaciti, ali ja strepim i sramote me je i plasim se da ja negde gresim. Inace zivimo u istoj kuci sa muzevljevom majkom, ocem i sestrom i sve su oci uprte u mene i u to kako sam tako razmazila dete...osecam se kao glavni krivac za sve nevolje. Hvala na savetu i objektivnosti.

    Odgovoreno: 20. 07. 2008.
    • Predlažem da na ¨Stetoskopu¨ potražite moje tekstove: ¨Ujedanje, Grebanje...¨; ¨Kako izaći na kraj sa detetovom ljutnjom¨; ¨Tajm aut...¨. Takođe, iz ovog kratkog pisma koje ste napisali, vidim da se radi o naučenom ponašanju (pokušavate da ga ignorišete, on je još gori, pa ga grlite, on se smiri, što je sistem "što gore ponašanje to veća bliskost sa mamom"), koje može ugroziti i emocionalnu bliskost sa vama i doživljaj sigurnosti u odnosu sa drugima. Dakle, tekstovi i hitna konsultacija sa dečjim psihologom ili psihijatrom sa kojim ćete napraviti strategiju ojačavanja unutrašnje inhibicije nekontrolisanog ponašanja i učvršćivanjem vašeg autoriteta (koji se izgubio) i strategije učenja kontrole adaptivnih obrazaca ponašanja od spolja (kako reagovati kada dete ispolji nedolično i ugrožavajuće ponašanje). Srdačno

Ostavite komentar