1. Pitanje broj: #50493

    Postovani, imam sina koji u februaru puni 13 godina. Problem je njegovo ponasanje. Generalno nikada nije ni bilo sasvim u redu. Kao beba je imao "seanse"nocnog placa. Nismo mogli da spavamo jer se budio i plakao bez razloga. Smirio bi se kad ga uzmemo iz krevetica, a ponekad ni to nije "palilo|". Prilikom porodjaja ostecen mu je "trokraki" misic na vratu (dobio je hematom) i to smo uspesno izlecili svakodnevnim vezbama i elektroforezom. Sa 2 godine je dobio prvi napad koji je licio na stanje transa. Probudio se iz sna, povracao, a nakon toga imao zaledjen pogled i glavu okrenutu na jednu stranu. Dijagnoza parcijalna epilepsija. Lecen je phenobarbitonom u pocetku, zatim je uveden tegretol sirup i malo kasnije eftil. Napadi su se ponavljali, ali generalno nakon uvodjenja i eftila su se zaustavili. Napominjem desavali su se samo nakon prvih 5 do 10 minuta kada padne u san. Tada se budio, okretao pogled u jednu ili drugu stranu, kao da nas je cuo ali nije imao mogucnost da odgovori ili se pomeri. ("gutanje knedli") , a posle par minuta se "vrati", zatvori oci i nastavi umoran da spava. Nikada nije imao klasicne napade (padavica i pena na ustima) . I dalje koristi eftil, sada ga vec postepeno izbacujemo, ategretol je vec "iskljucen". Napade nema vec 7. 5 godina. Na zadnjem snimku eeg-a pise"iznad pto regiona obe hemisfere registrovane su manje grupe swk. Retka naznacena generalizacija. I preporuka za dalje smanjenje leka eftil. I kako se izgleda jedan problem resava, opet drugi navire. Od sve te muke sa njim, napravili smo od njega razmazeno dete, nesposobno da se samo brine dovoljno o sebi i izuzetno bezobrazno nas tretira. Bilo je neophodno opisati prethodne probleme sa njim (koji su uveliko skraceno opisani!) , da biste shvatili da smo bili u okonostima koji su nas od njegovog rodjenja "primoravali "da preterano emotivno delujemo i tako ga razmazimo i dovedemo do ovakvog stanja u kakvom je sada. Sada nas ne postuje, trazi velike nagrade, obecava da ce uciti, a bezi od knjige. Apsolutno bezi od bilo kakve obaveze, cak je par puta izbegavao i nastavu, jer nije bio spreman za cas. Agresivno se ponasa kad ga opominjemo na obaveze, udara, lupa po kuci i dere se. Imamo cerku koja je 3. 5 godine mladja (9 godina ima) i koja to sve jako tesko podnosi. Ona se smatra obaveznom da smiruje situaciju, a sin pravi pravo pozoriste! Svaki dan je ista situacija. Pomazemo da spakuje knjige, vozimo ga u skolu, molimo da uci kad se vrati, a on igra igrice, gleda cratace (sve sto stigne!) , serije i u 21h kaze "ajde da ucimo"! I to traje kratko ili mu se spava. Cesto izbegava tako sto ode na wc i tamo ostane do vecnosti, a onda ogladni, ozedni itd. Itd ili mu pocinje opet neki crtic za 10 minuta! Sve svoje obaveze izbegava. Prilicno je lenj, cak mislim da je nemoguce da jedno dete tog uzrasta dosta vremena provodi lezeci na podu. Iz tog polozaja gleda tv, igra se razgovara tj. Raspravlja se, kada zacepi usi i dere se a mi mu objasnjavamo da ustane bar dok razgovaramo. Sada ima jako puno losih ocena, jedinica, a nije glup, prosli smo i testove kod psihologa i rekli su nam da on jednostano ono sto hoce radi savrseno a ono sto ga ne interesuje-nece! Lose cita, ruzno pise, ali sad vec stize da zapise ono sto i drugi urade na casu. Nikada nije hteo da vezba citanje ni pisanje. Sve pod prisilom! Problem je i jelo i odlazak na spavanje, pranje zuba. . . . Sve. Svakodnevni zivot je haos sa njim. Nista ne funkcionise zbog njega. S druge strane cerka je samostalna i odlicna. Zbog njega je cak i zanemarujemo po pitanju skole, ali ona to savrseno sama zavrsava. A on se ponasa sve vise kao razmazena beba. Kad je nezadovoljan resava galamom, lupanjem po kuci i valjanjem po podu. Napominjem da smo mu sve udovoljavali nadajuci se najboljem od njega. Vodili na razne sportove, kupovali nove kompjutere itd. Sve je bilo kratkog daha. Brzo se zadovolji i trazi jos. Ne poznaje vrednost novca, a emotivno kao da je hladan za sve nase suze. Za ostale je lep -pristojan. |potpuno drugaciji-sakriva svoju losu stranu. Sa 2 godine je bio hiperaktivan, vodila sam ga sa 4 god kod reedukatora, igraonice, sitna motorika itd. . Itd. . . Napravili smo od njega dete nesposobno za svet. Kako da mu pomognemo i vratimo ga u stvarni zivot?

