1. Pitanje broj: #20171

    Poštovani doktore,
    moj problem je sledeći: imam 29 godina i velike strahove. Pre svega od vožnje automobilom ali i od bolesti. Naime, vozač sam već 11 godina ali otkada sam rodila decu vožnja mi predstavlja veliki problem. Tada sam uz muževu saglasnost prihvatila da on vozi. Medjutim, i dok on vozi, doduše, nije auto reprenzentativan niti je za pohvalu ali takva su vremena, ja se ne osećam sigurno. Uvek ga usporavam, uvek i kada vozi nenormalo sporo, meni se čini da je to jako brzo. Stalno mi se u glavi vrzmaju ružne misli i onda i na najkraćoj relaciji ja izgledam jako umorno i izmučeno. Zbog toga i ne idemo na godišnje odmore jer sam jako uplašena vožnje. Inače sam sebe uhvatila kako non stop uobražavam da sam bolesna i da ću se razboleti od najtežih bolesti. Još da kažem da mi je suprug pre 4 godine operisan od karcinom bubrega i da je sada sve ok. ali ja se i dalje bojim. Stalno mi je u mislima strah od neke bolesti. Vidim da moje stanje postaje sve gore i gore. Živim u dosta malom mestu gde nema neuropsihijatra pa bih mi bilo drago da mi Vi pomognete. Još nešto, u životu kao i svi prošla sam kroz teške trenutke, što smatram da je dosta doprinelo mome sadašnjem stanju, pre svega prošle godine tragično mi je nastradala drugarica, zatim otkrila sam ljubavnu vezu oca za koga nikada ne bih ni u snu posumnjala da može da ima ljubavnicu, smrt bake koju sam jako, jako volela i koja je bila uzor moj iz detinjstva, i razne druge poteškoće.
    Molim za odgovor i veliki pozdrav

    Odgovoreno: 31. 01. 2009.
    • Poštovana, mala mesta su obično u blizini velikih, ali do njih treba doputovati. zar ne? Posle spiska tragičnih događaja koje ste naveli, čovek može da pomisli da je sam na svetu i da se ništa ne može predvideti i isplanirati, ma koliko se čovek trudio i uveravao sebe da je bezbedan. Srećom, mnogo je više dokaza i primera koji pokazuju suprotno i verujem da ćete uz pomoć supruga (ukoliko mu već nisu "dosadila" vaša strahovanja, obzitom da ima i svoja), naći hrabrosti da odete do psihijatra i zatražite prvo stručnog sagovornika (koji se ne boji strahova), a onda i adekvatnu terapiju. Siguran sam da ćete i muža ohrabriti da neodustane znajući kako uobičajeno reagujete. Na kraju, možete i vi da vozite do lekara, što bi bio i prvi znak da ste rešili da se borite. Uz pomoć terapije i podrške, strahovi će nestati veoma brzo. Srdačno

Ostavite komentar