1. Pitanje broj: #22832

    Cenjeni,
    u pokušaju da rešim svoje dileme molila bih Vas da mi pomognete... imam 25 godina i relativno nesredjen život, što podrazumeva nezavršen fakultet i još gomilu započetih stvari, za koje kao da očekujem da se same od sebe reše... Puna sam nezadovoljstva, dilema, strahova... i u takvom košmaru i moj emotivni život je brodolom. Naime već dve godine sam u vezi sa momkom koji ima 30 godina i za razliku od mene skoro pa savršeno sredjen život...završen fakultet, posao, stan, automobil... Naša veza, ako mogu tako da je nazovem iz mog i iz njegovog ugla izgleda potpuno različito... jer ja sam se vezala za njega, a on i posle toliko vremena govori kako mi nismo u klasičnoj vezi, nego eto u nekoj vrsti seksualno prijateljskih odnosa. Bolno zar ne!?! U svemu tome ni ja ne mogu precizno da odredim šta osećam prema njemu. Jedino što znam jeste da sam se vezala i da mrzim osećaj kada samo pomislim da nekada možda neću biti sa njim. Toliko toga izmedju nas ne valja, a ja sve to trpim, i trpim... i trpim. I to što niko ne zna za nas, što mi ne poklanja pažnju onda kada ja to želim, što je imao i druge pored mene... Kako da prekinem sve to? Šta je to što osećam?....milion pitanja bez odgovora... Molim Vas da pokušate da mi pojasnite makar malo ovo moje stanje... jer zaista ne znam kome da se obratim. Od roditelja i prijatelja ovo krijem, jer su osudili tu vezu u samom startu, pa sam rekla da je odavno gotova. Osećaj je turoban... i želim još da napomenem da se on uvek vraća meni posle svakog prekida i da se radi o veoma \\\\\\\"krutom\\\\\\\" muškarcu, koji ne pokazuje emocije, jer potiče iz takve porodice. Takodje je veoma samopouzdan, siguran u sebe... baš sve što ja nisam.
    Hvala unapred!!!!

    Odgovoreno: 25. 02. 2009.
    • Poštovana,
      ono što ste opisali u odnosu sa vašim partnerom, a pogotovo o vašem životnom stilu me je asociralo da takve relacije obično ostvaruju osobe koje su u svojim porodicama rasle sa mlađom i starijom braćom i sestrama, odnosno da vaš partner potiče iz porodice gde je on bio najstarije dete ili makar najstariji sin u porodici gde se najviše cenio red rad i disciplina, a da ste vi nasuprot tome bili najmlađa ili sa ulogom najmlađe u porodici koja je polagala na bliskost i emocionalnu povezanost. Najstariji obično budu čvršći i odgovorniji, a najmlađi obično se užive u ulogu plačljive porodične bebe kojoj drugi moraju govoriti šta je dobro a šta ne i koja čeka da se problemi sami reše ili da ih drugi reše umesto njih. Ako je ova moja pretpostavka tačna, na vama je da učinite neke promene u ponašanju (odrastanju i navikama) koje bi postale deo rešenja (a ne deo problema). Srdačno

Ostavite komentar