    Odgovoreno: 07. 02. 2010.
    • Poštovana,
      Kada predstava nema publiku ona se brzo skida sa repertoara, a kada glavni glumac ne može da nauče redosled scena obično mu se oduzima uloga i dodeljuje neka sporedna. Problem je što je u vašem porodičnom životu taj glumac ujedno i reditelj i upravnik pozorišta a roditelji statisti, publika i šaptači. A ćerka vam je u ulozi čuvara pozorišne trupe, ali ne od drugih nego od same sebe. Stvari će se popraviti kada prestanete da se bavite pozorištem u kući i van nje i vratite se u svoje roditeljske uloge onih koji određuju pravila, red i konsekvence, a kada decu ponovo proglasite svojom decom koja imaju privilegije (koje se mogu oduzeti po zasluzi) i obaveze (zbog kojih mogu biti ekstra nagrađeni) . Ukoliko ne znate kako to da radite ili ste zaboravili praveći predstave, predlažem da potražite pomoć d. Psihijatra koji će proveriti da li poistoji nekakav psihološki poremećaj bilio kog člana porodice, a zatim i porodičnog terapeuta koji će pomoći da dodelite uloge ako već mora biti pozorišta u kući.

      Pozdrav

Komentari na pitanje: #50493

    • Gosev Zorica 04. 05. 2015.

      Hvala doktoru stankoviću. Fantastični saveti. Mi, roditelji, u želji da ne pogrešimo u vaspitanju i odgajanju svoje dece, nesvesno pravimo greške. Iz greške u grešku izgubimo identitet roditelja i dođemo do situacije da nas deca usmeravaju i nameću svoja pravila igre. Tu ulećemo u začarani krug, naizgled bezizlazne situacije, iz koje nas, doktor stanković, svojim savetima vraća u stvarnost, osvešćuje i otvara oči.

    • Pezaković Valentina 14. 12. 2014.

      Poštovani doktore Stanković,
      pročitavši opis ponašanja sina iz pitanja br. 50493 prepoznala sam u potpunosti ponašanje svog sina. Molim da me uputite na kolegu u Beogradu koji u praksi ima iskustva sa takvim situacijama. Prošle godine sam se obratila privatnoj klinici, otišli smo na nekoliko razgovora (zajedno, pojedinačno), sve je kao rešeno, shvaćeno... Sve se, u stvari, nastavilo po starom, a sin mi je rekao da "...Ne bacam novac bezveze na psihologe..."
      Unapred hvala

    • mihajlovic martina 12. 04. 2011.

      Moja cerka ima 5 god. I nemamo neki veliki problem sa njom sem sto je jako tvrdoglava i uglavnom nece da me poslusa, nego radi sve po njenom a inace je jako emotivna. Samo neznam kako da joj objasnim da ne moze uvek po njenom, jer se u tome stalno istice. , i ako nesto nije po njenom odmah place.

Ostavite komentar