1. Pitanje broj: #32629

    Poštovani,
    Moja ćerka ima 4,5 godine. Problem je počeo pre par meseci kada se iz sna probudila vrišteći, tresla se plakala satima, govorila nam je da je sanjala pticu koja je svojim kandžama prišla sovi i ubola je u oko. Pričali smo da to ne postoji, pokazivali, ubeđivali, ali od tada ne prođe dan da je ne spomene počne da plače i plaši se da zaspi. Od tada ne želi da se odvoji od nas ni tren. Danas je videla na TV u nekom crtaću dečaka ništa posebno, ali ona je imala napad straha, plakala je tresla se i sve ponovo. Inače dete je super u svakom pogledu. Ide u vrtić od 2 godine i vaspitačice su prezadovoljne sa njom. Živi u odličnim uslovima imamo samo nju ljubavi ima dovoljno i ništa se novo ne dešava u ovom periodu. Da li će ovi strahovi proći? Da li da idemo na razgovor kod dečijeg psihologa?
    Hvala

    Odgovoreno: 05. 07. 2009.
    • Poštovana,
      Od razgovora sa dečjim psihologom će svakako biti koristi ukoliko odmah budu uključile terapijske intervencije koje bi pomgle detetu da se izbori sa strahom od ptice (ili sada već ptica) a koji se može generalizovati i na druge objekte koji mogu biti povezani sa traumatičnim iskustvom. Sa druge strane treba roditeljima dati jasna upustva kako da postupaju, motivišu, šta da pričaju i kako, a šta je beskorisno i štetno. Za početak možete probati trik iz "malog princa" (sećate se da je pilot crtao ovce tako što je crtao kutije a govorio da je u njima predivna ovca). Intervencija se sastoji u tome da dete nacrta, ili mu vi pomozite da nacrta (kako god ono zna i ume) ono što ga plaši, a onda nacrtajte oko toga (zajedno) kavez (kako će se to zvati to mora ona da Vam kaže ili da joj tačno objasnite šta je kavez i čemu služi) gde će biti zarobljena ta "grozna ptica koja nikada više nikome neće ništa moći da učini". Naravno, postoji još hiljadu varijacija na ovu temu kao i mnoge druge intervencije, ali je potrebno napraviti konsultaciju sa psihologom ili psihijatrom, jer se očigledno radi o fobičnom ponašanju koje može proći i spontano jer su deca kreativna bića pa se sama suočavaju sa svojim strahovima, ali u Vašem slučaju savetujem i malu pomoć.
      Pozdrav.

Ostavite komentar