1. Pitanje broj: #18393

    Imam sina od 3 godine. Rodjen je sa nepuna tri kg i bio je još u porodilištu često budan, savjetovali su me da ga dojim kad god zatraži. Brzo je napredovao, ali je zato po svu noć sisao. Ja se još oporavljam od bdijenja. Problem je nastao u drugoj godini, tad je tražio 100% pažnju i kad je nije dobijao nastajali su napadi histerije ili ne znam čega. Od prije desetak dana to se ponavlja kako otvori oči - tjera mene i muža iz sobe, lupa o zid, udara se, grebe... neće da jede, kenjka, bezrazložno plače. Bojimo se da će se povrediti. Uz sve to, njegova davnašnja navika da "gnjavi" ušne školjke - uzgred i ja to radim od djetinjstva - toliko se intenzivirala da neprestano jednu ruku ima na uvetu.
    Treba li dijete voditi psihologu, psihijatru?
    Hvala

    Odgovoreno: 03. 01. 2009.
    • Vi bolje znate da li treba ili ne voditi dete psihologu ili psihijatru. Ako vas njegovo ponašanje zabrinjava uz rizik da će se povrediti, verujem da ćete potrađiti pomoć, a ako vam se žuri vi požurite, da se dete ne bi povredilo u čekanjui da vam psiholog i psihijatar kažu kako da potupate kada se detetetovo ponašanje pogorša. A ukoliko on samo imitira vas i radi ono čemu ga ućite ili u čemu ga ne odučavate, onda je jasno da ste vi (vi i vaš suprug) uveliko deo rešenja za promenu dečakovog ponašanja. U tom slučaju psiholog i psihijatar ne moraju biti neophodni, osim u proceni postojanja nekog biološkog razvojnog poremećaja. Srdačno

Ostavite komentar