1. Pitanje broj: #32195

    Poštovani,
    Moj sin jedinac ima 6,5 godina. Emotivan je, inteligentan, razmažen, sada je u fazi nekih strahova, podjednako se dobro igra sa djecom oba pola, i sa vršnjacima i sa malo starijom djecom. Suprug i ja smo temperamentni, ljuti i emotivni. Sin je svjestan koliko ga volimo, mene malo više voli, a kada sam mu rekla da me podjseća na tatu, rekao je da mu se ostvarila želja, da bude kao on. Koliko ja shvatam ovo je sve u redu, ali problem je sledeći: prvo je bio zaljubljen u mene, doktoricu, učiteljicu iz vrtića. Pa čovjeka na ulici, druga, tatu. Sve po muškarcima. Volio bi biti kao ja - kuvati svojoj ženi. Zaljubljenost shvata da neko živi zajedno, da se lijepo provodi. Ove misli naziva glupim i stid ga je i strah da to kaže.  Kaže da to njegova glava tako misli i obraća pažnju na to.  Ovo je rečeno meni u povjerenju. Bliski smo. Pomozite jer ne znam šta da mislim, kako da shvatimo ovo, ima li potrebe za brigu i ubuduće.
    Hvala puno.

    Odgovoreno: 04. 07. 2009.
    • Poštovana,
      Izvinjavam se, ali Vaše pitanje je meni nerazumljivo. "koliko ja shvatam ovo je sve u redu, ali problem je sledeći". Kako može istovremeno sve biti u redu i imati problem? Kako može biti sve u redu sa detetovim ponašanjem ako su roditelji "ljuti"? Zatim nejasno je: "prvo je bio zaljubljen u mene, doktoricu, učiteljicu iz vrtića. Pa čovjeka na ulici, druga, tatu. Sve po muškarcima". Kako sve po muškarcima kada vi, učiteljica i doktorica niste muškarci? Šta je uopšte sporno što ima simpatije prema nekome koje on naziva zaljubljenošću. Na tom uzrast deca i pojmovno i ne znaju šta je to zaljubljen a razumevanju ljubavi koji ni mnogi odrasli rečima ne mogu da opišu, da ne govorim. Pojasnite rečenice i napišite šta tačno želite da Vam odgovorim.
      Pozdrav.

Ostavite komentar