1. Pitanje broj: #31544

    Poštovani,
    imam 19 godina i problem koji se postepeno razvija već godinama, a koji preti da svojom kulminacijom potpuno poremeti moj psihički život. Naime, još od dečjeg doba imam veliku ljubav prema medicini i oduvek sam imao ogromnu želju da postanem lekar, govorio sam kako ću najpre završiti srednju medicinsku, zatim medicinski fakultet i tako dalje. Ta moja ljubav nije se odražavala samo kroz doživljaj lekara kao za društvo vrlo važnog delatnika, već kroz interesovanja i vanserijske rezultate postignute prvenstveno iz biologije i hemije.
    Međutim, kada je došlo do izbora srednje škole, pod pritiskom okruženja, jer su oni, jelte, stariji, iskusniji, znaju šta je najbolje za mene i moju budućnost, upisao sam ekonomsku školu. Mislio sam da će se s vremenom, pod pritiskom uskostručnog gradiva koje se uči u ekonomskoj školi, moja interesovanja i stavovi izmeniti, ali stvari su postajale sve gore. Suvoparno i, blago rečeno, besmisleno gradivo koje nije odgovaralo mojim afinitetima podstaklo me je na neku vrstu odbrambene reakcije, pa sam počeo da čitam stručne medicinske publikacije na internetu, da se bavim prevodom medicinskih članaka i tekstova, da kupujem manje i više (Gajton) stručnu literaturu, što je dovelo do toga da, iako sam odličan učenik (većinu stručnog gradiva učio sam napamet) , moje znanje vezano za struku bude poražavajuće, pa nisam u stanju da odgovorim koji je predmet izučavanja poslovne ekonomije, a znam, recimo, delovanje cd8+t limfocita na tumorske antigene. Odabir fakulteta (prijemni polažem za 10-tak dana) dodatno je pogoršao situaciju, jer zbog strukture gradiva koje se uči u ekonomskoj školi, posle nje nije moguće upisati medicinu, pa sam primoran da studiram nešto što me ni najmanje ne zanima i ne podstiče na rad i stvaralaštvo. Prosto, ubeđen sam da samo kao lekar imam priliku da ispoljim svoj pun maksimum i da je to jedini posao koji mogu obavljati sa ljubavlju i interesovanjem. Kako se treba boriti sa ovim konfliktom?
    Hvala

    Odgovoreno: 17. 06. 2009.
    • Poštovani,
      odvajanje od sigurnog mesta i sigurnih ljudi, očekivanje prijemnog ispita i adaptacije na nove okolnosti, nisu okolnosti za koje smo spremni bez pripreme, a prolazna i kratkotrajna psihička kriza je češće pravilo nego izuzetak. Kako je odjednom došlo, tako će odjednom i nestati čim se prođu okolnosti koje su je izazvale, a ti uvidiš da je odvajanje sastavni i potreban deo životnog ciklusa.
      Pozdrav

Ostavite komentar