1. Pitanje broj: #40860

    Imam sina od osam godina, koji ide u drugi razred o. Škole. Moj problem je što više ne znam kako da rešim problem sa njegovim ponašanjem. Kada ga neko pipne ili udari, on im vrati udarac odmah, a ako nije u prilici da to učini odmah, onda sačeka i nekoliko dana, pa ih izudara. Verbalna komunikacija mu je loša, teško se izražava, nikako ne zna da se svađa ili da se opravda (učiteljica ga i ne sluša) , stalno je on kriv, što verovatno i jeste istina, pa ispoljava agresivnost prema ostaloj deci. Slabije i manje od sebe nikada ne dira, nego ih brani. Voli da ide u školu i socijalno je dete, nije povučen u sebe. Odlicno spava, lepo jede, samostalan je i pedantan. Od malena ga učim da pokaže sve vrste emocija u porodici, što i radi. Domaće zadatke radi, ponekad zaboravi neki zadatak, ali smo to rešili tako što sam mu rekla da zapiše šta ima za domaći. Od početka prvog razreda pa i drugog je na času miran i pažljiv. Kada nešto zna javi se da i to kaže. Impulsivan je i žuri i kada radi kontrolne zadatke i kada radi domaći, samo što pre da završi da može da se igra i slično. Stalno mu pričam o odnosima među ljudima, pitam ga za mišljenje i šta bi on uradio da je u određenim situacijama u koje on dovodi decu kada ih povredi udaranjem. Ima mlađeg šestogodišnjeg brata, koji je suprotnost njegovom karakteru i slažu se dobro. Razmišljam da odem kod nekog psihijatra, ali živimo u malom gradu. Živimo kao većina porodica normalno. Otac mu je posvećen i dobro se slažu. I suprug i ja se dobro slažemo. Svi provodimo solidno vreme zajedno. Inače od malena je takvog karaktera. Mi ga zovemo "daj" i "još" i retko je zadovoljan dobijenim, i ako jeste, onda je to kratkog vremena. Nije ljubomoran, zavidan, čak i ne zna šta to znači, nije sebičan. Kako da mu pomognem da smiri agresiju i bes? Probala sam da ga kaznim, ali ni kazna ni nagrada nemaju nikakvog efekta. Ne voli nešto preterano da se mazi, ali mi ga i mazimo i ljubimo. Možda ne zna da se uklopi sa ostalom decom ili neće da ga prihvate (pošto ih je napadao u prvom razredu, pa im je učiteljica rekla da se ne druže sa njim) , a on ne zna da im priđe. Ima fizičku energiju i retko kaže ne mogu, umoran sam, kada je u pitanju trčanje, vožnja biciklom, košarka, fudbal, što naravno voli da igra sa drugom decom ili sa tatom kada nema druge dece. Neće ili nije siguran da hoće nešto od sportova da trenira. Nekada se dobro koncetriše na nešto, naravno što ga interesuje, a na ono što ga ne zanima teško se koncetriše. Kako da kontaktiram nekog dečijeg psihijatra?

    Odgovoreno: 16. 11. 2009.
    • Poštovana,
      Ukoliko nemate dečjeg psihijatra u mestu stanovanja svakako da možete sa konsultacijama početi kod školskog psihologa (koji ga može i psihološki testirati) , a pogotovo sa logopedom koji će sa svoje strane proceniti u kojoj meri je potreban logopedski tretman dečaku sa teškoćama verbalnog (ali i neverbalnog) izražavanja. Do dečjeg psihijatra možete doći sa uputom izabranog pedijatra.
      Pozdrav

Komentari na pitanje: #40860

    • silvana stojanovic 02. 03. 2015.

      Imam sina od 9, 5 godina ide u treci razred. Konstantno se tuce sa decom ne radi na casovima, ne zeli da se smiri, razgovori sa skolskim psihologom nisu urodili plodom on je i dalje nemiran, nikog ne slusa, na razgovore ne reaguje, kaze da ce se smiriti pa opet isto, nista ne utice na njega, ni kazne ni lepa rec. Kadf pricam sa njim potpuno je nezainteresovan gleda u drugu u stranu. U skoli kazu da agresija potice od kuce a porodici nema nikiakvih problema da bi on bio tako agresivan. Sta da radim da bih mu pomogla. Unapred zahvalna. Srdacan pozdrav

Ostavite komentar